savjest BLOG

            U svom prvom blogu na ovoj, za društvo hvalevrijednoj i korisnoj stranici, napisao sam da je Hrvatska u blatu.U onom ljigavom i ljepljivom blatu iz kojeg je teško iskoračiti, još teže ga je očistiti. Bilo je to prije godinu dana. Što se promijenilo od tada? Gotovo ništa značajno. U ekonomskom i političkom smislu izgubljena cijela godina. Tada je javnost bila zaokupljena predsjedničkim izborima. Sad je aktualan spektakularan bijeg Drive prek meje. Hrane

         Čineći nepodopštine i vratolomije, davno u bosonogom djetinjstvu, počesto sam za to bio nagrađen razbijenim koljenima ili laktovima. Odrasli su mi potom znali govoriti da je „došal vrag po svoje“. Kada sam zatražio objašnjenje ove nerazumljive fraze odgovorili su mi još nerazumljivije: „To znači da možeš delat kaj hoćeš, al nemreš dokle hoćeš!“ I opet nisam bio siguran da razumijem ovu mudrost. Danas, gledajući Rumenigea kako se znoji na sudovima  i pred povjerenstvima, razumijem ju vrlo dobro.

      Đuro Popijač-Stari narodu je vrlo taktično objasnio kako je glup i kako ne zna što potpisuje. A i lova koju će narod spyzditi nije za bacit, stoosamdeset milja. Jer što je jedan ugovor o radu u usporedbi s tolikim iznosom.? Sto,dvjesto kuna više-manje na računima radnika, oni ionako ne trebaju puno. Puno treba tajkunima, menadžerima, skorojevićima koji su se obogatili početkom devedesetih... I tako, budući da sam glup i ne znam računati na prste, uzeh kalkulator. ( Mali, japanski,

    Premijerka Jadranka je nedavno izjavila da samo zamijesi pizzu i sve brige nestaju. I svima preporučila isto. Meni više ne pomaže da zamijesim pizzu, moram uzeti nutellu i žlicu. Šećer je ipak bržije razgradiv ugljikohidrat od tijesta, a kakaovac umirujuće djeluje na živce. Tako mi je puno lakše gledati dnevnik. Kao hipnotiziran grabim velikom žlicom nutellu, buljim u Jadranku i sva ona prateća lica u pozadini. Postaju likovi iz bajki; Alisa u zemlji čudesa, Shrek, Kraljević žabac, Ružno pače...Uvijek mi nedostaje

  ..."U dvehiljadeidrugoj gooodini svi ćemo bit gospooodini, jest ćemo bombone i čooookolade, a roboti će da nam radeeeee..."

 Tako je otprilike odzvanjala završna pjesma predstave koja se odigravala u mom dvorištu jedne tople ljetne noći sredinom sedamdesetih. Akteri smo bili mi, djeca iz susjedstva, izgubljena generacija žonglera po tekućim i inim računima, nesretnih korisnika pomamnih kredita koji sad vape za reprogramom. Pretežno smo cipelirani s radnih mjesta beščutno, skoro bez ikakvih prava i dostojanstva, bez bilo kakvog uvažavanja onog što

  Kardinal Bozanić je molio Boga da Milan pobijedi u nedjelju! I pobijedio je!!! I to u gostima, kod ljutog rivala Juventusa s 0:3!!!!

Najviši crkveni krugovi se ovog puta nisu mogli suzdržati. Za razliku od svih prethodnih izbora na kojima su ipak indirektnije migali s oltara. Direktno izgovaranje Milanovog slogana otvorilo je priliku da glasaju contra čak i onom dijelu biračkog tijela koje je s vrlo visokim uvažavanjem slušalo glasove s oltara. Čak je i predsjednik Mesić