Pretpostavljam da u Sisku živi niz jako nesretnih ljudi. Jer za komunizma mi smo klinci na zemljopisu učili da je taj grad moćno industrijsko središte u bivšoj Jugoslaviji sa golemom željezarom i rafinerijom, nizom drugih pogona i velikom riječnom lukom. Ondje je posao našlo na tisuće ljudi. Danas je Sisak kao niti jedan grad u Hrvatskoj, doživio ekonomsku propast najprije željezare, a sada će, jasno je to, biti zatvorena i rafinerija te 700 radnika dobiti otkaz. Eto što je stanovnicima toga grada, a ima ih preko 60 000 donijela Hrvatska.  Već dugo kruži priča da mađarskom MOL-u zbog smanjene prerade ili  proizvodnje naftnih derivata u cijeloj Europi rafinerija donosi gubitak. U posljednje vrijeme radnici su tvrdili da se pogoni pretvaraju u skladišta. Informaciju je u javnost pustio očito dobro obavješteni Večernji list što je unijelo silnu nervozu među vlastodršcima tako da su angažirali čak i tajne službe da otkriju tko je tu informaciju dao medijima. Ali kako to već biva, vlast bi radije ubila donositelja loših vijesti nego narodu priopćila istinu. Istina je nažalost crna.  Ovaj je grad postao slučaj jer je nemoguće nadoknaditi gubitak tolikih radnih mjesta. Sada bi se od industrijskog trebao pretvoriti u neko drugo središte. Ali kako? To ne ide preko noći. Ponekad se čini da je u ratu bilo bolje. Znalo se da je teško, da se gine i strada, ali je postojala nada u bolje sutra. Sada više nje nema. Generacijama se život izokrenuno nagore. Dugo će ovaj grad i regija osjećati posljedice svega ovoga.  Doduše, kalkulira se kako bi se u pogonima rafinerije trebala pokrenuti neka druga proizvodnja što su isprazne priče. Jer da je u ovoj zemlji netko sposoban pokrenuti bilo kakvu proizvodnju, ne bi bilo stotine tisuća nezaposlenih po cijeloj Hrvatskoj.

Naravno, kao i u svakoj priči, najmanje su krivi radnici. Znana je priča i zbog toga je pala i teška presuda, da je Sanader primio mito kako bi vlasnička prava dobio MOL. Manjinski vlasnik, hrvatska država, već dugo ratuje s Mađarima oko upravljanja naftnom kompanijom INA. Nisam stručan niti vjerujem medijskim napisima. Moguće da Mol u INU ne ulaže, ali je isto tako moguće da su pogoni rafinerije neisplativi. Bilo kako bilo, a radio sam u metroseksualnim tvrtkama i naučio da kod njih ne postoji nikakav sentiment, Mađari će gledati samo svoj interes smatrajući da se posao države, a iskreno govoreći i jest, zbrinjavanje nezaposlenih. To što naša država to nije u stanju jest druga priča. Jer kroz četvrt stoljeća sve vlasti lomile su noge narodu, rasprodale sve što se moglo i tako smo postali kolonija gdje svaki vlasnik kad mu se digne ona stvar zatvori pogon i baci na cestu gomile. Vesna Pusić, nedavno je priznala nemoć države, jer gazduje onaj tko je većinski vlasnik. Dapače iako je sud ustvrdio da je tvrtka kupljena mitom, izgleda da ne postoji način da država opet zadobije većinski paket. Dakle, jao si ga nama. Joh mene joh, rekli bi Istrijani.

U krahu Siska, baš kao i cijele države, sudjelovali su partijaši dviju navodno suprotstavljenih  oligarhija koje, kad su njihovi interesi u pitanju, imaju iste stavove. Bitno je zadržati se na vlasti, primati privilegije, umreževati se, osiguravati dobre pozicije svojim partijskim jaranima. Ali budimo iskreni, zar ih nije htio narod? Zar ih nije birao? Zar nisu htjeli u Sisku Brodarca i Pintarića, Merzelicu ili novog mladog lava Davorka Vidovića? Posljedica pokrivanja ušima, nerazmišljanja, inercije, odbijanja da se bori za svoja osnovna prava rezultiralo je općim krahom. Jer 700 ljudi iz rafinerije imaju doma supružnike i djecu. Ovo će u crno zaviti tisuće. Ali nitko se ne buni, nitko ne viče, nitko ne izlazi na ulicu, nitko se ne samoorganizira i povezuje s istomišljenicima. Oni koji to rade i pokušavaju nešto napraviti često bivaju izloženi podsmijehu ili ih se pokušava diskreditirati trikovima loših tajnih službi. Osobno mislim da je vrijeme SDP-a i HDZ-a isteklo, oni moraju otići i svoja mjesta prepustiti drugima. I naravno, morat će i odgovarati, ne predamnom već pred tisućama onih koji su od devedesetih do sad ostali bez posla i završili na ulici. Rafinerija u Sisku tek je još jedan čavao u golemom lijesu.