|
Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1981. godine Pravosudni ispit položio 1983., a javnobilježnički 1994.
Po završetku studija zapošljava se kao pravni referent u Vinari Blato u Zagrebu (1981. - 1983.), a potom u Vojnoj građevinskoj ustanovi Prečko (1984. - 1986.). Sudac Općinskog suda u Zagrebu bio je od 1986. do 1989. U Ministarstvu pravosuđa zaposlen od 1989. na poslovima savjetnika u Upravi za imovinskopravne poslove, višeg savjetnika, načelnika Odjela, direktora Uprave, zamjenika ministra, a od 1995. do 1998. obavlja dužnost ministra pravosuđa. U tom razdoblju sudjelovao je u izradi i provođenju propisa iz građanskopravnog područja, pravosudnog sustava i reforme kaznenog zakonodavstva. Dužnost ravnatelja Hrvatske izvještajne službe i zamjenika predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost obavlja od 1998. do 2000. Od siječnja 2000. upisan je u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore te od 2005. osnivač Odvjetničkog društva Šeparović i Partneri sa sjedištem u Zagrebu. Bio je član Odvjetničke komore osnovane pri Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu, na kojem Sudu je jedno vrijeme bio branitelj, Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija te vanjski član Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora.
Autor je i koautor više knjiga iz područja građanskog prava i to: Otkup stanova u društvenom vlasništvu i denacionalizacija - Denacionalizacija građevinskog zemljišta (Zbornik radova, Organizator, Zagreb, 1991.), Zakon o izvlaštenju (Ivica Crnić i Miroslav Šeparović, Informator, Zagreb, 1994.), Stranci kao stjecatelji prava vlasništva nekretnina (Mladen Žuvela i Miroslav Šeparović, u Zborniku radova, Organizator, Zagreb, 1993. i u Zbirci osnovnih propisa iz područja vlasničkopravnih odnosa, Informator, Zagreb, 1995.) te Komentar Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Snježana Bagić, Mladen Žuvela i Miroslav Šeparović, Organizator, Zagreb, 1997.). |
|
Šeparović Miroslav |
