SAVJEST osobe

Rođena je 25. ožujka 1953. godine u Zagrebu u staroj zagrebačkoj obitelj Pusić. Majka Višnja, rođena Anđelinović, bila je profesorica engleskog jezika, a otac Eugen svjetski poznati sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Jedno je vrijeme bio i savjetnik glavnog tajnika UN-a.

Nakon završene osnovne škole upisuje 2. gimnaziju u Križanićevoj ulici u Zagrebu, a 1968. godine s ocem odlazi u Finsku na konferenciju agencije UN-a za socijalna pitanja. Tamo mjesec dana radi kao dostavljačica. Maturirala je prije svojih vršnjaka što joj omogućuje odlazak s ocem na Sveučilište u Chicagu gdje provodi jedan semestar studirajući sociologiju. U Hrvatsku 1971. godine upisuje studij sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomira 1976. godine te potom dvije godine provodi na Institutu za sociologiju u Ljubljani na kojemu radi na istraživanju o industrijskoj demokraciji u 12 europskih zemalja. Na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu radi od 1978. godine, a 1984. doktorira iz područja sociologije kod akademika Josipa Županova. U jednom je mandatu (od 1992. do 1994.) pročelnica Odsjeka, a od 1998. godine je redovni profesor Fakulteta. Predaje Sociologiju politike i Teorije industrijske demokracije.

U svojoj profesionalnoj karijeri vodila je ili sudjelovala u brojnim istraživačkim projektima. Od 1989. do 1991. provela je istraživanje o upravljačkim stilovima u 18 najuspješnijih industrijskih organizacija u Hrvatskoj. To je istraživanje poslužilo kao osnova za analizu upravljačke elite kao potencijalne političke elite u tranzicijskom razdoblju u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja objavljeni su u njenoj knjizi «Vladaoci i upravljači» (Novi Liber, 1992.). Bila je i koordinatorica istraživačkog projekta o dominantnim političkim, vjerskim, obiteljskim i radnim vrijednostima u Hrvatskoj, u sklopu globalne Ankete o svjetskim vrijednostima pokrenute 1978. godine na Institutu za socijalna istraživanja Michiganskog sveučilišta. To je istraživanje postalo dijelom većeg projekta u Hrvatskoj, nazvanog Nova agenda za novu demokraciju.
Devedesetih je godina jedna od osnivača te direktorica Erazmus Gilde, nevladinog, nestranačkog projekta za promicanje kulture demokracije. U sklopu projekta izdaje časopis Erasmus, koji se uglavnom fokusirao na različite aspekte tranzicije u Hrvatskoj te ostalim istočnoeuropskim zemljama. Već u prvom broju ovog časopisa ostaje zapažen njen tekst o diktaturi s demokratskim legitimitetom. U okviru Erasmus Gilde, koja je djelovala do 1998. godine, organizirala je veliki broj okruglih stolova i rasprava o kontroverznim pitanjima u regiji, s ciljem poticanja građanske inicijative u razrješavanju sukoba i traženja alternativnih političkih rješenja na ovom području.

Kao sveučilišni profesor boravila je u SAD-u, na The American University, Washington, D. C., Sveučilištu Georgetown, Washington, D.C., Sloan School of Management, Massachussets Institute of Technology, Sveučilištu u Chicagu, Cornell University, Ithaca, N.Y., The Willson Centre, Washington D.C., The Foreign Service Institut, State Departmentu te drugim akademskim, znanstvenim i srodnim institucijama na kojima je održala niz predavanja.

Autorica je triju knjiga koje služe kao sveučilišna literatura – Demokracije i diktature (Novi Liber, 1998), Vladaoci i upravljači (Novi Liber, 1992) i Industrijska demokracija i civilno društvo (Sociološko društvo Hrvatske, 1986.) - koautorica Industrial Democracy in Europe i European Industrial Relations (Clarendon Press, Oxford, 1981), a objavila je i preko pedeset znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim stručnim časopisima.
Vesna Pusić udana je i majka kćeri Daine.

POLITIČKA KARIJERA

Krajem sedamdesetih godina 20. st. (1978.) jedna je od sedam žena koje su inicirale i organizirale prvu feminističku grupu u Jugoslaviji nakon 2. svjetskog rata, pod nazivom Žena i društvo. Zbog aktivnog djelovanja članica, grupa je bila predmet javne kritike tadašnje službene politike, ali i mnogih javnih osoba koje su zastupale antifeminističke pozicije.

U doba pred višestranačke izbore potpisnica je peticije za stvaranje Koalicije narodnog sporazuma, a u listopadu 1990. godine jedna od osnivačica HNS-a. Bila je to prva i jedina stranka u koju se učlanila, a stranački je bila aktivna do 1992. godine. U rad Stranke ponovo se uključuje 1997. godine, kada je izabrana za predsjednicu Savjeta HNS-a i članicu Predsjedništva. Na parlamentarnim izborima 2000. godine ulazi u Sabor, a iste je godine u travnju izabrana za predsjednicu HNS-a. Na izborima 2003. godine ponovo ulazi u Sabor te je izabrana za potpredsjednicu Parlamenta, a godinu kasnije HNS-ovi delegati ponovo je biraju za predsjednicu Stranke. Za vrijeme njezinog mandata HNS je postao treća stranka u Hrvatskom saboru i u Hrvatskoj, povećao broj članova s 5000 na 32 000 te upeterostručio broj zastupnika u Saboru. Pod njezinim je vodstvom HNS uspješno proveo još jedan dotad jedinstven proces u hrvatskoj politici – 2005. u veljači ujedinjuju se HNS i LIBRA, te danas zajedno tvore Hrvatsku narodnu stranku – liberalne demokrate.

Vesna Pusić u hrvatski je politički prostor uvela dotad rijetko viđeni modus operandi – pošten, istinoljubiv i dosljedan te postala najprepoznatljiviji borac za ljudska prava, vladavinu zakona te ostale vrijednosti liberalne demokracije. Njena ustrajnost i nepokolebivost u obrani tih vrijednosti, usprkos čestim brutalnim napadima i diskvalifikacijama, bitno je doprinijela podizanju razine hrvatske politike i postepenom priklanjanju i drugih političkih stranaka tim pozicijama.
Stavovi o nužnosti: razvoja građanske države političke jednakosti svih građana bez obzira na etnicitet; europske orijentacije i institucionalnog ustroja, usmjerene ka članstvu u EU; suradnje sa susjedima i zemljama u regiji; strategije izlaska iz ratnih i postratnih traumi utemeljene na prepoznavanju, individualiziranju i procesuiranju odgovornosti i krivnje za zločine počinjene za vrijeme rata, unutar definiranih zakonskih normi - koje su Vesna Pusić i HNS godinama zastupali, postali su danas opći standardi u hrvatskoj politici.

Danas ne postoji relevantna politička opcija koja dovodi u pitanje te temeljne vrijednosti, a svoj civilizacijski pomak i uljuđeno, demokratsko lice, Hrvatska velikim dijelom duguje upravo njenoj hrabrosti i neumornom zalaganju.