Njofra

30.06.2011

Tweet

Jučerašnja rekacija na Milanovićevu kritiku o miješanju izvršne u pravosudnu vlast, školski je primjer kako premijerka Kosor komunicira sa svojim političkim protivnicima. Sličan ili gotovo isti način i sadržaj mogu se naći u većini njenih izjava kojima reagira na kritike.

Dakle, prvo je uslijedila jedna samohvala - eto, uspjeli smo završiti pregovore s EU usprkos Milanoviću i on je sada jako zavidan pa čini sve kako bi te velebne uspjehe umanjio postavljajući neka smiješna pitanja o miješanju izvršne u pravosudnu vlast.

To je argument na razini starije vrtićke grupe: "Moja haljina nije ružna, ali ti mi to govoriš zato što si mi zavidna jer imam novu Barbiku."

S obzirom da računa na to kako je pamćenje birača vulgaris samo nešto malo bolje od pamćenja zlatne ribice, sve zasluge za EU premijerka bez straha i srama pripisuje sebi. Većina građana je već zaboravila kako je u vrijeme potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU koje je započeo SDP (Račan) upravo HDZ bio najžešći kritičar, a kada je Sporazum trebao biti ratificiran napustili su sabornicu.

 

Onda slijedi red floskula: neovisnost državnih tijela zapravo i nije neovisnost pa je smijemo i relativizirati kada je u pitanju nacionana sigurnost. Pri tome se malo blata nabaci na SDP: "upravo je SDP prodao 25% INA-e".

Naravno, osim floskule o nacionalnoj sigurnosti nema suvislog objašnjenja kada i kako neovisnost smije i može postati ovisnost. Pozornost se skreće na SDP-ovu prodaju 25% iako ona uopće nije problematična već je sporan dio o prijenosu upravljačkih prava MOL-u što je učinjeno u vrijeme (ove) HDZ-ove Vlade, a potpisnica nekih od spornih ugovora bila je  - Jadranka Kosor!  S obzirom da je premijerka u ovome slučaju zainteresirana strana, postoji opravdana sumnja da bi se moglo raditi o sukobu interesa. (Meni se inače više sviđa izraz "usklađivanje interesa" koji bi ovdje bio primjereniji.)

Premijerka zatim obezvrjeđuje Milanovićevu primjedbu svodeći je tek na njegov osobni stav koji se nje i ne tiče: "To što se to njemu ne sviđa, to nije problem vlade".

Na kraju, kao i obično slijedi jedna ad hominem karakterizacija: Milanović je ambiciozna neznalica i nesposobnjaković, arogantan je i prezire sve oko sebe, ne poštuje tuđe uspjehe.

Većina premijerkinih reakcija na kritike, uključujući i zastupnička pitanja na aktualnom satu, sadrži sve ili neke od pobrojanih elemenata: samohvala, floskula, skretanje pozornosti na irelevantno, obezvrjeđivanje, osobni napad.

Sadržajno, to je ono što se zove "nulti govor" - govori, ali ništa ne kaže.

(Jedna od premijerkinih omiljenih fraza iz repertoara nultog govora je "učinit ćemo sve ...". Uguglao sam "Kosor Vlada učiniti sve" i dobio  286 000 rezultata )

 

A što se tiče Milanovićevog načina, učestalosti i sadržaja javnog komuniciranja kojim se obraća potencijalnim biračima, mogu samo reći kako mi se čini da on pokušava usavršiti vještinu gubljenja dobivenih izbora!