Pavo Barišić rođen je 9. rujna 1959., Gornja Dubica, općina Odžak.
Završio je studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982. godine diplomskim radom „Hegelova filozofija prava“.
Diplomirao je studij filozofije, njemačkoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1983. radom „Transformacija praktične filozofije“.
Pohađao je postdiplomski studij „Filozofija znanosti“ na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku i magistrirao 1985. tezom „Praktična filozofija u Hegela“.
Stekao je akademski stupanj doktora filozofije 1989. godine na Sveučilištu u Augsburgu disertacijom „Welt und Ethos. Hegels Stellung zum Untergang des Abendlandes“.
Od 1984. do 1986. radi kao znanstveni asistent na Fakultetu političkih znanosti.
Od 1986. zaposlen je u Odjelu za filozofiju Instituta za povijesne znanosti. Tajnik je Odjela 1988., tajnik Instituta 1989-90., ravnatelj Instituta za filozofiju 1991-2001. Izabran je u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika 1999.
U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 2001. Predaje predmet „Povijest filozofije“ na Filozofskom fakultetu u Zadru i na Katoličko-bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predavao „Filozofiju prava i politike“ i kolegij „Ante Starčević“ te bio zamjenik i o. d. voditelja na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Predaje na kolegiju „Teorije pravednosti“ na postdiplomskom studiju „Hrvatska i Europa“ na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Od godine 1993. glavni je i odgovorni urednik časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica te urednik biblioteke „Filozofska istraživanja“.
Objavio je tri knjige kao autor te četiri knjige kao koautor i urednik, sedam radova u inozemnim časopisima i publikacijama, osam radova na stranim jezicima, trideset i devet članaka u domaćim publikacijama, dvadeset dvije stručne recenzije i osamnaest prikaza, dva prijevoda knjiga u koautorstvu.
Organizirao je i bio voditelj znastvenih skupova: Augsburško-zagrebački filozofski razgovori „Svijet u filozofiji - filozofija u svijetu“ (Augsburg 1988, Zagreb 1990, Augsburg 1993), „Filozofija vremena“ (Cres 2000) te na Institutu za filozofiju (1999, 2000) i HAZU 2002. Sudjelovao na kongresima, simpozijima i pozvanim predavanjima u inozemstvu (Berlin, Bonn, Taegu, Utrecht, München, Augsburg, Mainz, Beč, Jena) i Hrvatskoj (Dubrovnik, Osijek, Zadar, Rijeka, Cres, Split, Mali Lošinj, Županja).
Pozvan je kao gostujući profesor na Sveučilište Quansei Gakuin u Japanu 2001-2002.
