Ima nekih klubova na svijetu koje prati začudno prokletstvo. Jedan od njih je i Dinamo iz Zagreba. Iako nikada nisam volio nogomet i bio na Maksimiru svega dva puta, htio-nehtio morao sam pratiti taj sport jer je uvijek bio povezan s politikom. Zvezda je u ta doba dominirala, Partizan je bio vojni klub koji je u jednom trenutku dekretom okupio sve najbolje u bivšoj zemlji, za Hajduka je navijao Tito.Tu se u jugoslavenska vremena stvarao dojam da ponajmanje moćnih navijača ima baš Dinamo. Jer drugi su bestijalno krali i namještali rezultate, vjerojatno i Dinamo, ali su oni osvajali prvenstva, a Dinamo nije. Sjetimo se samo Slavka Šajbera ili priča o prevarama Velibora Džarovskog. Bio je to cirkus vidljiv iz aviona, ali nitko prevarantima nije mogao ništa jer ih je štitila politika. Bilo je sjajnih Dinamovih  generacija i još sjajnijih nogometaša, ali su reprezentativni dres nosili rjeđe no drugi. Taj se klub činio ružnim pačetom, ali je imao barem vjerne navijače. A onda se dogodio tragičan obrat. Silno ga je navodno volio Franjo Tuđman. Ali očito na neki demonski način. Promijenio mu je ime,  postao je privilegiran, osvojeno je nekoliko nezasluženih prvenstava, istina, i zasluženih, suci su na terenu postajali slijepi i gluhi. Franjo Tuđman pretvorio se u klupskog neprijatelja iako je u njega ulupan silan novac i dovedene mnoge skupe zvijezde, igrala se Liga prvaka, ponekad i pobijedilo značajne europske veličine, ali navijači su uporno bili protiv. Htjeli su Dinamo, tukli se s policijom, Antun Vrdoljak nepoćudnima je prijetio mlaćenjem vaspitnom palicom po bubrezima. Tek kada je umro prvi hrvatski predsjednik ime je vraćeno na staro. Ali je uskoro gazda postao Zdravko Mamić. Iskreno govoreći, riječ je o začudnom čovjeku. On je neka vrsta mačke koju baciš sa nebodera, a on skoči na noge. Postao je vlasniom najvrijednijih nogometaša. Uspio ih je, očito sposobnošću jer drugi to ne uspijevaju, prodati u najbolje klubove. Čovjek zarađuje milijune. Zavladao je HNS-om, omađijao HDZ, Bandića, Srbe gdje su mu se, gledao sam tv emisije, klanjali kao kralju. Častio je tamošnje nogometne legede, pjevao s tamburašima, skidao se do gaća po kafanama. Bio je na svim beogradskim televizijama i urlao kako obožava Srbe. Ali u Zagrebu ga mrze.

Na svakoj utakmici plavih trpi uvrede. One su se uvećale kada je postavio brata za trenera.Mamić je verbalni nasilnik, često po sudovima koje redovito gubi. No, s druge strane klub je deset godina uzastopno prvak. Ali s treće, u Europi sramotno gubi svaku utakmicu, ponekad prima i sedam komada. Ukratko rečeno, Dinamo je klub bez navijača sa neomiljenim gazdom i bijednim europskim rezultatima. Dominacija plavih, koja nije plod samo Mamićeva utjecaja nego i, barem za hrvatske prilike, odabirom igrača iz inozemstva,  koje je opet on svojom sposobnošću doveo, u nas ne prestaje. Rijeka ili Hajduk nisu mu ni do koljena. No, očito da je to u Splitu stvorilo frustracije. Pogotovo što je Mamić cirkusirao po tamošnjem stadionu, psovao, vikao na suce što je toliko iziritiralo publiku da je došlo do tučnjave pri čemu je Zdravko dobio šaku u glavu i zabranjen mu je ulazak na Poljud. Budući da u repki igraju većinom njegovi igrači, a svaki plasman donosi novac za koji su opet najviše zaslužni bivši i sadašnji Dinamovci, toliko je postao moćan da su delegati, i cijeli savez krenuli u osvetu prema Torcidi. S njom su se solidarizirali klub i igrači, ostali klubovi s juga, pa i cijela regija. I Dinamo je opet postao ružno pače. Dok traje rat navijača protiv Mamića i njegovih doguznika iz HNS-a, plave iz Maksimira nitko ne spominje.

Ako se dogodi, a nema sumnje da hoće jer cijela je Hrvatska protiv njega, da Mamić mora prepustiti svoju moć u HNS-u ili čak Dinamu samom, ovaj će klub prestati osvajati prvenstva kao na tekućoj traci. Jer uza sve, Mamić jest vrstan organizator kojem se dive Dragan Džajić i Ivica Osim. Crvena Zvezda i Partizan, ali i Hajduk pucaju pod teretom dugova. Mogla bi se navijačima Dinama dogoditi noćna mora.  Da nakon toliko godina dobiju natrag svoj klub, ali osiromašen i bezperspektivan jer će Mamić odvući sve. No, iskreno govoreći, ova bahata bratija uništila je sve do čega je stigla, ekonomiju, moral i volju ovoga naroda. Uspjeli su im samim time ubiti i volju za nogometom.  Možda bismo trebali rastjerati tu mutnu bratiju i krenuti od nule. Kao u stara, dobra vremena. Livada, četiri cigle za obilježavanje golove i uživaj. U ovom užasu ne uživa više nitko.