|
Rođen sam u Požegi 1951. To je bitno jer sam tu završio osmogodišnju školu i gimnaziju, ali do kraja djetinjstva, dakle, do prekjučer, odatle crpio inspiraciju za sve što sam kasnije pisao. Od novina, prvi novinski tekst napisao sam s petnaest godina kad je Požega poplavljena pa su čokolade iz Zvečeva plivale i po Savi, pa do knjiga kad sam se umorio od novinarstva. Šipak umorio. Ukinuli su Vjesnik njegovi osnivači skoro pa na 72-godišnjicu. A što je novinar u ukinutim novinama? Umirovljenik! Diplomirao sam na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a 1988. godine tu sam i magistrirao. Skoro sam i doktorirao pravo, ali su me u tome spriječile dvije profesionalne svađe s dva mentora, prvim i drugim. Prvo radno mjesto, od 1978. godine bilo je u Vjesniku, a tezgario sam u Novom listu, Glasu Slavonije, revijama Vjesnikove kuće, povremeno u Danasu, priloge su mi objavljivali Delo, NIN, Slobodna Makedonija, Oslobođenje. Kao urednik-mentor pet godina radim u Novom listu. Bio sam suradnik Nacionala. Nakon te suradnje ‘onaj’ Nacional je ukinut. Poslije me nisu nigdje htjeli primiti bojeći se loše karizme koju sam stekao, ja dođem, malo radim, nitko ne plati, a poslije izdanje ukinu. Rekoh, na žalost, u Vjesniku u kojem sam počeo i završavam karijeru, jer novine su propale i likvidirane 2012. godine. Otada sam počeo pisati pripovijetke, priče, romane za djecu i odrasle.
BIBLIOGRAFIJA
„LJETOVANJE S ČOVJEKOM KOJI NIJE MOJ TATA“, dječji roman, ALFA, studeni 2013. „SUDAC“, pravosudni triler, EPH MEDIA, siječanj 2014. „POLITEO, PORAZI I SLAVA“, romansirana biografija, HENA COM. 2014. TUŽITELJ, Alfa, Zagreb, svibanj 2017. |
|
Rajić Vlado |
