|
1935 - 07.09.2000 Rrođen je 1935. u Šibeniku. Diplomirao je Pravni fakultet u Zagrebu 1960. godine. Nakon toga radi kao pripravnik u Javnom tužilaštvu i sudu, zatim kao zamjenik Općinskog javnog tužitelja i sudac Okružnog suda u Zagrebu. Nakon gušenja »Hrvatskog proljeća« kada je kao okružni sudac odigrao ključnu ulogu u procesu tadašnjem direktoru »Školske knjige« Anti Marinu, kojem je na zaprepaštenje svih izrekao oslobađajuću presudu, na Primorca je počela hajka zbog koje je prisiljen napustiti sudstvo, te započinje odvjetničku karijeru. Kao odvjetnik radio od 1973. do 1991., kada je izabran za suca Vrhovnog suda. Primorac je tada ujedno bio i zamjenik predsjednika Vrhovnog suda RH i predsjednik Kaznenog odjela tog suda. Po općoj ocjeni svojih kolega sudaca Primorac je bio jedan od najboljih hrvatskih sudaca. Usprkos toj činjenici dva puta tijekom 1995. godine Državno sudbeno vijeće odbilo ga je ponovo imenovati sucem Vrhovnog suda, s obrazloženjem da je previše kritičan spram stanju u pravosuđu. Zbog toga se Primorace ponovo povlači iz pravosuđa, te se vraća u politiku, u koju se uključio još 1989. pristupajući HSLS-u. Na izborima 1995. na listi HSLS-a izabran je u Zastupnički dom Sabora te je bio potpredsjednik saborskog Odbora za zakonodavstvo i pravosuđe. Jedan je od osnivača Hrvatskog pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu, bio je potpredsjednik Hrvatskog društva za kaznenopravne znanosti i praksu, te čelni čovjek Hrvatskog pravnog centra. Za vrijeme parlamentarnih i predsjedničkih izbora bio je glasnogovornik nevladine organizacije »Glas 2000« |
|
Primorac Vladimir |
