https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?zivotopisi_osoba_id=7161&ivan-zvonimir-cicak=  https://twitter.com/savjest_com?zivotopisi_osoba_id=7161&ivan-zvonimir-cicak=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?zivotopisi_osoba_id=7161&ivan-zvonimir-cicak=  http://savjest.com/savjest_rss.php?zivotopisi_osoba_id=7161&ivan-zvonimir-cicak=

SAVJEST osobe

Stvorili smo državu i uništili društvo!

 Ivan Zvonimir Čičak rođen je u Zagrebu 10. kolovozu 1947. kao četvero od petero djece u obitelji Ante i Marije Čičak. Odrastao je u Zagrebu, gdje je i pohađao osnovnu školu kao i gimnaziju. Međutim zadnjeg dana završne školske godine 1966. isključen je iz gimnazije bez prava upisa u bilo koju od jugoslavenskih srednjih škola. Razlog isključenja bila je školska zadaća naslovljena: "Nad razastrtom kartom moje domovine", točnije zbog dijela teksta koji glasi: "Vremena su se promijenila. Danas ja sam slobodan. I nikada neću zaboraviti da kilometri ne predstavljaju razliku. I nikada neću zaboraviti povijest. Možda je autoput od Ljubljane do Gevgelije simbol onog što se zove SFRJ. To je naša otadžbina. Možda će jednom autoput Moskva - Berlin - Pariz - Atena biti simbol države koje će se zvati Europa. Ali dovijeka će mi moja domovina biti najdraža." Srećom po Čička padom Rankovića odluka je poništena i Čičak je mogao nastaviti školovanje.

 

Dana 21. prosinca 1971. sveučilišna skupština bira Ivana Zvonimir Čička za prvog studenta (studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu) prorektora u 300-godišnjoj povijesti sveučilišta u Hrvata. Pritom, činilo se, put od autsajdera do pobjednika prešao je u jedno jedino popodne. Do posljednjeg je trena, naime, priželjkivan bio Ivan Pađen. No, Pađen je odbio kandidaturu pa je predložen Slobodan Lang ali je potom i on otklonio tu mogućnost. Stoga je predložen Damir Grubiša. Pri kandidaturi Grubiša dobiva 195, a Čičak 57 glasova. No, Ante Žužul prvi probija proceduru i emotivno, krajne žestoko, traži od Skupštine da ustane protiv nepravde i manipulacije u korist Grubiše. Uzvikuje: "Živjela demokracija!" Slijedi glasanje i Grubiša dobiva 166, a Čičak 174 glasa. No, to nije apsolutna većina te se glasanje ponavlja. U novom glasanju Čičaku dobiva 178 glasova, a Grubiša 133 glasa što je bilo dovoljno da se izbere Čičak.
 
Savez studenata je zaprepašten i sutradan izdaje saopćenje: "... Mi smo se borili, borilmo se i borit ćemo se za sveučilište kao kulturnu i proizvodno-znanstvenu integracionu snagu nacionalne socijalističke akcije naroda Hrvatske. U ovoj borbi nije sudjelovao i ne sudjeluje novoizabrani 'studentski' prorektor. Odabrani I. Z. Čičak istupio je iz Saveza studenata Hrvatske prema vlastitoj izjavi - 'zbog svoje ekstremne nacionalističke orijetnacije'. On ne prihvaća njegovu programsku i akcionu orijentaciju, izraženu u borbi za reformu sveučilišta i od nje se javno distancira..."
 
U cijeloj Hrvatskoj nastaje opredjeljivanje 'za' i 'protiv' Čička. U Splitu, kao reakcija na negativan stav rukovodstva Saveza studenata o Čičku, priprema se peticija. Organiziraju je Damir Petrić, Ante Štambuk i Zvonimir Puljić i već do 30. prosinca raspolažu s 1100 potpisa. Predsjedništvo Saveza studenata od kojega je politika zatražila da povuče priopćenje o Čičku kao nacionalistu vijeća šest sati da bi na kraju povuklo tek navodnike, tj. tvrdnju da se radi o vlastitoj Čičkovoj izjavi. Nešto kasnije Rektorat izdaje vlastito priopćenje koje uklanja svaku sumnju u to tko je student prorektor, koristeći priliku da 'povuče za uši' i rukovodstvo Saveza studenata tražeći od njega da Skupštini Sveučilišta dostavi na uvid svoj program i statut.
 
Uskoro Čičak biva uhićen u prosincu 1971. te osuđen na tri godine strogog zatvora. Nakon izlaska iz zatvora u braku s Marijom Štambuk dobiva petero djece i živi od prodaje knjiga. Kada mu je to onemogućeno prodaje kožne torbe. Iznova je uhićen 1987., ovog puta pod optužbom za utaje poreza. Nakon dva mjeseca zatvora i štrajka glađu oslobođen jer se pokazalo da je optužba bila lažna. Po izlasku iz zatvora s Dobroslavom Paragom organizira peticije za amnestiju političkih zatvorenika, a vodi i prvi nevladin Odbor za ljudska prava te je potpredsjednik Vijeća Europskog pokreta Jugoslavije, a također je i na čelu Verona foruma. Uskoro obnavlja Hrvastku seljačku stranku (HSS), najprije kao potpredsjednik, a potom kao predsjednik. Na prve izbore izlazi zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom u Hrvatskom bloku. Neće proći dugo i Čičak će dati ostavku na mjesto predsjednika HSS-a uz uvjet da u ime budućeg jedinstva odstupe predsjednici svih frakcija.
 
Potom piše u listu Danas (sve do njegova ukidanja) i Slobodnoj Dalmaciji(dok je nije preuzeo Miroslav Kutle). Na osnivanju Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) počinje radite 1993. i po osnivanju postaje njegov prvi predsjednik. Šest godina kasnije (1996.) potiče i vodi prosvjed u korist Radija 101 održan na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Dvije godine kasnije, u siječnju 1998., dobiva nagradu Bruno Krajski - uručeno svojedobno i Nelsonu Mandeli. Ova se nagrada uručuje najzaslužnijim borcima za ljudska prava.

 

    Čičak Ivan Zvonimir



..
osoba.php?osoba_id=9882&katarina-peovic
 
osoba.php?osoba_id=6768&josip-kregar
 
osoba.php?osoba_id=3449&zoran-milanovic
 
14.10.1985  Pernar Ivan
14.10.1971  Topić Miroslav
14.10.1964  Ahel Irena
14.10.1961  Jovičić Antun
14.10.1961  Perić Grozdana
14.10.1960  Močibob Branko
14.10.1959  Mrsić Mirando
14.10.1955  Šakić Zvonko
14.10.1953  Piškulić Velimir
14.10.1952  Šešelj Zlatko
14.10.1948  Tormaš Ivan
14.10.1941  Bitunjac Jure
14.10.1934  Tomljanović Žarko
14.10.1929  Marić Stjepan