Književnik Stjepan Lice rođen je 1954. godine u Zagrebu, a oženjen je suprugom Ružicom s kojom ima troje djece. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a najveći dio radnog vijeka proveo je u visokom školstvu. Život ga je formalno vodio pravnim vodama, a dušom umjetničkim, književnim iako nikada nije osjećao odijeljenost jednog od drugoga. Ponajviše je poznat kao autor meditativne proze objavljene u knjigama „Dobra sreća“, „Djeca Betanije“ i „Litanije mojih svetih“… u kojima brojni čitatelji nalaze ohrabrenje i nadahnuće. Autor je gotovo četrdeset knjiga lirike, meditativne proze, eseja i priča, od kojih su mnoge doživjele ponovljena izdanja. Tekstovi su mu uvršteni u niz antologija, zbornika i drugih izdanja. Uredio je knjige fra Andrije Bilokapića, fra Bonaventure Dude, fra Ante Grbeša, Christiana Bobina, Helen Keller, Side Košutić, fra Zvjezdana Linića i Johna Moormana. Surađuje u časopisima “Kana”, “Brat Franjo”, “Glas Koncila”. Od 1994. surađuje u emisiji Duhovna misao na Prvom programu Hrvatskog radija, a od 1998. i u emisiji “Priča za laku noć”. Surađuje i na Hrvatskom katoličkom radiju te Radio Mariji. Dugogodišnji je član Franjevačkog svjetovnog reda. Njegove su knjige svjedočanstvo iskustva vjere, dokaz da je duhovnost moguća i važna i u svakodnevici i u užurbanosti. Skroman i samozatajan, poznat je po vedrini koju isijavaju njegovi tekstovi, kao i junacima svakodnevnog života koji su ga nadahnjivali da u vlastitim tekstovima zabilježi važnost sadašnjeg trenutka i naizgled malih stvari koje čine život. Ipak, nisu mu promaknule ni neke “ozbiljne” teme i ljudske sudbine koje otima zaboravu i bilježi u svojim knjigama. Rado piše i priče za djecu među kojima su „Kako su rasli nebo i zemlja“, „Putovanje kroz nebo“, „Nevidljive priče“ itd. Iako mu je teško izdvajati bilo koju svoju knjigu, na poseban mu je način draga prva od njih, „Otkriće blizine“ objavljena 1987. godine. Stjepan Lice nedvojbeno je ono vedro lice koje se krije iza mnogih naslovnica u kojima žive riječi – u pjesmi i prozi.
