Osobni podaci: Rođen 09. kolovoza 1962. u Doboju, BiH Nacionalnost: Hrvat Oženjen suprugom Marijom Lukić, rođ. Šimić Djeca: – sin Ivan poginuo sa 18 godine u prometnoj nezgodi – kći Lucija pohađa 2. godina Filozofskog fakulteta u Zagrebu Obrazovanje: Osnovnu školu pohađao 1969/77. godine u Johovcu, općina Doboj u BiH, Srednju školu unutarnjih poslova u Šimunskoj u Zagrebu pohađao od 1977. do 1981. godine. Vojnu akademiju za potrebe Republike Hrvatske pohađa u periodu 1981.-1985. i završava kao jedanaesti u rangu od svih tadašnjih Akademaca. Radno iskustvo: 1985. u Ministarstvo unutarnjih poslova u Zagrebu u zvanju inspektor policije na radno mjesto operativnog radnika za suzbijanje općeg kriminaliteta u Policijskoj upravi Zagrebačkoj, Policijska postaja Trešnjevka. Od 1986. do 1990. godine obnaša dužnost (kao jedini Hrvat) pomoćnika zamjenika jedinice za posebne namjene tadašnjeg Republičkog SUP-a. 1990. određen je za vojno-policijskog koordinatora za izradu programa osposobljavanja novih Hrvatskih redarstvenika. 05.08.1990. godine kao zamjenik voditelja tečaja Prvi hrvatski redarstvenik započinje program osposobljavanja novih redarstvenih snaga. 08.08.1990. godine predaje Prvi prijavak dr. Franji Tuđmanu prvom demokratski izabranom Predsjedniku Republike Hrvatske ispred postrojenih 1.800 pripadnika novih snaga Hrvatskog redarstvenika. 17.08.1990. godine predvodi prvu intervenciju tih pripadnika sa helikopterima MUP-a RH prema Kninu. 15.08.1990. godine dobiva rješenje o imenovanju novim zapovjednikom „NOVE ANTITERORISTIČKE JEDINICE LUČKO” s još sedam instruktora specijalističke obuke koje izabire iz najsposobnijih bivših specijalaca stvara preduvjet i 07.09.1990. godine iz prvog Hrvatskog redarstvenika prebacuje 88 najsposobnijih Hrvatskih mladića i započinje s radom i ubrzanom obukom Antiterorističkom jedinicom Lučko. 28.09.1990 godine predvodi prvu Akciju u uspostavi javnog reda i mira u Petrinji, gdje su velikosrpski pobunjenici razoružali policijsku postaju i oteli naoružanje te otvoreno rušili demokratsku vlast u Hrvatskoj. Do kraja 1990. godine radi kao Zapovjednik ATJ Lučko na pomoći ustrojavanja druge jedinice specijalne policije MUP-a Rakitje, te priprema njen zapovjedni kadar i obuku za njeno osposobljavanje, ali i drugih jedinica te namjene: Kumrovec, Pionirski grad, Sljeme i dr. Zapovijeda osiguranjem svih konvoja naoružanja koji pristižu u Hrvatsku s pripadnicima ATJ Lučko i drugim postrojbama, vrši prijevoz i podjelu tog naoružanja po Hrvatskoj. U tom periodu nijedan metak, niti nijedna puška nisu otkriveni od strane Jugoslavenske armije, koja se u nekoliko navrata spremala napasti konvoje. Početkom 1991. godine preuzima mjesto komandanta Specijalne brigade MUP-a za obranu grada Zagreba i 25.01.1991. godine, kada je trebao biti izvršen vojni puč, zapovijeda tom brigadom. Krajem drugog mjeseca 1991. godine biva postavljen na mjesto Pomoćnika Ministra UP-a za potrebe temeljne i specijalne policije. Pristupa odmah ustrojavanju specijalnih jedinica po svim policijskim upravama (Sisak, Kutina, Slavonski Brod, Vinkovci, Osijek, Karlovac i dr.) 01.03.1991. godine kao Pomoćnik ministra izravno na terenu predvodi specijalne postrojbe ATJ Lučko i specijalne jedinice Omega, PU Bjelovar u akciji vraćanja Policijske postaje i Općine Pakrac pod hrvatsku kontrolu. Poslije Pakraca određen je za zapovjednika akcije na Plitvicama. Nakon uspješno izvršenog i tog zadatka Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman upućuje ga da predvodi Hrvatsku delegaciju na pregovore s predstavnicima Jugoslavenske armije u selu Mukinje na Plitvičkim Jezerima. Poslije tog sastanka na putu prema Zagrebu gdje je trebao predat izvješće Predsjedniku RH, pod još nerazjašnjenim okolnostima, njegov auto leti u zrak s autoceste. Nakon nesreće trinaest je dana bio klinički mrtav boreći se za život 6 mjeseci bolničkog liječenja i rehabilitacije iz koje izlazi s teškim i trajnim unutarnjim oštećenjem organizma. U rujnu 1991. Predsjednik Republike Hrvatske imenuje ga savjetnikom Ministra UP-a Ivanu Vekiću za specijalne zadatke. Unaprijeđen je u zvanje Glavni Inspektor Hrvatske policije u listopadu 1991. U studenom 1991. godine Predsjednik Republike Hrvatske postavlja ga za Savjetnika za sigurnost predsjednika i njegove obitelji te člana Vojnog kabineta Predsjednika RH za sigurnost, dodjeljuje mu čin pukovnika Hrvatske vojske. Zbog neslaganja s politikom MUP-a Republike Hrvatske i pokušaja da mu se podmetnu udbaško – kosovske podvale razilazi se s tadašnjim Ministrom UP-a Ivanom Jarnjakom i pokreće proceduru za umirovljenje krajem 1993. godine. Godinu dana nakon napuštanja MUP-a RH uspijeva riješiti invalidsku mirovinu i biva preveden iz zvanja glavni inspektor Hrvatske policije u čin general bojnika Hrvatske vojske. Nagrade i priznanja: • Red Hrvatskog križa • Red Hrvatskog trolista • Spomenica domovinskog rata • Mnogim Zahvalnicama i Pohvalama Strani jezik: Pasivno se služi engleski, njemačkim i ruskim. Hobi: Uzgoj ukrasnih ptica i golubova, pčelarstvo i voćarstvo. |
Lukić Marko |