https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?zivotopisi_osoba_id=6012&amp%3Bjuraj-bozicevic=  https://twitter.com/savjest_com?zivotopisi_osoba_id=6012&amp%3Bjuraj-bozicevic=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?zivotopisi_osoba_id=6012&amp%3Bjuraj-bozicevic=  http://savjest.com/savjest_rss.php?zivotopisi_osoba_id=6012&amp%3Bjuraj-bozicevic=

SAVJEST osobe

Stvorili smo državu i uništili društvo!

(Vrbovsko, 7. listopada 1935. – Zagreb, 27. ožujka 2016.)

Prof. dr. sc. Juraj Božičević rođen je  7. listopada 1935. u Vrbovskom od oca Emila i majke Antonije (r. Crnković).

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Karlovcu, gdje je maturirao 1954.

Studirao je na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1961. te doktorirao 1980.

Područja znanstvenog i stručnog interesa bili su mu znanost o sustavima i kibernetika, kemijsko inženjerstvo, mjerenje i automatsko vođenje procesa, menadžment znanja i inovacija, tehnologijski menadžment, inteligentni poučavateljski sustavi te znanstveno i visokoškolsko obrazovanje.

1961—1963. bio je stručni suradnik Zavoda za regulacionu i signalnu tehniku Eletrotehničkog fakulteta u Zagrebu.

1963-1967. radio je kao asistent s povjerom predavanja i ispita iz predmeta “Mjerenja, regulacija i automatizacija” na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odjeli za naftu i metalurgiju u Sisku.

1967-1972. radi kao docent Tehnološkog fakulteta u Zagrebu, Odjeli u Sisku.

1972-1980. redoviti je profesor Tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Reizabran je u zvanje redovitog profesora 1987. na današnjem Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, gdje je u razdoblju 1980-2006. bio predstojnik Zavoda za mjerenja i automatsko vođenje procesa.

Utemeljitelj je istraživanja i razvoja obrazovanja na području procesnih mjerenja i vođenja procesa, kibernetike i znanosti o sustavima, pa s matičnog područja kemijskog inženjerstva širi znanja na druga tehnička područja, a poznat je i po svojim člancima o gospodarstvu i gospodarskoj infrastrukturi i o poslovanju tehnologijama.

Osim znanstveno-nastavne karijere na Sveučilištu u Zagrebu, surađivao je kao savjetnik u gospodarstvu i industriji te ostvario bogatu međunarodnu znanstvenu i stručnu suradnju, kao i brojne studijske boravke u inozemstvu kao inicijator i savjetnik na projektima.

U bogatoj međunarodnoj aktivnosti djelovao je kao UNESCO-ov ekspert na Filipinima, gdje je osnovao Prvi filipinski nacionalni institut za instrumentaciju i vođenje po uzoru na hrvatska iskustva.

Bio je stipendist, predavač i gostujući profesor u Nizozemskoj, Norveškoj, Velikoj Britaniji, SAD-u, Francuskoj, a pored toga i UNIDO-ov ekspert, član OIML-ovog (International Organization of Legal Metrology) Odbora za razvoj.

Od 1967. osnovao je i vodio dodiplomske i poslijediplomske studije i školovao brojne inženjere i znanstvenike, neprekidno potičući svoje suradnike na pomicanje granica znanosti.

1969. uvodi na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu nastavu računala, oslanjajući se i na prvo procesno digitalno računalo VARIAN.

U periodu 1974-1980. obnašao je dužnost predsjednika Izvršnog odbora JUREMA-e, tijekom kojeg je osobito pridonio razvoju mjeriteljstva, vođenja i modeliranja procesa u Hrvatskoj.

Kao osnivač i predsjednik IMEKO-ovog TC-11 za metrologijsku infrastrukturu, stvorio je svjetsku mrežu za promociju MSTQ (Metrology, Standardization, Testing and Quality Management).

1980. je osnovao Međunarodnu IMEKO-ovu (International Measurement Confederation) školu mjerenja “Poučavanje mjerenja za prijenos praktičnog iskustva”, koju je podupirao UNIDO i kao potporu prijenosu znanja i inženjerskih vještina inženjerima u afričkim i istočnoazijskim zemljama.

Njegov poseban interes bili su inteligentna mjerenja i umjetna inteligencija, kao i infrastruktura MSTQ.

Napisao je prvu hrvatsku knjigu iz područja vođenja „Automatsko vođenje procesa“ (Tehnička knjiga, Zagreb, 1971.). Njegove knjige „Temelji automatike I. i II.“ (Školska knjiga, Zagreb, 1979. i 1981.), objavljene su u deset izdanja.

Sudjelovao je na više od 100 domaćih znanstvenih i stručnih skupova kao predsjedatelj i član znanstvenih i organizacijskih odbora, voditelj sekcija te predavač. U tim svojstvima sudjelovao je i na više od 80 međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova.

Autor je, koautor i urednik oko 50 znanstvenih i stručnih knjiga, zbornika radova skupova i monografija te više od 100 znanstvenih i stručnih radova u uglednim domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima.

Autor je niza patenata i patentnih prijava te voditelj, istraživač, suradnik i konzultant na brojnim znanstvenim i stručnim projektima.

Naročito se zalagao za popularizaciju i promociju tehničkih znanosti te je često nastupao u televizijskim i radijskim emisijama srodne tematike. Aktivno je radio na povezivanju znanosti, gospodarstva i industrije te je s tim ciljem organizirao brojne znanstvene i stručne skupove, od kojih se posebno ističu konferencije “Tehničke znanosti za hrvatsko gospodarstvo” te znanstveno-stručne rasprave “Od čega će Hrvatska živjeti?”.

Osnovao je Hrvatsko društvo za sustave (CROSS) 1991., koje mu je bilo jedna od omiljenih ideja i svojevrstan hobi.

Jedan je od utemeljitelja Akademije tehničkih znanosti Hrvatske i redoviti član Akademije od 1993. te njezin drugi predsjednik u dva mandata (1997-2001. i 2001-2003.). U njegovom prvom predsjedničkom mandatu (2000.) Akademija je postala punopravna članica CAETS-a, a inicirao je i proceduru za primanje Akademije u članstvo Euro-CASE-a.

Obnašao je i dužnosti glavnog tajnika Akademije (1993-1997.) te tajnika Odjela sustava i kibernetike (1993-1997.), a 2011. prelazi u status emeritusa Akademije u Odjelu sustava i kibernetike.

Uz to je osnovao i godinama vodio Akademijin Centar za razvojne studije i projekte (1997-2015.).

Uređivao je Akademijine publikacije “Godišnjak Akademije tehničkih znanosti Hrvatske / Annual of the Croatian Academy of Engineering“ i “Tehničke znanosti / EngineeringPower” te brojne zbornike radova Akademijinih skupova, poput “Luka kao složen sustav”, “Grad kao složen sustav”, “Spojivost i infrastruktura”, “Inteligentni sustavi” i dr.

2004-2008. obnašao je funkciju državnog tajnika za visoko obrazovanje i tehnologiju u Ministarstvu znanosti i tehnologije RH. Tijekom tog perioda pokrenuti su i realizirani mnogobrojni tehnološki projekti kojima se nastojalo povezati našu znanost i gospodarstvo, na čemu je profesor Juraj Božičević uporno djelovao.

Dobitnik je Nagrade za posebne zasluge Međunarodne konfederacije za mjerenje (IMEKO) 1983. te Državne nagrade za životno djelo za 2001. u području tehničkih znanosti, kao i Nagrade za životno djelo “Moć znanja” Akademije tehničkih znanosti Hrvatske za 2008. godinu te brojnih drugih domaćih i međunarodnih priznanja.

Profesor Juraj Božičević njegovao je živi i duboki interes za društvene i humanističke znanosti, književnost i umjetnost te se rado družio, raspravljao i surađivao s intelektualcima, autorima i umjetnicima iz ovih područja znanosti i kulture. I danas se prisjećam naših mnogobrojnih razgovora o problemima razvoja znanosti i obrazovanja, koje smo vodili u, kako smo ga zvali, „našem dvorištu“ u Savskoj 16, poznatom čvorištu triju fakulteta, gdje smo tijekom dugog niza godina imali susjedne kabinete i laboratorije.

U svojoj svestranosti bio je vlasnik i direktor izdavačke kuće Edicije Božičević, poznate po izdavačkom konceptu promoviranja literature rjeđe prevođenih kulturnih sredina te otkrivanju manje poznatih autora. Edicije Božičević su, između ostalih, objavljivale i djela renomirane bjeloruske književnice i dobitnice Nobelove nagrade za književnost za 2015. godinu Svetlane Aleksijevič.

Teško da sve ove mnogobrojne, možda suhoparne činjenice jednog života mogu opisati bogatstvo njegovih ideja, kulturu ophođenja u poticanju i kritici raznih znanstvenih i stručnih projekata te događanja, a sve u cilju svekolikog napretka, a posebno razvoja Hrvatske nakon osamostaljenja, kada je uporno nastojao predlagati i publicirati puteve razvoja našega društva u društvo znanja. Stoga danas, integralno sagledavajući njegov opus, mislim da ga treba i na ovom mjestu proglasiti istinskim domoljubom.

Na našu veliku žalost, profesor Juraj Božičević preminuo je 27. ožujka 2016. u Zagrebu u 81. godini života, nakon duge i teške bolesti, iako smo bili uvjereni da će je ipak nadvladati, a mi dobivati i dalje njegove nove ideje.

Njegov znanstveni i stručni opus, nemjerljiv doprinos osnivanju i aktivnostima Akademije, kao i njegov optimističan i motivatorski duh ostat će u trajnom sjećanju svih članova Akademije.

U ime Uprave, Predsjedništva i svih članova Akademije, kao i u svoje osobno ime, izražavam najdublju sućut njegovoj obitelji, prijateljima, kolegama i suradnicima.

Počivao u miru!

Prof. dr. sc. Vladimir Andročec

Predsjednik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske

    Božičević Juraj



..
osoba.php?osoba_id=330&vladimir-seks
 
   
22.05.1990  Gaća Biljana
22.05.1982  Raguž Željko
22.05.1967  Krstulović Opara Andro