Rođen je 26. rujna 1966. u Osijeku. Osnovnu školu završio je u Bizovcu, a srednje obrazovanje stekao u Trgovinskom školskom centru, Osijek. Živi u Bizovcu. Sretno oženjen, otac troje djece
Od 1985. – 1994. radna iskustva stekao je u PPK – u Valpovo, a od 1994. godine zaposlio se u Bizovačkim toplicama na radnom mjestu organizatora marketinga. Od 1995. obnašao je dužnost direktora Turističke zajednice Općine Bizovac. Od 2002. uposlen na mjestu zamjenika rukovoditelja službe marketinga u Bizovačkim toplicama. U vrijeme Domovinskog rata bio je aktivni pripadnik postrojbe Narodne zaštite, zamjenik zapovjednika Interventnog voda NZ u Bizovcu i pripadnik postrojbe 4.TD.
Od rane je mladosti aktivan u kulturnom, sportskom, društvenom i političkom životu Općine Bizovac i šire, kao stalni ili povremeni suradnik gotovo svih udruga u Bizovcu.
Od 1981. – 1986. bio je član amaterske kazališne skupine Kud – a „Valpovo“. Od 1994. predsjednik je Kulturno umjetničkog društva Bizovac. Redatelj je dramskih kazališnih predstava od kojih će ostati upamćene: „Suđenje Isusu“ (pobjednik regionalne smotre Slavonije i Baranje, 1990.g.), glazbeno scenskog prikaza predsvatovskog doba „Diko moja ružo od pupova“ (1989.) i Božićna bajka (2004.) Organizirao nastupe KUD – a Bizovac na velikim međunarodnim festivalima folklora u zemlji i festivalima izvan domovine na kojima se promicala baština, kultura i turistička ponuda bizovačkog kraja ( Austrija, Bugarska B i H, Francuska, Italija ‐ Sardinija i Sicilija, Mađarska, Njemačka, Poljska, Srbija, Švicarska). Od 1995. – 2003. vršio je i dužnost direktora Turističke zajednice Osječko baranjske županije. Od 2000. – 2003. godine član stožera ekološko edukativne akcije «Volim Hrvatsku» Hrvatske turističke zajednice i predsjednik koordinacije pet slavonsko – baranjskih turističkih zajednica. Od 2001. – 2003. bio jer predsjednik općinskog vijeća Bizovac. Napisao je i objavio prvu knjigu o povijesti Bizovca pod nazivom «Moj Bizovac» (2003.). Prigodom obilježavanja 30 godina rada Bizovačkih toplica napisao je i uredio jubilarnu brošuru «Bizovačke toplice 1974. – 2004». Prikupio je i izdao zbirku starih zapisa iz života mještana Bizovca, pripovjedaka i humoreski «Priče iz Bizovca» (2003.), autora Josipa Glavašića. Priprema povijesnicu NK „BSK‐Termia“ Bizovac i monografiju o bizovačkoj narodnoj nošnji, te opsežnu foto publikaciju o razvoju folklornog amaterizma u Bizovcu. Prikuplja pisanu, fotografsku i drugu građu iz prošlosti Bizovca. Organizirao više likovnih kolonija i slikarskih izložbi istaknutih hrvatskih likovnih umjetnika. Urednik je prve zajedničke turističke image brošure Osječko ‐ baranjske i Vukovarsko ‐ srijemske županije Hrvatsko podunavlje (1997.) i turističko cestovne karte Slavonija i Baranja (1996.) Sudjelovao je i organizirao nastupe na promotivnim sajmovima turizma u zemlji i inozemstvu na kojima se poticala euroregionalna suradnja, te ujedno bio i jedan od pokretača Euroregionalne suradnje Dunav – Drava – Sava. Izradio pripremne (foto i tekstualne) materijale za internetske web stranice KUD – a Bizovac, web stranice TZO Bizovac i TZ Osječko baranjske županije. Od 1998. – 2003.član izvršnog odbora najveće turističke manifestacije u općini Bizovac Olimpijade st. Športova ‐ Brođanci. Bio je član školskog odbora Osnovne škole dr. „Bratoljuba Klaića“ Bizovac. Od 2004. predsjednik turističkog vijeća TZO Bizovac u okviru kojeg se zalagao za agresivniju promidžbu bizovačke turističke ponude i svekoliko uređenje mjesta Bizovac. O aktualnim zbivanjima s području turizma i kulture u Bizovcu redovno izvještava tiskane i elektronske medije. Za TV priprema reportaže, promidžbene emisije, posebne priloge i priopćenja o aktualnim događanjima u Bizovačkim toplicama. U slobodno vrijeme bavi se fotografijom, pisanjem povijesnih zabilješki, prikupljanjem starih fotosa Bizovca, (objavljuje u župnom listu Matko). Jedan je od osnivača HDSSB‐a na području bizovačkog kraja. Obnaša dužnost predsjednika Izvršnog odbora HDSSB‐a općine Bizovac. Član je Glavnog odbora Hrvatskog Demokratskog Saveza Slavonije i Baranje. Za svoj je društveni i kulturni rad primio više priznanja i pohvala.
