Iako je zamišljena kao neprofitna služba kojom se štite muzička prava, ZAMP je danas vjerojatno jedna od najprofitabilnijih, ali i najomraženijih neformalna grupa u državi. Pristizanje njihovih računa gotovo u pravilu izaziva provale bijesa i srdžbe kod svih koji ih moraju plaćati. Protiv ZAMP-a jednakom žestinom vrište i ugostitelji i hotelijeri, vlasnici TV i radijskih postaja, ali i "obični" obrtnici. Štoviše, njihovim su uslugama izrazito nezadovoljni i sami glazbenici, odnosno svi oni koji bi trebali dobro živjeti od ZAMP-ovog "poreza". Premda ovaj parafiskalni namet vuče svoje korijene još iz mračnih komunističkih vremena pedesetih godina prošlog stoljeća, zaštita muzičkih prava ozbiljno uzbuđuje duhove tek posljednjih desetak godina.

Na samom početku devedesetih Ozren Kanceljak, tadašnji direktor ZAMP-a, inače stručne službe koja servisira udrugu hrvatskih skladatelja, u četiri oka je dogovarao i objašnjavao uvjete plaćanja hrvatskim ugostiteljima. Isprva ga nitko nije uzimao ozbiljno. Prve uplatnice koje je služba slala na brojne adrese diljem države završavale su u koševima za smeće. ZAMP se počinje ozbiljnije shvaćati tek kada hotelijeru Siniši Križancu ovrhom oduzimaju terenski automobil i umjetničku sliku iz XVII. stoljeća. Križanec je do danas ostao najžešći i najtemeljitiji kritičar ZAMP-a. Jednom je objasnio zašto im ne želi plaćati: "Kada sam Kanceljaka pitao po kojem to zakonu naplaćuje autorsku naknadu, pokazao mi je jedan papir na kojem je pisalo da predsjednik Tuđman osobno podupire inicijativu da se naplaćuju autorska prava." ZAMP je u međuvremenu ozakonio svoju rabotu i "prema Zakonu o autorskim pravima glazba se u ugostiteljskim objektima ne može legalno puštati bez ugovora sa HDS-om". Više od 80 posto korisnika ZAMP-ovskih "usluga" čine ugostitelji. Oni su najomiljenije žrtve ZAMP-a.

Tko ne želi plaćati namet čeka ga posjet sucu za prekršaje, ovrha ili, u najgorem slučaju, kazna do tri godine zatvora. U opticaju su desetine tisuća prekršajnih prijava, više stotina tužbi na Trgovačkom sudu, mnoštvo kaznenih prijava. No tu, na toj točki i prestaju sve sličnosti s ostalim parafiskalnim nametima. Naime, nitko ne zna precizno koliko se novca godišnje slije u ZAMP-ovu blagajnu, a modeli raspodjele su krajnje netransparentni. Poznato je, doduše, da samo od obrtnika godišnje inkasiraju oko 50-ak milijuna kuna. Zbog teške financijske situacije u kojoj se već godinama nalaze ugostitelji i hotelijeri, Ministarstvo turizma je do prije nekoliko godina samo ZAMP-u uplaćivalo milijune kuna. A to je samo dio prihoda.

Ne smije se zaboraviti da za obavljeni posao ZAMP glazbenicima u startu naplaćuje 20 posto od ukupno prikupljenih tantijema. Samo 20 posto? Glazbenici, dakle oni koji bi trebali dobro živjeti od ovih financijskih operacija, uglavnom su nezadovoljni radom ZAMP-a. Pjevač grupe Hladno pivo u jednom intervjuu izjavljuje: "Za prošlu mi je godinu isplaćeno 724 kune izvođačkih prava. Način na koji se dijeli taj novac glazbenicima nije transparentan." I Davora Gopca zanima "na koji se način dijele ti novci i kako se skupljaju". Popis revoltiranih ZAMP-ovim metodama je podugačak. Nitko ne dovodi u pitanje plaćanje autorskih prava. Autorska prava zaštićena su u cijelom svijetu i Hrvatska ne treba biti izuzetak. Problem je, međutim, u visini i načinu obračuna naknade. ZAMP je, primjerice, zagrebačkom klubu Gjuro 2 svojedobno razrezao 16.560 kuna na mjesec, a račune je ispostavio i za dva ljetna mjeseca kada je klub bio zatvoren. U Gjuri su izračunali da ih svaka odsvirana pjesma stoji 13,8 kuna.

Nedavno su lokalne televizijske kuće i 121 radiopostaja zaprijetile da će prestati puštati domaću glazbu. Razlog – nitko od njih ne želi plaćati previsok namet na autorska prava koji uopće ne završava u rukama glazbenih autora. Obrazlažući svoju prijetnju, članice Udruge lokalnih javnih glasila ističu da im nije namjera zakidati autore te da su spremne plaćati naknadu, ali da ona mora biti realnija i uključivati više kriterija.

Ivan Sabljić, direktor dubrovačkog Hotela Excelsior, tvrdi: "Unatoč nekim popustima, godišnje ZAMP-u moramo platiti čak 40.000 kuna. No to nije sve, posebno se plaća svaka priredba – posebno nam naplaćuju modne revije, proslave, Novu godinu... Cijenu nam odrežu po broju stolica pa se mi onda s njima cjenkamo. Kao na placu. Za doček prošle Nove godine platili smo pet tisuća kuna, ali tek nakon velikog cjenkanja jer su tražili više. Uz ovakve namete nema nikakve šanse da se nešto zaradi", ističe Sabljić. Njegovu priču dijele i ostali hotelijeri, ugostitelji, obrtnici... združeni u traženju načina kako da zbace tešku ZAMP-ovu omču s vrata. Jedno od rješenja da se izbjegne plaćanje je izvođenje autora koji su umrli prije više od 70 godina. Možda je upravo u tome rješenje: Mozart i Vivaldi umjesto Minee i Danijele?