|
Ivan Zvonimir Čičak rođen je u Zagrebu 10. kolovozu 1947. kao četvero od petero djece u obitelji Ante i Marije Čičak. Odrastao je u Zagrebu, gdje je i pohađao osnovnu školu kao i gimnaziju. Međutim zadnjeg dana završne školske godine 1966. isključen je iz gimnazije bez prava upisa u bilo koju od jugoslavenskih srednjih škola. Razlog isključenja bila je školska zadaća naslovljena: "Nad razastrtom kartom moje domovine", točnije zbog dijela teksta koji glasi: "Vremena su se promijenila. Danas ja sam slobodan. I nikada neću zaboraviti da kilometri ne predstavljaju razliku. I nikada neću zaboraviti povijest. Možda je autoput od Ljubljane do Gevgelije simbol onog što se zove SFRJ. To je naša otadžbina. Možda će jednom autoput Moskva - Berlin - Pariz - Atena biti simbol države koje će se zvati Europa. Ali dovijeka će mi moja domovina biti najdraža." Srećom po Čička padom Rankovića odluka je poništena i Čičak je mogao nastaviti školovanje.
Dana 21. prosinca 1971. sveučilišna skupština bira Ivana Zvonimir Čička za prvog studenta (studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu) prorektora u 300-godišnjoj povijesti sveučilišta u Hrvata. Pritom, činilo se, put od autsajdera do pobjednika prešao je u jedno jedino popodne. Do posljednjeg je trena, naime, priželjkivan bio Ivan Pađen. No, Pađen je odbio kandidaturu pa je predložen Slobodan Lang ali je potom i on otklonio tu mogućnost. Stoga je predložen Damir Grubiša. Pri kandidaturi Grubiša dobiva 195, a Čičak 57 glasova. No, Ante Žužul prvi probija proceduru i emotivno, krajne žestoko, traži od Skupštine da ustane protiv nepravde i manipulacije u korist Grubiše. Uzvikuje: "Živjela demokracija!" Slijedi glasanje i Grubiša dobiva 166, a Čičak 174 glasa. No, to nije apsolutna većina te se glasanje ponavlja. U novom glasanju Čičaku dobiva 178 glasova, a Grubiša 133 glasa što je bilo dovoljno da se izbere Čičak. Savez studenata je zaprepašten i sutradan izdaje saopćenje: "... Mi smo se borili, borilmo se i borit ćemo se za sveučilište kao kulturnu i proizvodno-znanstvenu integracionu snagu nacionalne socijalističke akcije naroda Hrvatske. U ovoj borbi nije sudjelovao i ne sudjeluje novoizabrani 'studentski' prorektor. Odabrani I. Z. Čičak istupio je iz Saveza studenata Hrvatske prema vlastitoj izjavi - 'zbog svoje ekstremne nacionalističke orijetnacije'. On ne prihvaća njegovu programsku i akcionu orijentaciju, izraženu u borbi za reformu sveučilišta i od nje se javno distancira..." U cijeloj Hrvatskoj nastaje opredjeljivanje 'za' i 'protiv' Čička. U Splitu, kao reakcija na negativan stav rukovodstva Saveza studenata o Čičku, priprema se peticija. Organiziraju je Damir Petrić, Ante Štambuk i Zvonimir Puljić i već do 30. prosinca raspolažu s 1100 potpisa. Predsjedništvo Saveza studenata od kojega je politika zatražila da povuče priopćenje o Čičku kao nacionalistu vijeća šest sati da bi na kraju povuklo tek navodnike, tj. tvrdnju da se radi o vlastitoj Čičkovoj izjavi. Nešto kasnije Rektorat izdaje vlastito priopćenje koje uklanja svaku sumnju u to tko je student prorektor, koristeći priliku da 'povuče za uši' i rukovodstvo Saveza studenata tražeći od njega da Skupštini Sveučilišta dostavi na uvid svoj program i statut. Uskoro Čičak biva uhićen u prosincu 1971. te osuđen na tri godine strogog zatvora. Nakon izlaska iz zatvora u braku s Marijom Štambuk dobiva petero djece i živi od prodaje knjiga. Kada mu je to onemogućeno prodaje kožne torbe. Iznova je uhićen 1987., ovog puta pod optužbom za utaje poreza. Nakon dva mjeseca zatvora i štrajka glađu oslobođen jer se pokazalo da je optužba bila lažna. Po izlasku iz zatvora s Dobroslavom Paragom organizira peticije za amnestiju političkih zatvorenika, a vodi i prvi nevladin Odbor za ljudska prava te je potpredsjednik Vijeća Europskog pokreta Jugoslavije, a također je i na čelu Verona foruma. Uskoro obnavlja Hrvastku seljačku stranku (HSS), najprije kao potpredsjednik, a potom kao predsjednik. Na prve izbore izlazi zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom u Hrvatskom bloku. Neće proći dugo i Čičak će dati ostavku na mjesto predsjednika HSS-a uz uvjet da u ime budućeg jedinstva odstupe predsjednici svih frakcija. Potom piše u listu Danas (sve do njegova ukidanja) i Slobodnoj Dalmaciji(dok je nije preuzeo Miroslav Kutle). Na osnivanju Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) počinje radite 1993. i po osnivanju postaje njegov prvi predsjednik. Šest godina kasnije (1996.) potiče i vodi prosvjed u korist Radija 101 održan na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Dvije godine kasnije, u siječnju 1998., dobiva nagradu Bruno Krajski - uručeno svojedobno i Nelsonu Mandeli. Ova se nagrada uručuje najzaslužnijim borcima za ljudska prava.
|
|
Čičak Ivan Zvonimir |
