Dragi moji, priznajem, stidim se. Stidim se zbog ovoga i ovakvog naroda. U bogatoj Belgiji gdje naravno da problema ima, ali su značajno manji od hrvatskih, zbog mjera štednje na ulice Bruxellesa  izašlo je 100 000 ljudi. Nastao je sukob s policijom, radili su vodeni topovi, gorjeli automobili. Da se razumijemo nisam ni hrabar ni ratoboran čovjek. Ne zazivam krv na ulicama. Ali se svejedno pitam zašto je samo ovaj narod usran u gaće i šuti li šuti? Siguran sam da u Belgiji petina stanovnika nije na burzama bez stalnih prihoda, mladi ne odlaze u druge zemlje, nema gladnih umirovljenika, nisu uništeni školstvo, zdravstvo, kultura. Ali oni se ipak tuku na ulicama. Takav gard naroda, spremnost da se pokaže tamo nekom guzonji koji jest na vlasti, ali nije brončani spomenik već narodni sluga, zaslužuje pljesak. Pogledajte stanje u nas. Beskrupulozne elite nagnute su nad poluprazni kazan i grabe li grabe. Nikakvog stida ili straha od naroda nemaju. A zašto bi i imali kad se taj narod pokrio ušima? Razgovarao sam s nekim ljudima za koje sam mislio da su društveno osvješteni. Ajme koji užas. Ajme koliko filozofijade i sebičnosti. A stvar je jednostavna. Ovo je vrijeme u kojem nikakve ideologije i svjetonazori ne mogu dominirati. Ovo je vrijeme gladi i jada. Uostalom gdje vi i vidite ideologiju? Pa premijer vodi socijaldemokratsku stranku, a priča da je liberal, liberali idu u koaliciju s tajnim špijunima, tajni špijuni prepisuju tuđe diplomske, stranka rada umjesto pokušaja organiziranja radničkog otpora ima članove koji si spominju sve po spisku jer su bitne njihove guzice, a ne radnici. Ni mladi nisu bolji. Sve su to nekakve grupacijice od desetak ljudi koji čak i kada izađu na ulicu i tobože protestiraju i nikada ne zovu i druge da im se pridruže. Jer bi im valjda pedesetogodišnji Stojić uzeo slavu. Barem danas postoje društvene mreže. Da znam za neke od tih događanja došao bih da vidim. Doznam tek poslije. Vidim snimke s nekolicinom skoro vrtićke dobi. Kada se takve stvari događaju vani, marširaju milijuni.

Dame i gospodo, nama treba svenarodni otpor. Jer jedino tako mogu se pomesti okoštale i umrežene elite. Pogledajte oko sebe. Umreženi tipovi s partijskim knjižicama dobivaju stotine tisuća kuna od države. Probajte vi. Smijat će vam se makar bili Einsteini. Agresivna skupina branitelja oduzima svima nama izborni legitimitet i ruši vlast koju jedino svi mi imamo pravo rušiti. I to zato što smo gladni, a oni bi da biraju vlast i da im ta vlast zagarantira stoljetnu nedodirljivost. A onda i ta bijedna i u gaće usrana vlast samo zbog te vlasti oprašta nekakve kredite braniteljima koje ne oprašta nama drugima i sve misli da će tako ostati tu gdje jest. Ma neće. Jer ovi koji ju ruše rušit će ju uvijek, a mi koji ju trebamo rušiti šutimo ili seremo po FB-u. Nama treba država jednakih šansi, nema više privilegiranih i zaslužnih u trenutku kada su stotine tisuća u agoniji. Uostalom koga su pitali smiju li jednima opraštati, a druge goniti i ovršavati?

Još jednom ponavljam, nemojte me zvati da vam popravljam struju ili mijenjam vodokotlić. Jedino što znam, znao sam i to mi uglavnom priznaju, jest pisanje tekstova. Ponavljam, nama treba svijest o tome da smo odgovorni za ovo stanje. Jer sve dotle dok kao pi..e doma sjedimo i šutimo, drugi narodi izlaze na ulice i pokazuju da imaju svoje dostojanstvo. Zar smo zaista toliko bijedni da svaki malo agresivniji seljačić može s nama raditi što hoće?  I da se vratim na početak, stidim se. Ja ništa ne tražim osim dostojanstvenog života. Ne trebaju mi Sabori ni Vlade. Ali svugdje oko mene su, što me užasava, samo šupci što bi se uhljebili. A onih koji zaista žele činiti dobro ne samo za sebe, jer nije nelegitimno i sramotno htjeti nešto za sebe, nego i za druge, koji bi neumreženo, moralno društvo u kojem postoji poštenija raspodjela dobara, ima tako malo. Takvi svakoga dana svjedoče tonama smeća koja nam pod nos bacaju izdajničke političke elite, srebroljubivi crkvenjaci, elitama prodani intelektualci, studentići novinarstva koje se danas naziva novinarima, sindikatlije u majicama s potpisom, nepismeni nogometni ustašonostalgičari, pevaljke koje nikada neće doseći nivo Cece jer ona je kraljica turbofolka, a one niži nivo nego turske gaće što ih narod kupuje na tržnicama za pet kuna tri komada i tajni špijuni što se naderu rakije pa otkrivaju tajne. Nema u nas gospodo  ni pravih heroja ni pravih zločinaca. Sve sami kokošari i kukavice.