![]() |
Autor:
zelenilegvan
Datum:
05.09.2011
Slika autor/izvor:
|
Objavi na:
|
Prekrasan sunčani dan. Anno Domini 1977. Moja prva tekma. Ulice oko Maksimira prepune. Ne znam jel stari htel pojačat dojam ili je bilo slučajno, al igrali smo protiv Hajduka. Dekor kakav će neki novi klinci, nažalost, moći doživjeti tek možda u daljoj budućnosti. Trube, pjesma, mirisi roštilja, onih pogačica pečenih u već pocrnjelom ulju, šalovi, zastave visoko na štapovima, to je još bilo dozvoljeno. Stariji su se krijepili pivama i gemištima, što oko stadiona, što ispod samih tribina, to je još bilo dozvoljeno. Dalmoša oko nas ko Kineza. Mole se svetom Duji da nam njihov Hajduk, možda u povijesti nikad jači, „usrid Zagreba“ podari par komada. I pjevaju iz sveg glasa, nakićeni bilim šalovima i zastavama ( na štapovima ) po Maksimirskoj. To je još bilo dozvoljeno. I sigurno je tog dana puno puta bilo doviknuto „ danas bute dobil po piksi“, ili onak drukčije, z druge strane, ne znam kak se to veli na dalmatinskom. To je još bilo dozvoljeno. Jer bi se tada i jedni i drugi samo nasmijali, ponekad čak i mahnuli, nerijetko zajedno i nazdravili. A bili smo, praktički, čak i udaljeniji, Dalmatina još nije postojala, u Split se putovalo šest-sedam sati. No to je možda i poanta priče pa idemo po redu. Karata ni za lijek, kupili smo ih od tapkaroša. I koštale su puno više od današnjih po jednu kunu. Igrom sudbine, ili je stari htel pojačat dojam, ne zna valjda više ni on, na kartama je pisalo „stajanje sjever“. Što zbog neopisive gužve, što zbog zastava na štapovima, morali su me držati na ramenima jer inače ne bi ništa vidio. U meni se uzbuđenje zbog pogleda na onaj prekrasan travnjak, na igrače koje sam prvi puta mogao vidjeti iz blizine, ni malo nije smanjilo do devete minute utakmice. A onda…onda je Cerin pomoću svojih čuvenih škarica ubrizgao u mene onu plavu drogu koja se zove Dinamo. I zajebal me za cijeli život. Pobijedili smo 2:1, a ja sam postao navijač. Znam da ima ljudi kojima to nikad neće biti jasno, ali znam da ima i onih koji razumiju.
A budući da ga ima – imamo i ovo :
Sinoć sam, promatrajući zvjezdano nebo ( kakve sve prekrasne geometrijske likove možeš vidjeti u zvijezdama!), razmišljao o liku i djelu Jacquea Frescoa. Njegov projekt Venus, na kojem se temelji i velik dio Zeitgeista, popularanog svjetskog pokreta, doima se tako jednostavno i ostvarivo uz današnju tehnologiju. Uostalom, kao i cijeli koncept Zeitgeista koji je nastao spontano, jednostavno, samo na temelju zdravog rasuđivanja, bez ikakve besmislene ideologije. Takva razmišljanja u prah i pepeo satiru rasne, nacionalne, regionalne animozitete i antagonizme za korist gramzljivog ološa, što sitnog, što onog na svjetskim pozornicama i tvornicama laži i obmana, nametnutih nam vjerskih autoriteta, ovog suludog i neodrživog monetarnog sustava, ovakvog korporativnog nasilja koje nas tlači putem medija. ( Putem mučke đubradi. )Najskuplje nam se naplaćuje ono što bi trebalo biti najjeftinije, primjerice energija. Ima je u izobilju, jer i materija je energija, kaj ne? I što prije to spoznamo i primijenimo, (naravno, koliko bude moguće) siguran sam da će biti bolje. I što manje se budemo opterećivali prošlošću i budućnošću. U Transurfingu je floskula zvana „prije se živjelo bolje“ opisana vrlo mudro; to ponavlja svaka generacija neprestano pa bi tom logikom danas živjeli u nezamislivom paklu. Budućnost, pak, objektivno ne postoji. Pa kako se onda možemo bojati budućnosti i zbog nje stresno živjeti u sadašnjosti…
I sve si mislim...nekak imam osjećaj.....da budu sad u Splitu....dobili po piksi
![]() |
|||
Napomena: Članci u rubrici "KOLUMNE, BLOG i AKTIVISTIČKI KUTAK" ne predstavljaju,
ni na koji način, stav uredništva portala savjest.com. Za sadržaj i za točnost,
tih članaka, ne odgovaramo. Periodično pregledavamo članke i neprikladne brišemo.
|
|||