Odgovor na pitanje kakav je odnos između Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, državnog tijela nadležnog za zaštitu intelektualnog vlasništva, hrvatskog pravosuđa i udruge građana Hrvatsko društvo skladatelja za zaštitu muzičkih autorskih prava je savršeno jednostavan: odnos je rodbinski! Može se reći, njihov je odnos vrlo tijesan. Zapravo, odnos je suradnički. Točnije, oni su otvoreno interesno, financijski povezani. I dok je u državama s razvijenom demokracijom uobičajeno da se takve potencijalno koruptivne veze skrivaju od očiju javnosti, u Hrvatskoj to nije slučaj.

Hrvatsko društvo za autorsko pravo, skraćeno – ALAI Hrvatska, je nevladina udruga osnovana prije 10-ak godina u Zagrebu. Prema odredbama statuta okuplja "pravnike, druge građane i pravne osobe koji se bave autorskim pravom i pravima srodnim autorskom". Budući da je na njihovoj web-stranici objavljen i popis svih članova udruge, može se vidjeti da u članstvu participira 20,4 posto članstva koji su profesori i asistenti na pravnim fakultetima u Hrvatskoj, 18,5 posto članova su glazbenici i članovi udruga glazbenika poput HDS ZAMP-a i pridruženih udruga, 13,0 posto su menadžeri, 18,5 posto predstavnika različitih institucija poput Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, 14,8 posto su odvjetnika, 3,7 posto režisera, 11,1 posto sudaca različitih hrvatskih sudova.

Na web-stranici udruge ALAI lijepo piše da je njihov kongres u Dubrovniku sufinancirao ZAMP. Drugim riječima, ZAMP je sufinancirao hrvatske suce, odvjetnike, državne dužnosnike zadužene za zaštitu autorskih prava, profesore i asistente na pravnim fakultetima, a da to nikome u ovoj zemlji nije sumnjivo. Ali to nije sve. Članovi udruge drže predavanja koja plaća ZAMP. Ili, primjerice, ZAMP je za sve suce početkom svibnja o.g. jedne županije održao besplatni koncert. Prema ovoj klijenteli ZAMP je oduvijek bio široke ruke. I što je najvažnije, sve je to događalo manje-više javno.

- Ne razumijem logiku po kojoj je jednoj strani u sudskom postupku, ZAMP-u, dozvoljeno podmititi hrvatske suce, nadležne državne službe, vještake, a drugoj strani u postupku, nama ugostiteljima i vlasnicima hotela, to nije dozvoljeno. I mi bismo htjeli tim istim sucima, odvjetnicima, državnim dužnosnicima ponuditi mito pod istim uvjetima kao i ZAMP, kako bismo u njihovim očima bili jednakopravni sa ZAMP-om.  Ako ne primaju novce, i mi bismo ih mogli podmititi u naturi: organizirati im besplatne izlete, omogućiti im besplatan boravak u našim hotelima, konzumaciju jela i pića – izjavio je dubrovački ugostitelj koji je želio ostati anoniman.

Razumljivo je da kad se pred sucem na kraju nađe ZAMP i ugostitelj kao stranke u postupku, da će činjenica kako je jedna strana pružila sucu nezaboravne trenutke u Dubrovniku, a druga nije pružila ništa možda biti presudna u presudi. Zbog toga suci ne smiju suditi supružnicima, roditeljima, rodbini. Kako sada stvari stoje, to se ne odnosi na financijere.