Slobodan Praljak (Čapljina, 2. siječnja 1945.), hrvatski je političar i general HVO-a. Nalazi se među šest hrvatskih političara i časnika koji su se dragovoljno odazvali pozivu na suđenje pred međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, zbog opužbe za ratne zločine u ratu u Bosni i Hercegovini. U svom prvom iskazu pred ICTY-jem 6. travnja 2004. izjasnio se da po svim točkama optužnice nije kriv.
Slobodan Praljak diplomirao je elektrotehniku na Zagrebačkom Sveučilištu. Nakon diplomiranja radio je u kazalištu, TV, te predavao filozofiju i sociologiju uZagrebu.
Na početku Domovinskog rata 1991. pristupio je dragovoljno oružanim snagama Republike Hrvatske i promaknut je u čin general-bojnika.
Godine 1992. i 1993. radio je kao: jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFORom visoki predstavnik ministarstva obrane Republike Hrvatske 13. svibnja 1993. imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u HZ Herceg-Bosni i HVO-u.
Slobodan Praljak je bio jedan najviših vojnih dužnosnika HVO-a te uz filmski materijal i druge argumente (vidljivo i na njegovoj webstranici) negira odgovornost za rušenje Starog mosta u Mostaru i brojnih drugih točki optužnice.
Zajedno s hrvatskim časnicima Valentinom Čorićem, Jadrankom Prlićem, Milivojom Petkovićom, Brunom Stojićem i Bersilavom Pusićom tužilaštvo ICTY je podiglo optužnicu protiv Slobodana Praljka zbog ratnih zločina. Optužnica ih tereti za navodnu agresiju RH na BiH i za Bošnjačko-hrvatski sukob. Praljak je uz pomoć svojih suradnika iz ureda obrane počeo prikupljati informacije vezane uz odnos između Hrvatske i BiH tijekom ratnih godina i objavio 15 knjiga.
