zelenilegvan

18.04.2011

Tweet

            U jučerašnjem dnevniku primijetih jedan mini presedan. Naoko beznačajan i slučajan, ali nipošto nevažan. Radi se o kratkom rezimeu cijelog slučaja suđenja generalima; od početka rata do presude. I prvi puta vidjeh (ako je nešto slično već bilo neka me netko ispravi), kako je u neprekinutom nizu prikazano nekoliko Tuđmanovih izjava, prije i poslije Oluje. Zašto je ovo vrlo bitno? Zato jer se takvim novinarskim uradcima puno objektivnije prikazuje kontinuitet događaja zbog kojih su Gotovina i Markač osuđeni. I prije presude, a nakon nje još i više, bio sam čvrsto uvjeren kako suđenja uopće ne bi ni bilo da su odmah poslije akcije uhićeni i kažnjeni svi koji su učinili neki zločin, i da nije bilo, što je još puno važnije, suludo nepromišljenih Tuđmanovih izjava. I prije, i poslije, i uvijek.

 

            Tuđman je bio diktator okružen kriminalcima i ulizicama, i to je za cijelu Europu već odavno u kategoriji činjenice. Za haški sud je također bilo. Sud kojeg je Tuđman, usput rečeno, sam izabrao. Jer je mislio da za njega to neće vrijediti. Ako je uopće bilo što suvislo ikada mislio. Da je bio moderni Starčević, otac Domovine, mislili su, i još uvijek misle mnogi. Paradigma o Tuđmanu nikada neće biti oborena. Ali će biti utišana, malo po malo.

 

            S reputacijom čovjeka koji voli rješavati ( Nekoliko puta s Miloševićem!!!) etničke varijable i jednadžbe, s pomoćnikom Šuškom kojem je bolesni cilj bio da svoje rodno selo pripoji matici zemlji i o čijem liku i djelu nije potrebno posebno debatirati, s toliko nacionalističke bahatosti u svakom nastupu, Tuđman nikako nije trebao biti pravac obrane generala  na sudu. A čini mi se da je bio.I zato je rezultat takav kakav je. Možda se i varam, ali mi se čini da je odvjetničkim timovima sugerirana ili oštro sugerirana strategija obrane u kojoj ni pod koju cijenu krivnju ne smiju usmjeravati na Tuđmana, Šuška i ostale mirotvorce iz vesela društva.

Jer bi se tada, logičnim putem, krivnja dokotrljala i do HDZ-a, morali bi se razotkriti i mnogi drugi slučajevi kriminala. Što težeg, što lakšeg, što privrednog. A to je moglo biti vrlo nezgodno za stoku krupnog zuba, za ratne profitere koji se još uvijek igraju poduzetnika, poneki okićeni i generalskim činovima, tako dobrostivo podijeljenim iz Tuđmanovih i Šuškovih ruku.

Generali su, čini se, to prihvatili i grdno pogriješili. Za drugostupanjsku presudu će valjda bolje razmisliti kako će, mislim da bi još više trebali – s kim će, jer je ovaj odvjetnički tim toliko loše obavio posao da su dobili maksimalne kazne.

 

            Iako mislim da Gotovina i Markač zaslužuju oslobađajuće presude jer praktički za ništa nisu krivi, isto tako mislim da se nije sudilo ni Hrvatskoj, ni meni, ni Oluji, ni HV-u. I mislim da ovom presudom nije napadnut dignitet i dostojanstvo Domovinskog rata. Dignitet, dostojanstvo i značaj Domovinskog rata oskrnavljen je i uprljan zločinima bez kazne, ratnim profiterstvom, pljačkom poduzeća onih koji su za to vrijeme krvarili, perverznim bogaćenjem nekih iz zapovjednih struktura HV-a, trgovanjem lažnim braniteljima i invalidnošću i ostalim svinjarijama iz opusa HDZ-a na čelu s Tuđmanom.

 

U svakom zlu nešto dobro. Mudra je to poslovica. Tako i u ovom zlu možemo gledati onu dobru stranu; sa već prilično ogoljene HDZ-ove maske skida se polako i onaj zadnji sloj. A to je mit o Tuđmanu, državotvorcu i rodoljubu. Loša strana, pak, ovog zla je otvaranje prostora za Kerumove performanse, za raznorazne Sačiće i pijane Aliće. Ali to je već dio našeg folklora. I doktorove ostavštine. „I poslije Cezara – Cezar!“- rekao je Oktavijan Lepidu.
Nama još uvijek poslije Tuđmana ostaje – Tuđman!