Zvonimir Šeparović

Blato na Korčuli, 14. 9. 1928.

Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1953.

Radio u pravosuđu (1953-1961).

Na Pravnom fakultetu u Zagrebu predavao kazneno pravo (1961-1998) kao asistent (1961), docent (1967), izvanredni profesor (1972) i redovni profesor (1979).

Doktorirao 1966. u Ljubljani tezom Krivično-pravna zaštita sigurnosti saobraćaja. Usavršavao se u Salzburgu (1962), Freiburgu (1963-1965), SAD (1972-1973) te Kölnu, Freiburgu i Berlinu (1979-1980).

Prodekan Fakulteta (1975/76), dekan (1985-1987) i rektor Sveučilišta u Zagrebu (1989-1991).

Ministar vanjskih poslova RH (1991-1992);

ambasador pri UN (1992).

Suutemeljitelj Svjetskog žrtvoslovnog društva, njegov potpredsjednik (1982-1985) i predsjednik (1985-1989). Predavao i na Pravnom fakultetu u Osijeku, na poslijediplomskim studijima na Pravnom, Medicinskom i Stomatološkom fakultetu u Zagrebu te Sveučilištu u Rijeci, te brojnim sveučilištima i međunarodnim skupovima u inozemstvu.

Objavljivao radove iz područja kaznenog prava, kriminologije, medicinskog prava i viktimologije u domaćim i inozemnim publikacijama. Sudjelovao u zakonodavnom radu. Professor emeritus 10. 11. 1998.

DJELA: Sigurnost i odgovornost u saobraćaju (19691, 19872); Krivično pravo - posebni dio (suautor, 19791, 19822, 19893, 19924, 19975); Kriminologija i socijalna patologija (19811, 19872, 19873); Od Sydneya do san Francisca (1982); Granice rizika (19851, 19872, 19983); Viktimologija (19851, 19872, 19983); Pojave i odgovornosti (1986); AIDS/SIDA - pravni i socijalni aspekti (suautor, 1989), Etika i pravo u humanoj reprodukciji (1990), Kazneno pravo - posebni dio (suautor, 1999), Rječnik kaznenog prava (suautor, 2002).

Šeparović Zvonimir