zelenilegvan

13.05.2011

Tweet

            „Ljudi mrze neizvjesnost. Neizvjesnosti stvaraju tjeskobe. Kako bi smanjili tjeskobu, ako već ne postoji stvarna struktura, ljudi će jednostavno izmisliti neku ili prihvatiti već gotovu strukturu stvarnosti koju serviraju mediji. Ta su opažanja, naravno, izmaštane konstrukcije.“     Wilson Bryan Key

 

            Neizvjesnost oko zatvaranja nekakvog iracionalnog poglavlja, u posljednje vrijeme ne stvara u nama samo tjeskobu, nego nas i provocira na preispitivanje vlastitih mentalnih kapaciteta. Jer ponekad nam se čini da informacije s kojima nas mediji nemilosrdno tlače, dolaze iz neke, za naš um teško shvatljive, međudimenzije. Nisu samo zaogrnute teško razumljivom političkom retorikom, već i u sadržaju nemaju ništa konkretno, ništa što bi mogli preslikati u neki tipični životni primjer. Stoga mi ne preostaje ništa drugo nego da upotrijebim vlastiti mozak i pokušam razlučiti smeće i škart od korisnih podataka i tako mirne Savjesti na referendumu zaokružiti da ili ne. Svaka je odluka bolja ako o dotičnoj materiji imamo točnije informacije. U vezi ove odluke ima svakakvih informacija, a one se s vremenom, ili trenutno,  u našim glavama pretvaraju u argumente. Dakle, koji su, za mene, argumenti za, a koji protiv?

 

            Zašto sam za? Zato jer su zemlje zapadne Europe, okosnice EU, visokorazvijene. I tehnološki i sociološki i politički. Prihvaćanjem njihovih pravila igre, velikim dijelom bi eliminirali zastarjele i primitivne misaone obrasce koji su nas upravo i odveli na pogrešan kolosijek. Nakon presude generalima smo takav primitivizam mogli vrlo lijepo vidjeti. Bijes i  ogorčenje su osjećaji kojima manipuliraju tipovi kakvi u civiliziranim sredinama nemaju gotovo nikakav značaj i potpuno su na marginama, pogotovo ako je takva ikebana negativnih osjećaja i strasti neutemeljena i usmjerena u pogrešnom pravcu. Naše zgodno društvance društvenih destruktora, egziobicionista željnih publiciteta i psihopata( nema potrebe da ih poimenično nabrajamo ), mobilizira i grupira snage koje stvaraju opasno klatno negativnog naboja. Kad vidim te likove osjetim neodoljivu želju da glasam za EU. Jer znam kakvi će im se karakteri prikloniti, upravo oni zbog kojih smo zakočeni već dvadeset godina. Znam ih jako dobro; takvi bi bili i jedno i drugo, i čobani i gospoda. Oni bi se družili s gospodom iz Europe, ali prema svojim pravilima, razvaljivali bi kad čuju Thompsona, cajke ili slična smeća, a mrzili bi Balkance, nosili bi fina odijela, ali bi pljuvali na pod, vozili bi BMW-a, ali ne bi stajali na pješačkom, imali bi moderne zakone, ali bi ženi povremeno zalijepili šamarčinu, htjeli bi da su im djeca obrazovana, a napravili su iz njih debile…( jebiga, nemre to tak…)i zbog takvih bi bilo dobro da se promijene norme razmišljanja i ponašanja. Znam da dobrih strana ima još, ali su mi zamagljene i ne mogu ih dobro razabrati, najviše zbog podmuklo marketinško-političkog vokabulara onih koji su najveći zagovornici odgovora „DA“, a to su političari i uguznički mediji. Koji paradoks!?

 

            Zašto sam protiv? Hm…ovog ima malo više…
Na stranici „Delegacija EU u Republici Hrvatskoj“( kaj god to značilo ) pročitao sam ovaj tekst: „Europska unija nije savez kao što su to Sjedinjene Američke Države niti je to samo organizacija za suradnju između vlada, kao što su to Ujedinjeni narodi. Niti je to država čija je namjera zamijeniti postojeće države, nego je puno više od bilo koje druge međunarodne organizacije. EU je zapravo jedinstvena.

S ovim se potpuno mogu složiti. Ovakvog primjera u povijesti još nije bilo. Nije ni savez, ni organizacija, ni država. A što je onda? Fluidna, nedefinirana tvorevina u službi totalitarnog korporativnog režima. Nakupina birokratskog šljama koji samo obavlja prljave poslove za svoje nalogodavce, svjetske vladare iz sjene koji uz pomoć medija i banaka kontroliraju sve.  Nakaradna pravno-politička zavrzlama u službi povećanja svjetske koncentracije moći, jedan korak dalje na putu prema totalitarno fašističkoj Svjetskoj državi.
Kakva je to država ako u njoj ima desetak valuta? Kakva je država u kojoj se za isti posao dobiva dvadeset puta manja ili veća plaća? Kakva je država u kojoj se govori dvadeset jezika? Kakve veze ima Hrvatska sa Estonijom? I treba li nam, u 21. stoljeću, neka guzica iz Bruxellesa da bi komunicirali s Estoncima?

( Uh, ovakva pitanja bi mogal postavljat do preksutra…)

Osim ovako nejasnog ( ili jasnog ) ustroja EU, najveći razlog za NE leži u načinu ophođenja s građanima upravo onih koji bi trebali biti njihov servis, a to su naši bahati i samodostatni političari. Svi su teško oboljeli od sindroma bečkih konjušara. „Gotova struktura stvarnosti“ kakvu nam nude - za mene je neprihvatljiva. Sve parlamentarne stranke su za, iako je oko polovice građana protiv? Koga onda oni zastupaju? Ovo pitanje je postavio, koliko znam, samo Lesar, i čestitam mu na tome. Kako je moguć takav nerazmjer? Svi do jednog trube da je to nacionalni strateški cilj. Kako to znaju kad nije proveden referendum, a prema nekim anketama je više od polovice građana protiv? ( Čak i na našoj maloj šaljivoj anketi na Savjesti, istina na vrlo malom uzorku, 61,11% izjasnilo se protiv!? ) Ako ti egoistični, samozvani pripadnici „političke elite“ ne zastupaju građane, onda se pitam u čije ime, i s kojim pravom tvrde da nam je ulazak u EU na ovakav način strateški cilj? Suludo je da o takvim pitanjima parlament uopće ne raspravlja. Naravno, oni će reći da ne raspravlja jer su sve parlamentarne stranke složne oko tog pitanja, na parlamentu i zgradi vlade već je izvješena i zastava,  i začarani krug je zatvoren. Preostaje im samo da pristanu na sve što od njih zatraži nekakav Swoboda, Baroso ili neki drugi bilderberger.

I tako ćemo se izgubiti u gomili zakona, propisa, akata, podakata, pravila. A zamke koje se kriju u tim dokumentima, naši beskičmenjaci vješto prikrivaju, umjesto da ih razotkrivaju, što bi im trebao biti posao. Dosadno bi, i mukotrpno bilo iznositi brojne primjere pa ću navesti samo jedan, vrlo je zanimljiv i tipičan:

„U okviru Svjetske trgovinske organizacije, Hrvatska je dužna liberalizirati svoje tržište za genetski modificirane proizvode, no odlukama jedinica lokalne samouprave može se zabraniti sijanje takvih proizvoda na njezinom teritoriju.“   ( Ode moj krumpir i kuruza u PM!!! )

Uvjeti za pristupanje prepuni su ovakvih zamki. Nama se, kao, ostavlja čak neka mogućnost autonomnog odlučivanja. Pa zašto smo onda dužni liberalizirati tržište za smeće zvano GMO?
Ili bi trebali misliti kako monstruozna korporacija Monsanto ne može podmititi ili prisiliti nekog lokalnog šerifa da degenerira desetke budućih naraštaja? No, ništa zato. Ako se razbolimo, uvijek je tu za nas Baxter, da nas izliječi svojim skupim otrovima. I to je pravna stečevina Europske unije. (Jel tak, gospođo Pusić?)

 

Prema informacijama koje sad imam, a da mi Savjest bude mirna,  krknul bum – PROTIV!