Počeo je prije Domovinskog rata i bio jedan od najuspješnijih privatnih poduzetnika. S ponosom ističe kako je bivšoj državi plaćao više poreza nego što su njegove kolege imali prometa. Uz pet šumskih traktora, imao je 30 konja za izvlaku i iznos drva i radio za šumarije Karlobag, Gospić, Lovinac i Sveti Rok. Sve je dobro išlo do početka Domovinskog rata, kada su mu četnici zapalili baraku za smještaj ljudi na Velebitu, u predjelu Zovinovac iznad Brušana. Uključio se u dragovoljce MUPa, sretno prošao rat, a potom se vratio svom starom poslu, ponajviše za Šumariju Karlobag. Posjedovao je dobru mehanizaciju, traktore za izvlačenje drva i kamione, bagere, tako da je gradio i održavao šumske ceste. Korak dalje pošao je s prijedlogom Hrvatskim šumama da se zbog očuvanja prirode na području Parka prirode Velebit ponovno uvedu »samarice« kako bi se spriječilo stvaranje erozivnih terena i devastiranje prirodne baštine Velebita koju su bez milosti uništavali strojevi. Zato je sam sagradio dvije štale uz šumarske kuće gdje drži tridesetak konja s kojima izvlači drva iz najnepristupačnijih mjesta. Dvadeset konja mu služi za iznos drva, a pet za privlaku iz nepristupačnih mjesta. Kako i Hrvatske šume imaju razumijevanja za čuvanje ekoloških vrijednosti Velebita, brzo su našli zajednički interes. Hrvatske šume osiguravaju oblovinu i materijal, a Tomljenović radnu snagu do koje je inače vrlo teško doći. |
Tomljenović Ivan |