 |
|
Autor:
kazo
Datum:
24.06.2011
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
|
Naime, na izborima u studenom 2003. pomalo neočekivano pobjedu je odnio HDZ na čelu s Ivom Sanaderom. Kada su se potom dijelila ministarska mjesta radilo se u skladu s kvotama na koje su imali pravo grupe ili pojedinci unutar HDZ-a. Jedan od takvih bio je i Branimir Glavaš, čovjek koji je politički izmislio Rončevića još dok je ovaj bio anonimni šef pravne službe u Upravi šuma Našice. Naime, Glavaš je bio vjerojatno najzaslužniji za činjenicu da je Sanader uopće postao predsjednik HDZ-a. On je bio ključan za Sanaderovu pobjedu nad Ivićem Pašalićem na sedmom općem Saboru HDZ-a početkom 2002. godine. Zbog svega toga Glavaš i slavonski lobi dobili su pravo na neka ministarska i mjesta pomoćnika ministra. Među njima je bila i pozicija ministra obrane. I tu se Glavaš dosjetio svoj štićenika iz Našica, lojalnog i poslušnog člana stranke koji je korektno odrađivao posao gradonačelnika. I posao je bio sklopljen, činilo se da je rođena nova politička zvijezda iz Slavonije.
Prva je godina Rončevićeva mandata na mjestu ministra prošla bez velikih potresa. A onda su došli predsjednički izbori s kraja 2004. godine i sve se promijenilo. HDZ je bio svjestan da imaju jako male šanse protiv aktualnog predsjednika Stipe Mesića i u vatru su gurnuli potpredsjednicu Vlade Jadranku Kosor. Ona se čak i solidno snašla, u prvom je sučeljavanju potukla Mesića, a potom ga napala da lobiranjem za projekt Družba Adria ugrožava budućnost hrvatskog turizma. Mesić se osjetio ugroženim pa je odlučio žestoko uzvratiti. Tijekom kampanje odjednom je počeo pričati o, po njemu, čudnoj nabavi kamiona u MORH-u tijekom koje su, objašnjavao je, kupljeni skuplji, a ne jeftiniji kamioni. I tako je stvorena afera koja je evo šest godina kasnije dovela do toga da se Rončevića prvostupanjskom presudom osudi na četiri godine zatvora. Sukob se Mesićem bio je, ipak, nekako izglađen, a cijeli slučaj oko sporne nabave kamiona ostavljen da umre u nekoj od prašnjavih DORH-ovih ladica. Cijelo to vrijeme Rončević nije zanemario svoju bazu. Tamo je držao stvari apsolutno pod kontrolom, kadrovirao je od starog radnog mjesta u Hrvatskim šumama pa do stranačkih redova. I kada se činilo da je sve u redu i da nitko i ništa ne može pomutiti stabilnu i nepomućenu karijeru mladog ministra uslijedio je u proljeće 2005. veliki i totalno neočekivan lom. Naime, Rončevićev politički pokrovitelj - čovjek koji ga je izmislio kao političara, gradonačelnika, zastupnika i ministra - Branimir Glavaš, bio je izbačen iz HDZ-a zbog regionalističkih zastranjenja. Zajedno s Glavašem iz HDZ-a su izbačeni njegovi brojni sljedbenici, a od onih Glavaševaca koji su ostali u stranci tražio se nedvojbeni iskaz lojalnosti. Među njima je bio i Rončević koji je ostao uz Sanadera i odrekao se Glavaša.
Ova je diferencijacija unutar HDZ-a, kao uostalom i sve ostale u toj stranci, bila provedena željeznom metlom. Na svakog za koga se imalo sumnjalo da ima i najmanje simpatije za Glavaša i njegov regionalistički projekt primjenjivao se famozni postupak brisanja iz članstva. A nakon što je Glavaš ustrojio prilično jaku stranku koje je potukla HDZ na lokalnim izborima on je postao neprijatelj HDZ-a broj jedan. Koliko je situacija bila zategnuta pokazuje i ovaj slučaj. Glavaš se u zgradi Sabora motao oko novinarske sobe, u hodniku kojim zastupnici i ministri HDZ-a prolaze na putu prema prostorijama svog zastupničkog kluba. I tako Glavaš stoji i razgovara s novinarima, kada na njih hodajući polagano i zamišljeno naiđe ministar Rončević.
Ugledavši svog nekadašnjeg političkog mentora Rončević je iz lagane šetnje iznenada ubacio u petu i u pravom šprintu projurio pokraj Glavaša. S jedne mu je strane bilo valjda neugodno pred Glavašem što ga se odrekao, a s druge, vjerojatno nije želio da ga netko iz HDZ-a vidi u blizini onoga tko je izbačen iz stranke. A koliko je Rončević bio blizak s Glavašem govori i činjenica da ga je početkom 2000. gotovo šest mjeseci mijenjao u Saboru. Na kraju je iz cijele priče Rončević izašao politički jači nego prije nje, ali je u ljudskom pogledu puno izgubio.
HDZ je pobijedio na izborima u studenom 2007. godine. U preslagivanju Vlade koje je potom uslijedilo Rončevića je kao vjernog vojnika stranke zapalo da se iz MORH-a prebaci na poziciju ministra unutarnjih poslova. Opet je oporba, a malo i Mesić, njurgala oko toga da šef policije postaje čovjek kojeg bi ta policija zapravo trebala istraživati. Ali i to se činilo kao prolazna stvar. Naime od nesretnih je kamiona bilo prošlo već tri godine i činilo se da od cijele te priče neće biti nikakve štete za Rončevića.
I onda je došao taj nesretni 6. listopad 2008. godine. Tog je dana naime u središtu Zagreba, na pragu svog kućnog praga ubijena Ivana Hodak, kćer poznatog zagrebačkog odvjetnika Zvonimira Hodaka koji je u to vrijeme bio branitelj Vladimira Zagorca u politički hipersenzitivnom procesu za otuđenje famoznih dijamanata iz sefa MORH-a. Odmah se počela spominjati mafija, organizirani kriminal, ali i nemoć države da se protiv svega toga uspješno bori. I na najvišoj je razini odlučeno da neke glave trebaju letjeti. Među onima određenima za političku giljotinu našla i Rončevićeva. On je smijenjen zajedno s ministricom pravosuđa Anom Lovrin. Opet je bio poslušni vojnik partije, nijednom rječju ili gestom nije javno prosvjedovao protiv svoje smjene, koja se kasnije ipak pokazala potpuno neosnovanom. Naime, ako je točno ono što je pokazalo kasnije suđenje, a to da je Hodak ubio poremećni pojedinac.
Rončević se vratio u saborske klupe. Tu ga je vrlo brzo dočekalo istražno povjerenstvo oko famoznih kamiona koje je početkom 2009. ustrojeno na prijedlog SDP-a. Za Rončevića je kompromitirajuće ispalo i to što je navodno šikanirao pukovnika Jozu Miličevića koji je kao glavni vojni inspektor navodno bio ukazivao na nepravilnosti prilikom nabave kamiona s kraja 2004. Nakon toga Rončevića se u javnosti pojavljivao samo na sudskim ročištima, a navodno je njegov slučaj bio i predmet rasprava na sastancima čelništva HDZ-a gdje su neki visoki dužnosnici stranke zamjerali novoj predsjednici HDZ-a Jadranki Kosor zašto se ništa ne radi da bi se od kaznenog progona zaštitili lojalni članovi stranke. Navodno je cijela priča oko izbora ministra obrane išla ovako: Glavaš je nazvao Rončevića i pitao ga - "Želiš li biti ministar?" ne navodeći uopće koje je ministarstvo u igri. Hoću, odgovorio je spremno Rončević. Potom ga je Glavaš pitao - "A znaš li ti engleski?", što je naravno vrlo bitna stvar za ministra obrane ako se ima u vidu pregovore oko ulaska u NATO pakt, na što je Rončević odgovorio "Ne, ali sve se da naučiti!". |
|||
|
Napomena: Članci u rubrici "KOLUMNE, BLOG i AKTIVISTIČKI KUTAK" ne predstavljaju,
ni na koji način, stav uredništva portala savjest.com. Za sadržaj i za točnost,
tih članaka, ne odgovaramo. Periodično pregledavamo članke i neprikladne brišemo.
|
|||
