Kako je naša urednica Izreka dana - Snježana Fridrih - objavila novi nastavak izjava (6) na SEEbiz-u, ovaj puta - Zbornik "jezičnih" radova doživotnog bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, prenosimo to u cijelosti, uz par grafičkih intervencija.
ZAGREB - Stjepan Mesić na političkoj je sceni više od četiri desetljeća. Posljednjih dvadeset godina jedini je hrvatski dužnosnik koji je obnašao sve tri najviše političke dužnosti (predsjednik Vlade, Sabora i države) a bio je i posljednji predsjednik SFRJ. Zato i izjava po kojim ćemo ga pamtiti ima i više nego dovoljno.
Stjepan Mesić
(predsjednik Vlade RH, predsjednik SFRJ, predsjednik Sabora, predsjednik Hrvatske)
 Glava u torbi, jezik snajper…
• Dolazim u Beograd da budem posljednji predsjednik Jugoslavije!
(izjava iz ranih ’90–tih, objavljeno u Večernjem listu, 21.03.1998.g.)
• Pričati Bori Joviću o Ustavu i ustavnosti isto je kao musti jarca u rešeto!
(Leksikon hrvatske političke gluposti, izjava iz ranih ’90.-tih)
• Svima koji to ne priznaju, poručujemo: Kada balvan revolucija stiže u Slavoniju i do Plitvica, zar vjerujete da ćemo kupiti šleper nalivpera? Hrvatska se opredijelila za svoju samoobranu i naoružala se!
(Večernji list, siječanj 1991.)
O sprečavanju Mesićevog izbora za Predsjednika Predsjedništva SFRJ
I dalje ću se voziti u blindiranom automobilu. Osim toga, ja sam sitan, pa me nije lako pogoditi!
(Večernji list, svibanj, 1991.)
Pssssssssssssssst...
Neka zbivanja pak, upozoravala su me na oprez. Još dok sam bio u “baraki” novac je stizao u torbama. Znalo se da je krupnije čekove i novčanice izdvajao predsjednik stranke i pohranjivao negdje. Ostatkom su se podmirivale dnevne potrebe. Đuro Perica, koji je vodio i blagajničke poslove, plaćao je time dnevnice, benzin za privatne automobile i sl. Milan Kovač i Stjepan Tuđman, mlađi predsjednikov sin, vraćali su se u Zagreb s putnom torbom prikupljena novca. Iz zračne Luke u Zagrebu javiše da im je netko ukrao torbu. Bio sam tajnik stranke i bilo mi je to čudno. Mislio sam da se mora prijaviti krađa policiji, da se novac pronađe i vrati. – Šuti, Stipe, zaboravi, ne diraj u to – kaže mi kao usput Tuđman. Ako prijavimo, pitat će nas koliko je novca bilo u torbi, koliko je HDZ dobio takvih torba…Ne poteži mačka za rep, Stipe!
(90’godina – citat iz Globusa od 11.06.2004.g.)
Srbi pod Stipinim kišobranom
• Onima koji ne priznaju ovakvu Hrvatsku, poručujemo: Gospodo, na svojim opancima niste donijeli srpsku zemlju na hrvatsku zemlju!
(Večernji list, siječanj 1991.)
• Srbin iz Krajine oru zemlju u Hrvatskoj, a mole Boga da kiša pada u Srbiji!
• Svi će Srbi pod jedan kišobran stati!
(izjave iz devedestih – prenesla www.matica.hr, 2008.g.)
 O ulasku R. Čačića u Vladu demokratskog jedinstva – stenogram sa sjednice vrha HDZ-a iz 1991.
Sve što je Čačić napravio je da je Hrvatske pare podijelio Kosovu, Makedoniji, po cijeloj Jugoslaviji, gangster nad gangsterima.
(stenogram sa sjednice vrha HDZ-a iz 1991.g. – izvor Novi list, www.monitor.hr, srpanj 2009.)
Biranje novog ministra obrane – stenogram sa sjednice vrha HDZ-a iz 1991.g.
Franjo Tuđman: Ne, ne može mi Šime (opp. Đodan) ostati, jer mi je stvorio međunarodne probleme, a i ubit će ga... Nevene, jeste li vi rezervni oficir?
Neven Jurica: Hvala lijepo, ja sam običan redov, predsjedniče. Nemam veze s tim poslom, zbilja. Jesam entuzijast i volim tu stvar, ali ne bih. A pjesnik Tolj, što kažete za njega, Tolja za ministra obrane, oštar je dečko, Hercegovac.
Stipe Mesić: Ma kud ćeš pjesnika staviti u obranu... Zamisli, onaj udara haubicom, ovaj pjesmom. Daj Milasa na to.
(izvor Novi list, www.monitor.hr, srpanj 2009.)
I oni koji skrenu, mogu biti na liniji. Telefonskoj.
Milan Babić i Mile Martić izjavljuju da su u direktnoj vezi sa srpskim predsjednikom Miloševićem. On to još nije demantirao. Bilo bi ga zgodno čuti.
(Večernji list, travanj 1991.)
Cinik - O američkom predsjedniku Bushu
Lijepo pozdravite gospodina predsjednika i recite mu da ni ja ne bih njega primio da sam na njegovu mjestu, a on da je na mom. Zašto bi šef najmoćnije države na svijetu primao predsjednika jedne nepostojeće države i time se kompromitirao...
(Večernji list, listopad 1991.)
Narodi opstaju, države propadaju...
Mislim da sam obavio zadatak, jer Jugoslavije više nema.
(Večernji list, prosinac 1991.)
 Instrumentalizirano klepetenje...
Već po naslovu se vidi da je članak uvredljiv: Uzbunile se dimije… što to znači? Uzbunile se dimije, uzbunile se kravate ili se uzbunili neki drugi odjevni predmeti? Sad su na odstrelu, dakle, dimije…Ne vidi se gdje tu počinje instrumentalizacija, gdje glupost, a gdje idiotizam!
(Leksikon hrvatske političke gluposti, lipanj 1993.)
Ćakule na Haaškom sudu
S. Mesić: Te su izjave izvučene iz konteksta. Jugoslavija je već bila srušena, odnosno nije funkcionirala već kada sam došao u Predsjedništvo, a od jeseni 1991., kada je vojska već potpuno preuzela vlast, više u Beogradu nisam imao što tražiti – osim kao gastarbajter.
Toma Fila (odvjetnik Slobodana Miloševića) : E, baš biste izabrali pravo mjesto!
(Večernji list, ožujak 1998.)
Orijentir Komšiću: Upecaj što god možeš pa i više od tog!
Moramo Hrvatima u BiH jasno reći da svoju sreću i zadovoljstvo mogu tražiti u BiH. Oni su konstitutivni narod u BiH. Moramo im reći kinesku istinu: ako želiš nekome pomoći, nemoj mu dati ribu, nego ga nauči uloviti je.
(Večernji list, prosinac 1999.)
Skromnost – vrlina koja stari i umire
• Kad postanem predsjednik, odreći ću se Pantovčaka, Brijuna, raspustiti savjetnike koji su dijelom kumovali pogrešnoj politici.
(Večernji list, siječanj 2000.)
• Meni ne treba predsjednički avion, koji ću prodati, kao i ergelu automobila!
(Večernji list, siječanj 2000.)
• Brijune i Pantovčak treba komercijalizirati, a predsjedniku je dovoljno nekoliko prostorija u Banskim dvorima.
(Slobodna Dalmacija, siječanj 2000.)
 Škegro
Nisam posebno fotogeničan, ali nisam ni Škegro.
(Jutarnji list, siječanj 2000.)
Na zubu – O predsjedničkom kandidatu Zvonimiru Šeparoviću
• Šeparović ima teškoća sa zdravljem i dobro bi bilo da se da pregledati. Čak mu i ne treba liječnik, dosta je medicinska sestra.
(Jutarnji list , siječanj 2000.)
• Ja možda jesam trenutni predsjednik Hrvatske, kako me naziva Zvonimir Šeparović, ali on je nažalost, doživotni muž svoje žene.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, prosinac 2001.)
Pripetavanje – Sučeljavanje u II krugu predsjedničkih izbora
D. Budiša: Kako to da Jure Klarić, koji sponzorira vašu kampanju, vas doživljava kao čvrstoga hadezeovca, ravnopravnog samo Tuđmanu i Šušku?
S. Mesić: Zanimljivo. Samo, Budiša mene nikad nije našao kako sjedim u društvu Gojka Šuška u saborskom kafiću, a ja sam njega u tom društvu viđao često. Sa Šuškom nikada nisam nasamo razgovarao.
D. Budiša: Ja sam tu i tamo popio piće sa Šuškom, ali nisam bio s njime pet godina u istoj stranci.
S. Mesić : Nisam ni ja bio pet godina.
D. Budiša: Četiri.
S. Mesić : Tri.
(Jutarnji list, siječanj 2000.)
Sponzor i pol
Ako se već govori o financijama jednoga predsjedničkog kandidata, neka ih otkrije i drugi. Primjerice, čija je tvrtka Diners? Ako pokriva područje Jugoslavije, znači li to da Jugoslavija financira moga protukandidata Budišu?
(siže, Feral Tribune, veljača 2000.)
I rovanje po zemlji može biti specijalnost...
Ako bude niskih udaraca, molim, ja uvijek mogu ići niže!
(www.savjest.com, siječanj 2000.)
Starački dom za političare rage...
Mi smo bili predložili ukidanje Županijskog doma koji ovakav nema smisla. Argumentacija je tada bila da Županijski dom treba ostati. Motivi su bili da to bude groblje slonova gdje će isluženi političari dočekati politički kraj.
(Slobodna Dalamacija – ožujak 2001.g.)
 Ogledalce
Gospodin Šeks, što da o njemu kažem? Zamislite samo to što se on svaki dan mora pogledati u ogledalo, koja je to kazna za čovjeka.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, rujan 2000.)
O zahtjevima Crkve za zabranu rada nedjeljom
Sasvim isključiti rad nedjeljom nemoguće je, jer bi onda trebalo zabraniti i prodaju svijeća i drugoga u crkvama. “Glas koncila” prodaje se i nedjeljom.
(Večernji list, lipanj 2003.)
O Šeksovoj izjavi da vijesti uvijek počinju s izvještajem o predsjedniku države kao u Titovo doba
Ne znam u kojoj minuti se gospodin Šeks uključuje i gdje je mene vidio u vijestima, ali vidim da je predsjednika Tuđmana preskočio, vjerojatno ni u njegovo vrijeme nije gledao vijesti.
(Večernji list, rujan 2004.)
Zasluge
Priče o Budaku kao književniku su poput onih o Hitleru kao slikaru. Neće netko valjda njemu dizati spomen-obilježja zato što je u jednom razdoblju svog života prodavao slike, a zanemariti da je bio na čelu Trećeg Reicha.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, rujan 2004.)
Prepucavanje sa Sanaderom
Premijer mora prije svega odgovoriti na pitanje ima li POA (opp. Protuobavještajna agencija) s Crnom Gorom pravo uznemiravati građane, saslušavati ih bez dokaza. Ako kaže da je to u redu, onda nemamo više problem s POA-om, nego s premijerom.
(Večernji list od 29.11.04.)
Zbog tužnog ponašanja, neke bi trebalo nabiti na pola koplja…
Ne znam zašto me napadaju. To su ovi dežurni mjerači moga patriotizma, moga hrvatstva. Kad sam bio u Staroj Gradiški radi Hrvatske, neki su bili i u kumrovečkoj školi. Sad mene netko uči patriotizmu. I tko me to uči ? Heroji Pakračke Poljane, ratni profiteri i ovi školarci!
(Večernji list, studeni 2004.)
O odlasku bivšeg ministra zdravstva na liječenje u Austriju
Bilo bi dobro da se naš ministar Hebrang izliječi, da dođe natrag zdrav kao dren i da ostavku!
(Večernji list, prosinac 2004.)
 O aferi s transkriptima i optužbama dr. Slavena Letice
Baš je on taj koji je naplaćivao transkripte što ih je dao u javni promet!
(Jutarnji list, prosinac 2004.)
Kao predsjednički kandidat
• Na moj jedan plakat ide 20 Suzaninih, pardon, Jadrankinih. Za mojih 700 plakata potrošeno je milijun kuna, a koliko su onda oni potrošili?
(Večernji list, prosinac 2004.)
• Zašto da se ispričavam kad je predsjednička kandidatkinja sama rekla da se ponosi što ju zovu Suzana i Majka Terezija?
(Globus, prosinac 2004.)
• Čim otvoriš radio, iskoči jedna gospođa. Kad otvoriš TV, ponovno iskoči. Ne usudim se otvoriti paštetu jer se bojim da i iz nje ne iskoči jedna gospođa!
(Jutarnji list, prosinac 2004.)
I čičak se može napiknuti
Ivan Zvonimir Dosadimir Čičak svojedobno je tražio da ga imenujem savjetnikom, a nakon toga i veleposlanikom u Beogradu. Savjetnikom u Uredu ga nisam imenovao, jer bi se i noge od stolice posvadile, a ambasadorom ga nisam želio imenovati jer nisam htio riskirati novi rat sa Srbijom.
(Večernji list, 31.12. 2004.)
Poglavlje 23 – nekad kao i danas
Moram spomenuti slučaj jednog Srbina koji se vratio u svoje selo u Hrvatskoj, pa ga je onda neko prijavio, a sud ga je osudio na 13 i pol godina robije zato što su on i njegovi preci, zajedno sa Osmanlijama, maltretirali Hrvate. Pa, gdje to može biti? Ili, na drugoj strani, čovjek ispali metak u glavu jednom devetnaestogodišnjem dečku, pa se potom na sudu izgubi pištolj, za što nitko ne odgovara, a na kraju taj ubojica dobije nepunih pet godina zatvora. Koja je to logika!? Neka se ministrica Škare-Ožbolt nad time zamisli i neka kaže što treba učiniti da bi se postigli isti standardi suđenja.
(Feral Tribune, srpanj 2005.)
 Glavašev loš dan...
Sjećam se jedne sjednice, kada je Tomislav Šutalo, hadezeovac iz Valpova i Tuđmanov savjetnik za nacionalnu sigurnost, u Glavaševoj nazočnosti rekao da na granici Osječko-baranjske županije prestaje funkcioniranje hrvatske države. Hrvatski se zakoni ne provode dalje od te crte. Glavaš je dosta uvredljivo uzvratio, na što mu je Šutalo odgovorio da će mu iščupati uši ako još jednom tako bude govorio. Kada je Glavaš pokušao nastaviti, Šutalo je i krenuo da mu čupa uši, ali tada se on smirio i sjeo. Dakle, Branimir Glavaš baš i nije tako hrabar kako to prema van izgleda.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, kolovoz 2005.)
O Davoru Domazetu – Loši
Novine pišu kako je rekao da ne želi u stroj pred kojim će biti Stipe Mesić. Razumijem ga kad to govori, i čestitam mu što neće pred moj stroj, jer ne bi bilo ni prirodno da on, koji je bio glavni obavještajac Jugoslavenske ratne mornarice, staje u stroj pred kojim sam ja,
Čovjek koji je robijao zbog hrvatskoga nacionalizma. Mi smo, ipak, bili na suprotnim stranama. Budite sigurni da se ni ja ne bih postrojavao ispred Loše.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, kolovoz 2005.)
Kad ne bi na usta, izašlo bi na dupe...
Tjerajući rabina, neki se Židovi ponašaju poput nacista.
(24 sata, rujan 2005.)
Izvadci iz Mesićevog haaškog svjedočenja
Kad su počeli sukobi oko Prozora i Vareša u srednjoj Bosni, posjetio me Vukojević. Rekao mi je kako je postao brigadir u HVO-u. Kao saborski zastupnik slikao se za TV u odori HVO-a. Pitao sam ga zna li što se dogodilo u Prozoru. Rekao mi je da “smo mi (HVO) poubijali toliko njih da ih nisu mogli sve ukrcati na kamione”. Rekao mi je da Hrvati nisu imali gubitaka. Izbacio sam ga iz ureda i otad nismo izmijenili ni riječ.
(Večernji list, siječanj 2006.)
 Strateški pravac Busovača – Sava – fetus
Rekao mi je da će, kad njegove snage prođu kroz Busovaču, krenuti sve do Save. Upitao sam ga kako to misle postići. “S AK-47”, rekao mi je. Ja sam mu rekao:” Slušaj, Kordiću, fetus zna više od tebe što je politika…
(Večernji list, siječanj 2006.)
Tako su stajale stvari
Često sam u saborskim predvorjima susretao Fikreta Abdića. Preko Valentića sam znao da Abdić dobiva velike količine goriva od Ine, rekli su mi da tone goriva odlaze na srpsku stranu.
(Večernji list, siječanj 2006.)
I najveći mislioci ostavljaju često one koji slušaju zamišljenima...
• Moram naglasiti da Hrvatska nije intervenirala u BiH, niti je Hrvatska agresor, kao što neki pokušavaju insinuirati ili optužiti. Hrvatska vojska nije mogla prijeći hrvatsku granicu bez odluke Sabora i predsjednika Tuđmana, a takve odluke nije bilo. Nikada nisam rekao da su naše postrojbe bile u BiH, ali evidentno je da su ondje kao vojnici bili naši građani. Ne znam kako su tamo išli.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, veljača 2006.)
• Hrvatska je bila agresor u Bosni.
(www.matica.hr, prosinac 2008.)
Udba je naša sudba
Tomislav Marčinko koji me proziva, radio je u Centralnom komitetu Saveza komunista Vojvodine dok sam ja bio u zatvoru, pa nije sigurno je li Marčinko radio za Udbu ili je Udba radila za njega.
(Leksikon hrvatske političke gluposti, veljača 2006.)
Cvikeri
Kada se namrštim, obrve su mi odlična zamjena za naočale.
(24 sata, kolovoz 2006.)
Posttuđmanizam – O vodećim ljudima Večernjeg lista
Nisam rekao da su ustaše, nisam rekao da mislim na sve i nisam spominjao imena. Rekao sam da su neki od njih ustašoidi, a to je zapravo karikatura ustaša. To što su pisali, to su notorne laži! To govore oni koji su 1991. bili daleko od centra gdje su se donosile odluke. To su ljudi s margine, konjovoci, lažni magistri, guskonosci!
(Leksikon hrvatske političke gluposti, listopad 2006.)
Psi laju, karavane prolaze – o Miomiru Žužulu I Iviću Pašaliću
• Danas, gdje god se pojavi kakva financijska afera, opet jedna te ista osoba iskače iz konzerve, iz paštete. Enron – ista osoba, Bechtel – opet ista osoba, Imostroj, Pliva, mućka s kupnjom ogromnih površina za stambenu izgradnju, kupnja vile u New Yorku za vrijeme njegova ambasadiranja – uvijek ista osoba! Nije li to poziv institucijama da rade svoj posao i sve to ispitaju?
(Leksikon hrvatske političke gluposti, listopad 2006.)
• Kada je svojevremeno jedan građevinski poduzetnik, gospodin Pašalić, bio upitan kako je dobio 22 miliona eura kredita, onda je rekao da je on imao jedan sjajan projekt i to je donio u banku i onda je banka njemu odobrila 22 miliona. Eura. A onda se javila banka pa je rekla da oni nikom ne odobravaju kredit ispod 20 % pologa. Odakle?
(Leksikon hrvatske političke gluposti, studeni 2006.)
Već lipšemo, već lipšemo... – J. M. Barrosu, predsjedniku Europske komisije:
Nadam se da Hrvatska na svom putu k europskim integracijama neće završiti kao nesretni John Lenon.
(Radio 101, Uj fuj, prosinac 2006.)
 Evo zore, evo dana, evo našeg Stjepana... – U Australiji ranih devedesetih:
• U drugom svjetskom ratu, vidite, Hrvati su dva puta pobijedili. I mi nemamo razloga se nikom ispričavati. Ovo što skroz traže od Hrvata, ajde idite kleknite u Jasenovac, kleknite ondje, mi nemamo pred kim šta klečat! Mi smo dva puta pobjedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam sile Osovine priznale hrvatsku državu, i pobijedili smo jer smo se našli poslje rata opet s pobjednicima za pobjedničkim stolom.
(Radio 101, Uj fuj, prosinac 2006.)
• O snimkama iz '92.g., na kojima on i V. Šeks pjevaju “Evo zore, evo dana”:
Tada nije bilo skupa na kojem se nisu pjevale različite pjesme, pa tako i ta o Juri i
Bobanu. Nije se valjda pjevalo “Po šumama i gorama”! Nekad sam na takvim
okupljanjima ostajao, katkad odlazio, nekad sam šutio, nekad otvarao usta.
(www.feral.mediaturtle.com, prosinac 2006.)
• Ustaše su bili borci za Hrvatsku.
(www.matica.hr, 2008.g.)
• Ovo (Široki Brijeg) je hrvatska zemlja.
(www.matica.hr, 2008.g.)
Sporazumom Kosor-Pahor svi su ćorsokaci su pretvoreni u avenije…
• Kad smo imali problem na Muri, isto je bilo malo pretjerivanja. Doveli su Slovenci tamo svoje specijalce i ja sam im rekao da ćemo, ako se to ponovi dovesti Dobrovoljno vatrogasno društvo i mi ćemo ih pošpricat. Poslje toga se više nisu pojavljivali.
(Radio 101, Uj fuj, listopad 2007.g.)
• Dimitriju Rupelu:
Slovenci nas ucjenjuju, ali to će ih proći. Ovo što radi njihov ministar vanjskih poslova je pokazivanje mišića, ali onih EU.
(Jutarnji list, veljača 2007.)
• Slovenskim turistima koje je susreo na Palagruži:
Uživajte, ali nemojte da vam slučajno padne na pamet i ovdje udarat' granicu!
(Večernji list, kolovoz 2009.)
• Bez hrvatskih partizana Slovenija bi more gledala sa dvadeset kilometara.
(www.youtube.com, siječanj 2009.)
• O sastanku sa Slovencima:
Ja sam odmah obukao Murino odijelo da se vidi da ne idemo na zaoštravanje sa Slovenijom nego na suradnju.
(www.business.hr, siječanj 2009.)
• postignutom dogovoru sa Slovenijom:
Činjenica je da je premijerka zakucala gol.
(Večernji list, rujan 2009.)
• Ne bi bilo dobro da Kosor i Pahor imaju djecu jer to je uvijek završavalo ratom...Zgodan je Pahor dečko, zgodna je i ona. Njih dvoje imaju dobar ljudski odnos.
(www.business.hr, travanj 2010.)
• Bez diplomatskih rukavica...
Taj Janša ne čini mi se baš sasvim uravnoteženim.
(Večernji list, lipanj 2010.)
Afera sa Vladimirom Zagorcem i njegovim izručenjem Hrvatskoj
• Meni nije jasno zašto su se i dalje otvarali računi i zašto su ti računi bili u inozemstvu. A svi su bili poplavili od hrvatstva, tukli su se u hrvatske grudi. Međutim, novce su čuvali na drugim mjestima!?
(Leksikon hrvatske političke gluposti, veljača 2007.)
• Oduvijek me zanimalo kako je Vladimir Zagorec postao najodlikovaniji vojnik.
(24 sata od 28.02.07.)
• On je ugojeni mali miš.
(Radio 101, Uj fuj, ožujak 2009.)
O Juri Radiću
Kad je Radić projektirao dobili smo dva mosta!
(Leksikon hrvatske političke gluposti, listopad 2007.)
Lice i naličje - O prikazivanju filma Jakova Sedlara „Četverored“ uoči izbora
Zašto bi bilo nezgodno da se Brešanov dokumentarac (o pobjedi Radija 101 nad HDZ-om) prikazuje uoči izbora? Istina je uvijek zgodna.
(Večernji list, studeni 2007.)
O optužbama za silovanje Vice Vukojevića:
Vjerujem da se to moglo dogoditi, jer tko bi s njime htio dobrovoljno u krevet?!
(siže – Jutarnji list, prosinac 2007.)
Domovinski rat i Franjo Tuđman:
• Tuđman je jednako kriv za rat u Hrvatskoj i BiH, kao i Milošević.
• Operacija Maslenica bila je Tuđmanova predizborna manipulacija u kojoj je uzaludno poginulo 185 hrvatskih branitelja.
• S Crnom Gorom nismo nikada ratovali!
(www.matica.hr, 2008.g.)
Ispeci pa reci – O skupom BMW-u koji je HDZ u recesiji kupio za premijera:
U svakom slučaju, mislim da je bolje voziti se u BMW-u nego u banani!
(Radio 101, Uj fuj, travanj 2009.)
Bez dvoumljenja...
Nedavno me jedan visoki dužnosnik HDZ-a pitao koga bi podržao kao HDZ-ovog predsjedničkog kandidata, na što sam mu odgovorio da mogu samo reći koga svakako ne bih podržao, a to je Andrija Hebrang.
(siže – Novi list, srpanj 2009.)
Pogodak u sridu... – O ostavci Ive Sanadera i križaljkama sa jahtom “Malo vitra”:
Svatko ima pravo otići na odmor ako je umoran ili bolestan, ali ako ode na ovakav način, to nije u redu. Čija je to, uostalom jahta, tko je plaća? Prvi je vlasnik bio Vojko Santrić, koji se odmetnuo i obogatio, a Buljubašić je jahtu kupio od njegove udovice. Ne znam komu ju je on prodao, ali u svakom slučaju, to bi bilo zanimljivo znati.
(Večernji list, 21.07.09.)
Teška matematika... – O korupciji i netransparentnoj javnoj nabavi:
Nabava cipela za vojsku ne može biti vojna tajna. Ako znamo da imamo 17 tisuća vojnika, znamo i da oni nisu stonoge i koliko je i cipela potrebno nabaviti.
(siže - www.dnevnik.hr, kolovoz 2009.)
Zašto Savka Dabčević – Kučar nije ušla u HDZ
Savka je, pak, sa svoje strane izjavljivala: S Franjom Tuđmanom neću ni u isti tramvaj!
(Večernji list, kolovoz 2009.)
Križarski ratovi…
• Ako bi se nastavili napadi iz Crkve, to bi samo potvrdilo da netko želi talibanizaciju Hrvatske. To bi potvrdilo da svećenstvo želi vladati državom. Nemam ništa protiv, ali neka se svećenstvo kandidira na izborima. Neka se Miklenić natječe za šefa države ili bilo koji biskup.
(Nedjeljni jutarnji, kolovoz 2009.)
• Ugovore koje je Hrvatska potpisala s Vatikanom poštujemo iako ih u cjelini još nitko nije vidio.
(www.business.hr, kolovoz 2009.)
• Na Štambukovu izjavu da novi predsjednik RH mora biti katolik:
Taj gospodin Štambuk, preuzvišeni biskup, u direktom je sukobu s hrvatskim
Ustavom.
(Večernji list, rujan 2009.)
O prijedlogu da pripadnici jedne vjerske zajednice plaćaju porez svojoj zajednici:
Jer, zašto bi jedan agnostik, zašto bi jedan ateist ili pripadnik neke druge vjerske
zajednice plaćao za biskupa Štambuka? I biskup Štambuk mora imati logiku.
(www.rtl.vijesti, listopad 2009.)
• O mišljenju biskupa Košića da ne treba slaviti Dan antifašizma 22.lipnja:
Možda biskup Košić misli da dolazak njemačkih i talijanskih trupa u Hrvatsku
1941. nije bio okupacija.
(Večernji list, 21.11.09.)
• Crkva ima odgovore na sva pitanja, miješa se u sve, pa onda neka uvedu crkveni porez koji bi plaćali vjernici katolici, kako ih država više ne bi financirala.
(Večernji list, rujan 2009.)
Uobičajena cugerska praksa – O alkoholnoj aferi hrvatskog veleposlanika u Libiji Jovana Vejnovića:
Unošenje alkohola u zemlje u kojima je alkohol zabranjen uobičajena je diplomatska praksa.
(Večernji list, kolovoz 2009.)
Svi na ulice!!! – O krizi u zemlji:
• Novinar: Vlada vjeruje kako će do kraja 2010.g. biti gotova kriza?
S. Mesić: Ja bih bio sretan. Da. Ali stvarno bi bio sretan da i koju godinu iza toga bude gotova kriza.
(Nova TV, Dnevnik, rujan 2009.)
• Nude nam se prognoze, kao da nije riječ o ekonomiji već o meteorologiji.
(Večernji list, rujan 2009.)
Na otvaranju zagrebačkog velesajma, o stanju u zemlji (od vica do svađe)
S. Mesić: Sova kaže: To je vrlo jednostavno. Samo se pretvoriš u pticu i ako je prometni čep, dođeš još prije tvojih kolega na posao. Gospođo sova, niste mi rekli kako se pretvorit u pticu? Kaže, gospođo, to su detalji, to morate sami riješiti.
Damir Polančec (ministar gospodarstva): Gospodin Mesić je izgleda ipak našao recept kako da stonoga postane ptica, jer nakon što je održao ovdje govor, našao je način kako da poleti.
S. Mesić: Gospodin Polančec je očito jedan zgodan šaljivčina.
D. Polančec: Jasno je da predsjednik u ovom vicu kao mudru sovu, između ostalog, vidi sebe. I moram reći da je ta pozicija vrlo zahvalna. Možeš podijeliti savjete, pa se često dogodi da podijeliš savjete koji bi trebali obvezati nekog drugog.
S. Mesić: Onaj ko je preuzeo odgovornosti da vodi gospodarstvo Hrvatske, on treba dati rješenje. A to bi jedan potpredsjednik Vlade u jednoj pravnoj državi morao znati.
D. Polančec: Za razliku od pet dana u Kubi, mene čekaju kao ministra gospodarstva pet dana u kojima moram tražiti rješenja za splitsku željezaru, za hrvatsku brodogradnju, zajedno, naravno, sa svim ostalim članovima Vlade.
(siže, Radio 101, Uj fuj, rujan 2009.)
Jedna proročka za Damira Polančeca
Taj gospodin je utopljenik koji se hvata za slamku, ali to je premala slamka, ako se želi uhvatiti da se spasi on mora imati pojas za spasavanje a ne slamku.
(www.business.hr, listopad 2009.)
Bitna razlika
Znate koja je razlika između novinara i terorista? S teroristima se može pregovarati!
(www.business.hr, rujan 2009.)
Dopunska nastava u Remetincu
Privatni odvjetnički uredi koji imaju iskustva s off shore kompanijama sada su na dodatnim edukacijama u Remetincu.
(Večernji list, travanj 2010.)
Kako funkcioniraju stvari u našem građevinarstvu
IGH projektira, Konstruktor gradi, Dalekovod oprema, a Marina Matulović-Dropulić daje građevinske dozvole.
(Jutarnji list, svibanj 2010.)
Rudnik zlata
Hrvatska je bogata zemlja. 20 godina nas se pljačka i još se ima šta za pljačkati.
(www.index.hr, prosinac 2010.)
Na Hebrangovu izjavu da će odseliti iz Zagreba ako Mesić bude gradonačelnik
Jedan od razloga što razmišljam o tome da se ipak kandidiram je sigurno ova Hebrangova izjava, tako da se makar riješimo Hebranga!
(www.savjest.com, prosinac 2010.)
I tako bješe godinama... – O ulozi glavne državne revizorice u slučaju 'kamioni':
Šima Krasić je utvrdila nezakonite radnje u mnogim institucijama i na tome je stalo, i to zato što se nije išlo korak dalje, da kaže tko je u tim radnjama sudjelovao i da to proslijedi DORH-u, jer inače DORH, bez informacija, ne može djelovati.
(www.tportal.hr, prosinac 2010.)
Predsjednik RH, dajući odlikovanje dr. Ivi Sanaderu za dugogodišnji rad za opće dobro:
Odlikovanja su dio zahvalnosti kojim društvo i država Hrvatska vrednuju vaš rad. Vi ste tome dali svoj obol...
(www.savjest.com, prosinac 2010. – parc.izvor Vjesnik, lipanj 2008.)
Što bliže lovi, to dalje od Boga – O bivšem premijeru Sanaderu:
On se uvijek izdavao za praktičnog vjernika koji se nikada nije propustio pričestiti i izdavao se za vjernika, a sada vidim da to baš i nije u skladu s onim što crkva propovijeda.
(siže - www.index.hr, prosinac 2010.)
U svakoj laži ima pola istine – o Karamarkovim istragama komunističkih zločina:
• Na Bleiburgu nije bilo zločina. Tamo je bila jedna pobuna, poginulo je nešto malo ljudi. Nakon Bleiburga, na Križnom putu je vjerojatno bilo zločina, ali ove brojke se napuhavaju i od toga nema ništa.
• Ne znam gdje vodi potraga za 700 grobnica i njihovo prekapanje, osim u kampanju za parlamentarne izbore...
(siže - www.indeks.hr, veljača 2011.)
O sudskoj odluci da Jorasu isplati 2000 eura:
• Joško Joras je hrvatski državljanin baš kao i ja. Po logici stvari nadležan je sud u Hrvatskoj a ne u Kopru.
• Slovenski me sud nije saslušao što je, složit ćete se, prilično važna činjenica za objašnjavanje cijelog slučaja.
• To je presuda Republici Hrvatskoj i presedan jer je odluka Suda u Kopru, zapravo, potvrđuje da je granična crta ondje gdje je Joras postavio svoje žardinjere!
(www.jutarnji.hr, ožujak 2011.)
Tko je danas svoj na svome? I Hrvatska je članica NATO-A. Bez referenduma... – O intervenciji UN-a u Libiji:
• Teško mi je Gadafija vezati uz nalog za pucanje u demonstrante. Koliko ga znam, oslobađao je one koje bi sudovi kažnjavali zbog toga što su mu se protivili. Libija bi morala smoći snage da istraži tu veliku dramu i točno utvrdi tko je naložio ubijanje demonstranata.
• Stranim veleposlanicima:
Trebalo bi donijeti novu rezoluciju koja bi odredila smjerove djelovanja međunarodne zajednice u provođenju reformi u Libiji, ali svakako na taj način da glavnu riječ u tome imaju Libijci
(www.jutarnji.hr, ožujak 2011.)
|
