SAVJEST osobe

Zdenko Škrabalo rođen je 4. kolovoza 1929. godine u Somboru. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Somboru 1947. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1953. godine. Specijalizirao je internu medicinu, a specijalistički ispit položio je 1958. godine u Zagrebu. Od 1958. godine radi kao suradnik prof. dr. E. Hauptmanna na osnivanju Klinike za unutarnje bolesti Medicinskog fakulteta u bolnici «Ozren Novosel» u Zagrebu. Obavlja dužnost voditelja jednog od odsjeka Odjela za unutarnje bolesti, a 1961. godine postaje voditelj Centra za dijabetes «Vuk Vrhovac» koji je tada pripojen Odjelu za unutarnje bolesti, kasnije Klinici za unutarnje bolesti Medicinskog fakulteta u prvo Općoj a kasnije Kliničkoj bolnici «Ozren Novosel» u Zagrebu.

Doktorat medicinskih znanosti je stekao 1962. godine u Zagrebu obranom doktorske disertacije «Endokrinološki poremećaji muških spolnih organa u toku teških konzumptivnih oboljenja» na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Kao stipendist Humboldtove zaklade boravi na usavršavanju iz endokrinologije i dijabetologije 1962. i 1963. godine u Hamburgu gdje radi na Klinici prof. Joresa uz prof. Nowakowskog, te osniva prvi laboratorij za citologiju endokrinih organa (štitnjače i muških spolnih žlijezda) u Njemačkoj. Ponovno boravi kao stipendist Humboldtove zaklade u Njemačkoj (u Hamburgu, Frankfurtu/Maini i Düsseldorfu) 1967., 1973., 1985. i 1986. godine. Boravi određeno vrijeme na usavršavanju u Londonu (Guy's Hospital), Louvainu (Université Catholique du Louvain), Bostonu (Harvard University – Joslin Clinic), te u Torontu (Banting and Best Diabetes Centre).

Za asistenta Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabran je 1965. godine.

Habilitirao je iz predmeta interna medicina na temelju habilitacijskog rada: «Citokemijska ispitivanja funkcionalnih stanja štitnjače (eutireotične strume, hipertireoze i hipotireoze)» 1967. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za docenta izabran je 1971., za izvanrednog profesora 1974., a za redovitog profesora na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1976. godine. Od 1961. godine predstojnik je Zavoda za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma «Vuk Vrhovac» Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Taj Zavod nalazi se na čelu mreže od 4 regionalna centra za dijabetes (u Rijeci, Splitu, Osijeku, Zagrebu), 23 centra i 15 savjetovališta za dijabetes u Hrvatskoj. Organizacija službe za zaštitu bolesnika od šećerne bolesti služi kao model Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za uspostavu sličnih službi u drugim zemljama (što je već učinjeno u Pooleu u regiji Southampton u Engleskoj, u Bangladeshu, na Malti te u regiji WHO/UNRWA).

Član je Hrvatskoj liječničkog zbora, bio je predsjednik Endokrinološke i Sekcije za dijabetes i poremećaje metabolizma Zbora liječnika Hrvatske. Član je Akademije Hrvatskog liječničkog zbora.

U inozemstvu član je: European Association for the Study of Diabetes, American Diabetes Association, British Diabetic Association, Deutsche Diabetes Gesellschaft, Deutsche Gesellschaft für Endokrinologie, Europäische Assoziation der Internationalen Donau Symposia über Diabetes Mellitus, International Diabetes Federation, International Society for Andrology, Royal Society of Medicine.

Djelatno radi kao član Advisory Panel for Chronic Non-communicable Diseases te Expert Committee on Diabetes Mellitus Svjetske zdravstvene organizacije, kao savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije za pitanja dijabetesa (u Bangladeshu, na Malti, u regiji WHO/UNRWA), kao član Subcommittee for Education of the European Diabetes Epidemiology Study Group te kao član International Diabetes Epidemiology Group.

Počasni je član Magyar Diabetes Tarsasag, Associacion Columbiana de Diabetes, Sociedad Peruana de Endocrinologia, Federation Latinoamericana de Associaciones de Lucha contra Diabetes, Henan Medical University u Kini itd.

Z. Škrabalo je podjednako zaslužan za razvoj medicinske znanosti općenito kao i za razvoj naše nacionalne endokrinologije.

Njegov znanstveni curriculum započinje 1957. godine opisom prvog slučaja piroplazmoze, dotad nepoznate parazitne bolesti čovjeka. Značajnost ovog rada najbolje ilustrira podatak da je taj rad, do danas, citiran 81 puta u svjetskoj literaturi i spominje se u svim suvremenim udžbenicima parazitologije.

Ranih šezdesetih godina Z. Škrabalo je jedan od malobrojnih istraživača koji objavljuje radove iz tada pionirskog područja aspiracijske citodijagnostike štitnjače. Njegovom je zaslugom, prije svih, ta metoda uvedena u rutinsku dijagnostiku bolesti štitnjače, a rad «Citološka i citokemijska ispitivanja štitnjače» značajno pridonosi razvoju citodijagnostike, kako u nas tako i u širim međunarodnim okvirima.

Z. Škrabalo postigao je, također, značajne znanstvene rezultate u području andrologije. Njegova doktorska disertacija «Endokrinološki poremećaji muških spolnih organa u toku teških konzumptivnih oboljenja» prvi je rad u svjetskoj literaturi koji s tog stajališta obrađuje neplodnost u muškarca. Daljnji radovi u tom području, međutim, proširuju spoznaje o patofiziološkim promjenama u testisu koja dovode do neplodnosti u muškarca. U knjizi «Neplodnost u muškarca» (Z. Škrabalo i P. Cvitković, urednici, Zagreb, 1982.) prvoj takovoj publikaciji u nas, sažeti su rezultati istraživanja na tom području, međutim, nastavak istraživanja na ovom području, posebno ispitivanje funkcionalnog stanja akcesornih muških spolnih žlijezda i biokemijskih promjena u ejakulatu, otvara nove mogućnosti u dijagnostici i terapiji muškog steriliteta. Tako je, primjerice, otkriće LDH-x izoenzima u sjemenu omogućilo jedan visoko diferencirani dijagnostički postupak i procjenu poboljšanja liječenja muškog steriliteta sa značajnim mogućim implikacijama u razumijevanju fizioloških poremećaja u muškoj neplodnosti. Z. Škrabalo jedan je od utemeljitelja citološke i histološke analize testisa, a uvođenje citološke punkcije testisa predstavlja značajan pomak u mogućnostima specijalizirane visoko diferencirane dijagnostike.

Značajna i originalna istraživanja u tom području endokrinologije rezultirala su osnivanjem Centra za istraživanje i liječenje neplodnosti u muškarca, koji svojim interdiscipliniranim pristupom predstavlja danas jedan od najeminentnijih europskih centara za liječenje i studij muške neplodnosti.

Punu svjetsku afirmaciju Z. Škrabalo postiže na problematici šećerne bolesti. Prof. dr. Z. Škrabalo je neprijeporno jedan od najpoznatijih svjetskih dijabetologa. Njegov rad se kreće u širokom dijapazonu, od ranog otkrivanja šećerne bolesti do temeljnih istraživanja, i njegova je zasluga da je naša dijabetologija, danas, jedno od rijetkih područja naše medicinske znanosti koje se nalazi u samom vrhu svjetskih zdravstvenih tokova. Rani radovi obuhvaćaju temeljna istraživanja: promjene u bazalnim membranama i ulozi glikogena, kako u ranom otkrivanju tzv. predijabetičkog stanja tako i najširim implikacijama u kroničnim dijabetičkim komplikacijama. Kasnije se, međutim, okvir istraživanja proširuje prema dijabetičkim komplikacijama i specijaliziranoj terapiji šećerne bolesti kao i interdisciplinarnim područjima. Njegovi radovi iz područja perifernog insulinskog djelovanja prvi u svjetskoj literaturi objašnjavaju povezanost smanjenog afiniteta i broja insulinskih receptora na izoliranim eritrocitima s povećanom incidencijom dijabetesa u nekim kroničnim bolestima (Klinefelterov sindrom). Značajno je spomenuti, također, da je Z. Škrabalo bio i promotor nekih temeljnih istraživanja u kojima su njegovi najbliži suradnici polučili svjetski značajne rezultate u području etiologije šećerne bolesti. Tako je, primjerice, grupa njegovih suradnika predložila novu, tzv. biogenetsku, hipotezu o etiologiji dijabetesa, i na tom izrazito kontroverznom području postigla značajna svjetska priznanja. Prema tomu, rad Z. Škrabala ne treba promatrati isključivo kroz njegovu vlastitu i izravnu angažiranost, nego, što je vrijedno svake pohvale, u promociji i nesebičnoj podršci koju je davao svojim suradnicima na njihovom profesionalnom putu i afirmaciji što je, zapravo, preduvjet svakog napretka.

U svom znanstvenom i stručnom curriculumu Z. Škrabalo objavio je 271 rad i ukupno 184 kongresna priopćenja. Prema izvodima iz Science Citation Indexa njegovi radovi citirani su 133 puta.

Stalno prisutna znanstvena znatiželja rezultirala je plodnom suradnjom s mnogim međunarodnim institucijama, primjerice koordinacijom međunarodnog projekta o malnutricijskom dijabetesu i detekcijom dijabetesa na Malti u okviru programa Svjetske zdravstvene organizacije. Stalno je, međutim, prisutna potreba da stečena znanja nesebično prenosi na suradnike, pa je njegovom inicijativom osnovana mreža za znanstveno usavršavanje, prijenos znanja, i tehnologija u dijabetesu, u kojoj sudjeluje 14 sveučilišnih centara u Europi. Prof. Škrabalo organizirao je veliki broj postdiplomskih tečajeva, a osnivač je i Postdiplomskog studija iz dijabetologije (Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), s dosad 11 generacija (146 studenata) polaznika i stalnim međunarodnim udjelom.

Nastavni rad prof. Škrabala vezan je stalno uz Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ali je potrebno posebno naglasiti njegov udio u nastavi na medicinskim fakultetima u Hamburgu, Frankfurtu, Bostonu, Daccai i La Valleti.

Njegov doprinos svjetskoj dijabetologiji, na svaki je način golem. Suradnja i pomoć zemljama u razvoju (Peru, India, Bangladesh, Colombia, Malta, Kina itd.), osobna i u okviru Zavoda «Vuk Vrhovac» dovodi ga na mjesto stalnog suradnika Svjetske zdravstvene organizacije, čime hrvatsku dijabetologiju dovodi do vrlo prepoznatljivog čimbenika u svjetskim dijabetološkim tokovima, a tzv. «Hrvatski model organizacije u zdravstvenoj zaštiti dijabetičara», postaje prihvaćeni model sa strane Internacional Diabetes Federation i Svjetske zdravstvene organizacije za organiziranje dijabetološke službe u svim zemljama u razvoju. Veliki broj nacionalnih i međunarodnih priznanja upućuju na djelatnika koji je dao svekoliki doprinos svjetskoj dijabetologiji.

Prof. dr. Zdenko Škrabalo svojim je neumornim zalaganjem priskrbio hrvatskoj dijabetologiji zavidni ugled u svjetskim razmjerima pa tako predstavlja rijedak primjer znanstvenika i liječnika koji ujedinjuje dva najvažnija kriterija za izbor u članstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: a) značajan znanstveni odjek u svjetskoj medicinskoj literaturi i b) golemi međunarodni doprinos liječnika u području endokrinologije, posebno dijabetologije.

Godine 1992. izabran je za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i od tada aktivno djeluje u njenom Medicinskom razredu.

Od 1990. godine aktivno se uključuje u nastojanja oko uspostave samostalne Hrvatske države. 1991./92. godine kao savjetnik u Uredu Predsjednika Republike obavlja niz vanjskopolitičkih akcija posebno u Ujedinjenim narodima u Ženevi, Centrali Crvenog Križa također u Ženevi, na međunarodnim sastancima uz Predsjednika Republike. 1992. i 1993. godine obnaša dužnost ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske. Veleposlanik je Republike Hrvatske od 1993. do 1996. godine u Švicarskoj Konfederaciji i Kneževini Lichtenstein, a od 1996. do 2000. godine veleposlanik je Republike Hrvatske u Republici Mađarskoj. Umirovljen je koncem listopada 2000. godine. Sada je podpredsjednik Hrvatskog diplomatskog kluba.

Karijera prof. dr. Zdenka Škrabala može se podijeliti na 40 godina rada u medicini, te na 10 godina rada u hrvatskoj diplomaciji.