Nezadovoljni presudama Gotovini i Markaču, skupina branitelja započela je 18. travnja štrajk glađu. Već smo prilično duboko zagazili u svibanj, a oni još štrajkaju.

S obzirom da su Saboru i Vladi uputili i neke zahtjeve, 29. travnja primio ih je Luka Bebić.

Na njihovo inzistiranje da sazove tematsku sjednicu na kojoj će se raspravljati o njihovim zahtjevima, barba Luka rekao je da on ne može sam odlučivati o dnevnom redu i da se zna procedura kako neka točka dolazi na dnevni red.

 A što zapravo žele štrajkaši?

 - Odmah prekinuti bezuvjetnu suradnju s Haškim sudom od strane hrvatske Vlade, Sabora i Predsjednika Republike,

-Hrvatski predsjednik, Vlada i Sabor moraju odmah povući ponudu o priključenju Hrvatske Europskoj uniji,

- Odmah ukinuti aboliciju za 20.000 dokazanih srpskih terorista,

- Trenutno puštanje na slobodu hrvatskih generala i branitelja, kako iz stranih tako i domaćih zatvora,

- Hrvatsku državu, kao i interese hrvatskog naroda, staviti na prvo mjesto, a ne tuđinske interese tzv. Europske unije

 Već na prvi pogled jasno je da su zahtjevi apsolutno nerealni, a neki su i protuustavni.

Prekinuti suradnju s Haškim sudom?

Suradnja se temelji na ustavnom zakonu i za promjenu bi trebala dvotrećinska većina svih zastupnika što je u sadašnjem trenutku nemoguće postići. S druge strane, i samo pokretanje takvog postupka u parlamentu usmjerilo bi Hrvatsku u međunarodnim odnosima desetljeće unazad kada smo bili mala, antipatična i izolirana državica. 

 Prekinuti pristupanje EU?

Za sve relevantne političke stranke to je dugogodišnji strateški cilj, vladajući u tome vide jedinu šansu za opstanak i za tako nešto nema ni teoretskih izgleda. Osim toga, usmjeravanje nezadovoljstva zbog Haaga prema EU je deplasirano. Osnivač ICTY-a je UN uz vrlo značajnu ulogu Republike Hrvatske.

 Ukidanje abolicije?

Dvadesetak tisuća novih procesa u sustavu koji je već sada na koljenima? Da ne govorim kako bi to imalo blagotvoran utjecaj na antikorpcijsku borbu ... Ali bilo bi korisno pročitati na koga se odnosi zakon o oprostu.  U čl. 3 pobrojani su izuzeci iz čega se može iščitati kako su od oprosta izuzeti samo «obični» (para)vojnici, ali ne i oni koji su činili zločine.

 Trenutno puštanje iz zatvora generala i branitelja?

Znači li to da treba pustiti one koji su pred hrvatskim sudovima pravomoćno osuđeni za ratne ili bilo koje druge zločine? To je protuustavan zahtjev. Točnije, u suprotnosti je s člankom 14. – «Svi su pred zakonom jednaki.»

 No dobro, svatko ima pravo zahtijevati što god želi. Ono što želim naglasiti ovim tekstom i ne odnosi se na branitelje nego na političare.

 Naime, barba Luka je na ove, usudim se reći sulude zahtjeve odgovorio izmotavajući se saborskom procedurom u određivanju dnevnog reda i obećavajući da će to prenijeti Saboru i Vladi. To je pak posljedica dugogodišnjeg dizanja branitelja na pijedestal svetosti i nedodirljivosti od strane HDZ-a. I onda nitko od političara nema hrabrosti reći «popu pop, a bobu bob» čak i u ovako apsurdnoj situaciji gdje skupina branitelja od predsjednika  zakonodavnog tijela traži da u zakonodavnom tijelu omogući raspravu o rušenju ustavno pravnog poretka! ?!

Političari se odnose prema braniteljima kao prema razmaženoj djeci kojoj sve i svašta obećavaju jer se boje da bi se ova mogla baciti na pod i histerično lupati rukama i nogama. Takav odnos je ponižavajući i on nije izraz iskrenog poštovanja već određenog političkog interesa. A najvišu cijenu ne plaćaju političari već branitelji, u ovome slučaju bojim se da bi naplata mogla biti u zdravlju (branitelja, ne barba Luke).

 Jedna jako poučna basna kaže ovo:

U jednoj zimskoj noći vrapčić se srušio od hladnoće i pao na šumski put. Prolazila onuda zaprega i jedan od konja se «olakšao» upravo na vrapca. To ga je zagrijalo i vratilo u život. Sav sretan počeo se meškoljiti što je zapazila lisica koja je onuda prolazila. Razgrnula je balegu i pojela vrapca.

Pouka: Onaj tko te posere ne mora ti nužno biti neprijatelj. Onaj tko te izvuče iz govana ne mora ti nužno biti prijatelj.