|
Političar, ekonomist, predsjednik Uprave HBOR-a Uoči demokratskih promjena 1990. priključuje se HDZ-u, a 1992. izabran je za saborskog zastupnika. Imenovan za predsjednika Odbora izvršnih direktora Hrvatske kreditne banke za obnovu (današnja Hrvatska banka za obnovu i razvoj). Rođen je 24. kolovoza 1957. u Kaštel Lukšiću gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu završio je u Splitu. Tijekom studija pjevao je u crkvenom zboru. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Splitu 1981. Uoči demokratskih promjena 1990. priključuje se HDZ-u. Bio je direktor splitske Zračne luke. 1992. izabran je za saborskog zastupnika. Bio je potpredsjednik saborskog Odbora za gospodarstvo razvoj i obnovu. Sljedeće 1993. postao je član Komisije za izdavanje obveznica za obnovu RH. Tada je imenovan za predsjednika Odbora izvršnih direktora Hrvatske kreditne banke za obnovu (današnja Hrvatska banka za obnovu i razvoj). Već dvadeset godina je na toj dužnosti. U međuvremenu je 1994. bio član Uprave Hrvatskog fonda za privatizaciju te član ili predsjednik brojnih nadzornih odbora, od Belja, Croatia osiguranja do Hrvatskih željeznica. 1999. je bio član Predsjedničkog vijeća za gospodarstvo i socijalnu politiku. Na izborima 1995. ponovno je izabran za saborskog zastupnika. Po isteku tog mandata iako je i dalje ostao član HDZ-a ne bavi se aktivno politikom. Nakon dolaska SDP-a na vlast 2000. ostao je na čelu HBOR-a zahvaljujući zauzimanju Dražena Budiše, tadašnjeg Račanovog koalicijskog partnera. Budišin argument kako ne vidi razloga za smjenu jer HBOR ima dobre rezultate potom je prihvatio i Mato Crkvenac, tadašnji predsjednik Nadzornog odbora te banke. Na toj dužnosti ostao je u vrijeme dok su premijeri bili Ivo Sanader i Jadranka Kosor. Nekoliko puta se spekuliralo da bi mogao ući u vladu kao ministar, ali je to svaki puta otklonio. „Volim ovaj posao jer osjećam da razvijamo preduvjete za brži razvitak gospodarstva i Hrvatske“, rekao je naglašavajući da bez razvojnih programa koji će biti praćeni investicijama, a što će i zadaća HBOR-a, nema otvaranja radnih mjesta. 2011. je postao predsjednik Europske udruge javnih banaka (EAPB) s mandatom na godinu dana. Tijekom tog razdoblja HBOR je postao jedan od 19 osnivača Međunarodnog razvojnog financijskog kluba (IDFC), u kojemu su samo najuglednije američke, europske i azijske razvojne banke. Nakon pobjede Kukuriku koalicije na izborima 2011. Kovačev je ostao na istoj dužnosti iako se u medijima spekuliralo o njegovoj smjeni. Najizravniji u traženju njegova odlaska bio je ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras koji je tvrdio kako se HBOR zadnjih godina „uspavao“ te da nije dovoljno „podupirao izvoznike“. Na Marasove kritike reagirao je tadašnji prvi potpredsjednik Radimir Čačić koji je „čestitao HBOR-u na dosad ostvarenim pozitivnim rezultatima“. Potom se o smjeni opet spekuliralo zbog navodno nepovoljnog kredita kojeg je HBOR dao tvrtki Digitel komunikacije poduzetnika Aljoše Roksandića kojeg se povezivalo s projektom dnevnih novina „21. stoljeće“, koje su nakon nekoliko mjeseci izlaženja ugašene. Te spekulacije prekinuo je predsjednik Nadzornog odbora HBOR-a i ministar financija Slavko Linić kazavši kako „nema primjedbi“ na njegov rad. Sam Kovačev je rekao da je udio kredita HBOR-a koji se ne naplaćuju na vrijeme, a to uključuje i one s čijom se naplatom kasni samo dva dana, ispod 5 posto, poručivši kritičarima da nađu banku u svijetu koja ima takav postotak loših kredita. U braku sa suprugom Marijom, koja je diplomirala medicinu, ima šestero djece. Žive u Zagrebu, a često, pogotovo preko ljeta, odlaze na obiteljsko imanje u Kaštel Lukšiću gdje imaju vinograde, maslinike i trešnje koje i dalje obrađuju. Proizvodi vlastito vino. Član je Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova u kojoj su poznati vinari, vinogradari, enolozi ali i druge javne osobe. Voli pjevati s prijateljima dalmatinske pjesme a zna izići i na pozornicu. http://www.vecernji.hr/biografije/anton-kovacev-195 |
|
Kovačev Anton |
