SAVJEST osobe

rođen 10. kolovoza 1947. u Dubrovniku gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Dodiplomski studij završio je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu i diplomirao 15. siječnja 1971. na smjeru Elektrostrojarstvo i automatizacija. Na tom Fakultetu završio je i poslijediplomski studij i magistrirao 1982. godine s temom Eksperimentalna provjera utjecaja kvalitete četkice na komutacijski proces kolektorskog stroja, a zatim i doktorirao 1992. godine s disertacijom pod naslovom Utjecaj valovitog napajanja na koeficijent trenja četkice kolektorskog stroja.

            Nakon diplomiranja zaposlio se 9. veljače 1971. u Tvornici ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda (TUP) u Dubrovniku gdje je neprekidno radio do 31. siječnja 1993., dakle ukupno 22 godine. Za to vrijeme prošao je sve faze inženjerskog rada od pripravnika do glavnog direktora Tvornice.

            Od 1982. do 1986. godine kao vanjski suradnik na Višoj pomorskoj školi i od 1986. do 1993. godine u dopunskom radnom odnosu na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku izvodio je nastavu iz kolegija Eksploatacija brodskih električnih uređaja. Od 1. veljače 1993. do 30 rujna 2003. predavao je  kolegije Brodski elektroenergetski sustavi, Brodske električne mreže i Osnove elektrotehnike kao nastavnik u stalnom radnom odnosu na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku koji se 1997. godine transformirao u Veleučilište u Dubrovniku, a od 1. listopada 2003., kad je osnovano Sveučilište u Dubrovniku predaje kolegije na preddiplomskom studiju: Brodski električni uređaji, Brodski električni sustavi, Brodski elektroenergetski sustavi  i  Zaštita električnih strojeva i uređaja, a na diplomskom studiju predaje kolegije: Brodske električne mreže i Metodologija znanstvenoistraživačkog rada.

            Kao nastavnik biran je u nastavna zvanja predavača i višeg predavača, a zatim u znanstveno-nastavno zvanje: docenta 1993. godine, izvanrednog profesora 1997., redovitog profesora 2001. i redovitog profesora u trajnom zvanju 2005. godine.

            Akademske 1993./1994. godine bio je pročelnik Odjela brodske elektroenergetike i elektronike, a od 1. listopada 1994. do 31. siječnja 1997. prodekan Pomorskog fakulteta u Dubrovniku.

            Od 1. veljače do 30. rujna 1997. bio je prorektor, a od 1. listopada 1997. do 30. rujna 2004. (7 godina) bio je rektor Veleučilišta u Dubrovniku.

Kad je Sabor Republike Hrvatske 1. listopada 2003. donio Zakon o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku Vlada Republike Hrvatske imenovala ga je 13. studenoga 2003. privremenim rektorom novoosnovanog Sveučilišta sa zadatkom da pripremi početak njegova rada. Od 01. listopada 2004. izabran je za prvoga rektora Sveučilišta u Dubrovniku, za period od četiri godine.

Bio je član nekoliko tehničkih komisija i odbora (IEC, JEK, JUS) koji su se bavili izradbom standarda za četkice, držače četkica, klizne kolute i kolektore, a danas je član nekoliko znanstvenih društava (IEEE, KoREMA, HATZ).

Bio je voditelj dva tehnološka projekta:

-     Optimalizacija metoda i tehnoloških postupaka u marikulturi – financiralo ga je  Ministarstvo znanosti i tehnologije i Veleučilište u Dubrovniku (1999. - 2002.);

-     Pokusna proizvodnja mlađi školjkaša (TP-02/0275-02) - financiralo ga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2005.-2007.).

Bio je istraživač na tehnološkom projektu Konstrukcija pilot-uređaja za inaktivaciju organizama u brodskom vodenom balastu (TP-01/0275-01) – financiralo ga je  Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2005 .- 2007.).

Bio je istraživač na tri znanstvena projekta koja je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije: projekt pod nazivom

-     Istraživanja fizikalnih pojava u električnim strojevima (1990. - 1996.);

-     Balastne vode (1996. - 2002.);

-     Problematika unosa alohtonih organizama brodovima (broj: 0275001)(2003.-2007.).

Danas je glavni je istraživač na znanstveno-istraživačkom projektu:

- Nove strukture poboljšanja dinamičke stabilnosti hidroagregata (broj: 0275987) -  financira ga Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2005. - ).

            Ima položen državni ispit za projektiranje i vođenje nadzora nad elektroinstalacijama pri industrijskoj, poslovnoj i stambenoj izgradnji, a stalni je sudski vještak iz oblasti elektrotehnike u Županijskom, Općinskom  i Trgovačkom sudu  u Dubrovniku.

Bio je član Matičnog povjerenstva za izbor nastavnika u visokim učilištima Republike Hrvatske iz područja tehničkih znanosti, polje elektrotehnika i računarstvo (2001. - 2004.), a od 7. lipnja 2004. član je Stručnog povjerenstva za područje tehničkih znanosti Odbora za dodjelu državnih nagrada za znanost Sabora Republike Hrvatske na vrijeme od četiri godine. Član je Rektorskog zbora sveučilišta Republike Hrvatske od 1997 godine, .a u akademskoj 2006./2007. godini bio je predsjednik Rektorskog zbora hrvatskih sveučilišta.

Objavio je više od 130 znanstvenih i stručnih radova te ekspertiza, od čega je 30 znanstvenih radova publicirao u časopisima koji su zastupljeni u CC (Current Contents) i SCI (Science Citation Indeks), domaćim časopisima citiranim u sekundarnim i tercijarnim publikacijama te zbornicima radova s međunarodnih skupova. Bio je vodeći projektant više od 30 projekata u vezi s elektrostrojarstvom i elektroinstalacijama u industriji i stambenoj izgradnji te institutima, marinama i hotelskim kompleksima. Autor je dva sveučilišna udžbenika od kojih je udžbenik Brodski električni strojevi i uređaji prvi udžbenik svoje vrste u praksi školovanja pomoraca na našim pomorskim visokim učilištima. Bio je glavni je i odgovorni urednik godišnjaka Veleučilišta u Dubrovniku, a danas je glavni urednik godišnjaka Sveučilišta u Dubrovniku. Recenzirao je veći broj sveučilišnih udžbenika, bio je promotor nekoliko znanstvenih i stručnih knjiga, bio je urednik 21 udžbenika koje je izdalo Veleučilište u Dubrovniku, a danas je predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost Sveučilišta u Dubrovniku. Pod njegovim je mentorstvom do danas 130 studenata izradilo i obranilo diplomske radove.

Izabran je za izvanrednog člana Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ) 12. svibnja 2004. u znak priznanja za uspješan istraživački i razvojni rad na području tehničkih znanosti, te promicanje i primjenu znanosti u hrvatskom gospodarstvu.

Za svoj rad u gospodarstvu, znanosti, školstvu i športu dobio je nekoliko priznanja. Od važnijih priznanja valja istaknuti:

-               Odlikovanje Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića koje mu je dodijelio Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić 19. travnja 2007. za osobit doprinos znanosti i visokom obrazovanju u Republici Hrvatskoj kao i za provedbu Bolonjskog procesa;

-               Nagradu za životno djelo koju je dobio 2006. godine od Hrvatske udruge proizvodnog strojarstva (HUPS-a) za doprinos od osobitog i trajnog značenja, za razvoj proizvodnih znanosti, a na dobrobit znanstvenog i gospodarskog razvitka Republike Hrvatske;

-               Zlatnu medalju koju je dobio 2005. godine za osobiti doprinos radu Hrvatske udruge proizvodnoga strojarstva (HUPS-a);

-               Nagradu Dubrovačko - neretvanske županije koju je primio 2004. godine za iznimna postignuća tijekom 2003. godine;

-               Zahvalnicu Veleučilišta u Karlovcu koju je primio 2007. godine za poseban doprinos i pomoć razvoju toga Veleučilišta;

-               Zahvalnicu Veleučilišta u Dubrovniku koju je primio 2003. godine za osobni doprinos ostvarenju projekta izgradnje veleučilišne zgrade;

-               Visoko priznanje za dugogodišnji amaterski rad u nogometu koje je dobio 2001. godine od Međunarodnog olimpijskog komiteta (IOC), FIFE i Nogometnog saveza Hrvatske.

            Bogato stručno i znanstveno iskustvo prof. dr. sc. Mateo Milković stekao je u Tvornici ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda (TUP) u Dubrovniku gdje je pokazao naglašenu inventivnost u poboljšanju postojećih procesa u pripremi, proizvodnji, kontroli i proizvodnji. To ga je dovelo na mjesto glavnog direktora, pa je smatran najzaslužnijim što je TUP od 1980. do 1990. godine bio poznat kao jedan od najuspješnijih kolektiva toga vremena ne samo u Dubrovniku. Osim rukovođenjem posebno se bavio razvojem i kvalitetom četkica, držača četkica i kliznih koluta za električne strojeve te posebno eksperimentalnim istraživanjima komutacijskih procesa kolektorskih strojeva kao i metodama ispitivanja radnih karakteristika elektrografitnih četkica. Pritom je razvio do tada nepoznate metode utvrđivanja koeficijenta trenja između četkice i kolektora u dinamičkim stanjima prijelaznog kontakta, što je bilo veliki doprinos analizi vrlo složenih zbivanja u prijelaznom kontaktu četkica – kolektor.

            Ustrajući na ideji da se dobivena znanstvena postignuća moraju pretočiti u konkretni proizvodni rezultat prof. dr. Mateo Milković je uvijek tražio neraskidivu povezanost TUP-a s obrazovnim ustanovama, a naročito s elektrotehničkim, strojarskim i tehnološkim fakultetima i znanstvenim ustanovama.

            Stalnim zaposlenjem na Pomorski fakultet u Dubrovniku usmjerava se na novo područje svoje znanstvene aktivnosti, dakle na područje brodskih elektroenergetskih sustava, primjenjujući dinamičke matematičke modele i kompjutorsku simulaciju, a u nastavu uvodi nove obrazovne metode. Paralelno s tim intenzivno radi na transformaciji Pomorskog fakulteta u Veleučilište u Dubrovniku čijim je osnivanjem 1996. godine omogućeno stručno obrazovanje za različite struke namijenjene kopnu: strojarstvo, računarstvo, turizam i akvakultura. Na Veleučilištu 1998. godine inicira uspostavljanje sustava upravljanja kvalitetom po normi ISO 9002 pa tako ono postaje prva visokoobrazovna ustanova u Republici Hrvatskoj koja je takav certifikat priskrbila.

Početkom 2000. godine prof dr. sc. Mateo Milković bio je inicijator za osnivanje Sveučilišta u Dubrovniku, izradio prijedlog Teza o opravdanosti njegova osnivanja, a 2001. godine imenovan je  voditeljem radne skupine koja je  izradila tekst Elaborata o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku. Elaborat je Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu pozitivno ocijenilo te je na temelju takvog mišljenja Ministarstvo znanosti i tehnologije izradilo Prijedlog Zakona o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku. Prijedlog Zakona jednoglasno je podržala Vlada Republike Hrvatske pa je 1. listopada 2003. Sabor Republike Hrvatske donio, također jednoglasno, Zakon o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku.

            Osnutak Sveučilišta u Dubrovniku i izbor prof. dr. sc. Matea Milkovića prvim njegovim rektorom kruna su višegodišnjeg rada. Dobro osmišljenog, upornog i mukotrpnog rada koji je zahtijevao najprije stvaranje povoljne klime u samom Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje je trebalo prevladati inerciju i mentalitet nemoći, zatim okupljanje svih raspoloživih znanstvenih i stručnih snaga u Gradu i Županiji na zajedničkom cilju, i konačno razbijanje sumnjičavosti hrvatske akademske zajednice u mogućnosti i potencijale jednog novog dubrovačkog sveučilišta. Prof. dr. sc. Mateo Milković je, dakle, uspio okupiti, animirati i uvjeriti svoju sredinu, kao i pojedine visokoobrazovne institucije u Hrvatskoj, da Dubrovnik može iznjedriti malo moderno sveučilište međunarodne reputacije i ponuditi suvremene obrazovne programe.