drlesar

17.04.2009

Tweet

Što je laž? Pokušavajući definirati laž netko je napisao da postoje tri vrsti laži: laž, prokleta laž i statistika.

Zakoračili smo u vrijeme predizborne kampanje. Idealno vrijeme za svakodnevno prakticiranje svih triju vrsta laži. Bilo u funkciji prikazivanja budućnosti bilo u dokazivanju uspješnosti dosadašnjeg obnašanja vlasti.

A kao sredstvo dokazivanja uspješnosti aktualne vlasti, sasvim svejedno radi li se o općini, gradu, županiji ili državi, u pomoć se priziva statistika.

Kao iz rukava sipati će se statistički podaci o rastu zaposlenosti, rastu plaća i mirovina, rodinljnih naknada... povečanju ovoga i onoga, smanjenu nezaposlenih, korupcije, kriminala, broja poginulih na cestama...

 

Dva (statistička) podatka s kojima će se sigurno vladajući hvaliti su podaci o prosječnim plaćama i mirovinama. I iznoseći te podatke neće lagati. Ali će sakriti (cijelu) istinu.

 

Najprije statistička istina: u ožujku 2003. prosječna neto plaća iznosila je 3.846 kuna, u ožujku 2007.- 4.788 kuna, u ožujku 2008. -5.042 kune a u ožujku 2009. -5.307 kuna. To je rast prosječnih plaća za ogromnih 1.461 kunu.

Ali, naravno da vam oni koji se tim podacima budu busali u prsa neće reči da je tom istom ožujku 2008. godine čak 678.800 ili 64.5% radnika primilo plaću manju od tada prosječnih 5.042 kune.Ili još preciznije:

-          neto plaću do 1.900 kuna primilo je 28.415 ili 2,7% zaposlenika

-          neto plaću od 1.901 do 2.200 kuna primilo je 57.822 ili 5,5% zaposlenih

-          neto plaću od 2.201 do 2.500 kune primilo je 61.039 ili 5,8% zaposlenih

-          neto plaću od 2.501 do 2.800 kona primilo je 68.406 ili 6,5% zaposlenih

-          neto plaću od 2.801 do 3.100 kuna primilo je 73.668 ili 7% zaposlenih

-          neto plaću od 3.101 do 3.400 kune primilo je 64.197 ili 6,1% zaposlenih

-          neto plaću od 3.401 do 3700 kuna primilo je 67.354 ili 6,4% zaposlenih

-          neto plaću od 3.701 do 4.000 kuna primilo je 65.249 ili 6,2 % zaposlenih

-          neto plaću od 4.001 do 4.500 kuna primilo je 101.031 ili 9,6 % zaposlenih

-          neto plaću od 4.501 do 5.000 kuna primilo je 91.559 ili 8,7% zaposlenih

 

 

 Druga (statistička) istina: prosječne mirovine u 2003. iznosile su 1.702 kune, u 2007. -1.933 kune, u 2008. – 2.059 kuna a prema posljednim podacima u ožujku 2009. je visina prosječne mirovine 2.188 kuna.

Ali što ovaj prosjek vrijedi onima koji primaju mirovinu manju od 1.787 kuna a takovih je čak 561.010 ili 52,3%. Svaki drugi umirovljenik prima mirovinu nižu od 1.787 kuna!!! Živio prosjek!

No, ni to nije sve. Sigurno znate da u Hrvatskoj postoje „stari“ i „novi“ umirovljenici. „Stari“ su oni koji su u mirovinu otišli do 31.12 1999. a „novi“ nakon 1.1. 2000. To je dan stupanja na snagu mirovinske reforme.

Prosječna starosna mirovina „starih“ umirovljenika sada iznosi 2.534 kune a „novi“ starosni umirovljenici imaju prosječnu mirovinu u iznosu 2.079 kuna ili „samo“ 455 kuna manje!?

To je nama naša reforma dala.

 

Sigurno znate i to da u Hrvatskoj ima i 179.733 korinsika mirovine razvrstanih u 13 grupa koji su je stekli pod povoljnijim uvjetima. Najbrojniji su branitelji iz domovinskog rata (61.301) s prosječnom mirovinom od 5.845 kuna, slijede ih sudionici NOR-a (45.965) s mirovinom od 2.626 kune, pripadnici Hrvastke domovinske vojske 1941.-1945. ( 21.445) s prosječnom mirovinom od 2.164 kune, pripadnici bivše JNA ( 11.845) s mirovinom od 2.973 kune ... Među njima su i ne tako brojni članovi HAZU-a (njih 162) s prosječnom mirovinom od 8.312 kuna pa i 5547 bivših političkih zatvorenika s prosječnom mirovinom od 3.748 kuna ali i 463 bivših zastupnika i članova vlade s prosječnom mirovinom od čak 10.171 kunu.

Za ove potonje crno se piše: Sanader je najvio oštre promjene. Neće više moći u mirovinu samo s 20 godina staža i 55 godina starosti. Morati će raditi barem 25 godina do svoje 60. godine i imati cijeli mandat od 4 godine. Od kada? Pa od 2016 godine! Ozbiljno! U zakonu kojega je poslao u Sabor piše da se primjenjuje od prvog dana konstituiranja novog saziva nakon slijedečih izbora. A oni će biti 2012. To pak znači da će se taj zakon moći primjeniti tek na kraju toga mandata a to vam je 2016.

 

 Pišući o laknim izborima u posljednjem postu zaboravio sam spomenuti i jednu, po meni veoma bitnu novost. Za razliku od do sada, općinski načelnici i gradonačelnici ( i njihovi zamjenici) više ne mogu ujedno biti i članovi županijske skupštine kao što ni župan (i njegovi zmajenici) ne može biti član općniskog ili gradskog vijeća.

Ovom zabranom dupliranja fukcija političke stranke natjerane su da u lokalnu samoupravu ukjuče što veči broj ljudi. To je bio jedan od desetak mojih amandmana na zakon koje je vlada prihvatila. Čujem da nekim čelnicima političkih stranaka u Međimurju to još uvijek nije jasno i da su na liste za Županijsku skupštinu namjeravali staviti i svoje kandidate za općinske načelnike i gradonačelnike. Kandidairati se mogu, ali u slučaju izbora za načelnika ili gradonačelnika, mandat u Županijskoj skupštini po sili zakona im ide u mirovanje.

 Osobna pak smatram da bi općinskim načelnicima i gradonačelnicima trebalo onemogučiti da ujedno budu i zastupnici u Saboru. Jedan čovjek – jedna funkcija.