Nema sumnje da je pravosuđe u proteklih 19 godina bilo oružje i štit političke ideologije, da su u uvjetima ratne psihoze i poratnog državotvornog mračnjaštva kadroviranja u pravosuđu provodili oni čije moral često nije prelazio granicu njihovog intelektualnog nivoa. Iz tih je razloga pravosuđe izgubilo svoju neovisnost i samostalnost, postalo peti točak u kolima mita, kriminala i korupcije, te potonuli duboko u glib političkog kupleraja stranaka koje rotiraju na državnim jaslama. Suspenzijom sudačke stručnosti i morala uz nojevsko guranje glave u pijesak strukom kadrovira i vlada HDZ-ov grijeh strukture čiji su klanovi bili nakratko izgubili vlast, ali ne i moć nad svim onim instaliranim poslušnicima. Račanova je vlast bila zauzeta podjelom osvojenih funkcija, položaja i zatečenog plijena, te je zato i smijenjena, bolje rečeno presložena na način da je SDP-ove satelite i potrčkarala iz redova HSLS-a i HSS-a preuzeo HDZ. Izbornim obećanjima i nužno potrebnim reformama nijedna se vlast nije nikada ozbiljno pozabavila, još manje uhvatila u koštac sa reformom zatečenog „petog točka u kolima“ i to upravo iz razloga što bi nepodmitljivo, slobodno, neovisno i samostalno pravosuđe bilo najveća prepreke želji hrvatskih političara da im politika bude biznis. Treba li nabrajati primjere i načine na koji su izabrani sutkinje i sudci naših sudova, pa i onih najviših poput Ustavnog suda i izbora sutkinje Slavice Banić, il sudca Marka Babića, i provesti diskusiju o tome dali je to izbor struke, ili dokaz političkog kadroviranja u pravosuđu. Treba li se pozabaviti pitanjem izbora sudaca i sutkinja na Općinske i Županijske sudove pri čemu se prečesto ne bira po stručnosti i moralu, već kao što najnoviji biseri Državnog sudbenoga vijeća dokazuju, prema genskim predispozicijama predaka kandidata, ili pak vezi s političkim dužnosnicima i lobijima.

Treba li nas zato čuditi da nam se politički pokvarenjaci poput Ive Sanadera, Polančeca, Jadranke Kosor, Adlešičke, Friščića i predvodnika vladajućeg koalicijskoga stada u Saboru Luke Bebića, cere u lice znajući da će zahvaljujući izbornom zakonu kojega u obrani vlastitih, osobnih interesa i privilegija nisu htjeli mijenjati odsjediti četiri godine na proračunskim valovima i jaslama iz kojih će legalno i bez straha od kazne i odgovornosti pljačkati državu i narod, a ti isti političari nisu htjeli donijeti zakone koji bi ih u tome onemogućili! Priznajmo da se ni nas birače nemože osloboditi krivce što nam moralne ruine političke mafije i njihovi sateliti blokiraju reforme i pokretanje odgovarajućih postupaka koji zbog neučinkovitosti, koruptnosti i sporosti odgovornih institucija, a uz pomoć loših zakona, završavaju kao što smo se do sada mogli višestruko uvjeriti na pustim pričama kako će proći i ova prodaja pameti, promiđba stranačke strategije i onoga po narodnoj „da nije pas sr.. uhvatio bi zeca“, što je svrha Sanaderove propagande i cilj svih nastupa političkih profitera aktualne interesne koalicije na vlasti koja nastoji uvjeriti narod u ono što taj narod niti vidi, a još manje osjeća. U tom stvaranju lažne slike o stanju u Hrvatskoj pouzdani ortak je HTV na kojem poput lažnog novca cirkuliraju politički profiteri i stranački vojnici i genetske preporuke tipa Ane Lovrin, koja nam je s osmjehom na usnama i širom otvorenih očiju godinama obrazlagala stanje u pravosuđu i reforme koje će i koje bi od posrnule struke stvorile onaj čimbenik koji je u demokratskim državama neprijeporna institucija pred kojom su kao i pred Bogom svi isti. Njen nasljednik je pompezno najavio promjenu Lovrinkinih uranilovki, ali umjesto promjena nastavljen je isti kurs, a kako i nebi kada bi se kapetan broda i kormilar Ivo Sanader profunkcionira li pravna država našao prvi na popisu onih s koje bi se morao pozabaviti glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, a ne da mu kao do sada Ivo Sanader određuje i nalaže što mu je činiti


Da nebude zabune ministrica svoju ministarsku fotelju ne grije od jučer, ili nakon najnovijeg Sanaderovog unutarkoalicijskog i koalicijskog preslagivanja kockica i funkcija na principu; malo ja, malo ti, a sve u roku četverogodišnjeg mandata koalicijskog vrtuljka i naravno sve za izgradnju raja na zemlji u raju gdje samo probranoj kremi političkih dužnosnika, funkcionara i  njihovih podrepaka izrastaju krila pomoću kojih sa lakoćom lete s funkcije i položaja na funkciju i položaj, od fotelje do fotelje nadzornog, ili nekog drugog profitabilnog odbora te isisavaju nektar iz za njih uvijek dostatne košnice narodnog znoja, truda i muke! Naravno nesmijemo smetnuti s uma ni Sanaderove kolekcionarske strasti, koje bi intaktno funkcionirajući pravna država sigurno sankcionirala, a ovako Sanader bahato i oholo poručuje da će pravna država na ispitivanje ispravnosti njegove imovinske kartice sačekati još koju godinu. Nije li to već poznati model „zla grješne političke strukture“ koji je nakratko zamijenjen trećesiječanjskim sljedbenicima ništa manjeg koalicijskog zla grješne strukture, a koje nam zlo sada najavljuje da će učiniti nešto što u proteklom mandatu namjerno nisu htjeli činiti.


Naravno sve bi to bilo u redu, i prihvatljivo da Hrvatska nije država pravnog nasilja, u kojoj je mafija dobila državu, a narod „privilegiju“ da ih financira svake četiri godine iziđe na biralište i da svoj glas nekoj od interesnih skupina koje će preuzeti vodstvo nad klanom ratnih i poratnih profitera i njihovih petih ortaka. Stoga netreba čuditi da je učinkovitost te višeinstitucionalne kontrole prečesto samo repriza već viđene sporosti, neučinkovitosti i nepouzdanosti hrvatskog pravosuđa, a sve je to začinjeno političkom voljom moćnika koji čak i otvoreno priznaju da naređuju Mladenu Bajiću.


I zato se netreba čuditi da s takvim Mladenom Bajićem, Sanaderovi satovi i dan danas kucaju na njegovoj ruci, koja je eto toliko moćna da upravlja glavnim državnim odvjetnikom samostalne i suverene republike, Lijepe Njihove u kojoj su  ministar pravosuđa, i ministar policije i sav onaj sijaset drugih voštanih figura koji su po nalogu politike, a ne struke, instalirani u državne institucije zadužene za vladavinu prava samo fikusi u šaci ruke iste one osobe na kojoj kucaju skupocjeni satovi!

Zato se pitamo; možemo li očekivati da u takvom sistemu bilo što funkcionira u službi općeg dobra i zajednice, a po uzoru na pravno uređene države gdje vladavina prava nije u rukama jednog jedinog čovjeka? Pa naravno da je to utopija, što pokazuje i brutalna hrvatska stvarnost u kojoj se njeni branitelji ubijaju, umirovljenici kopaju po kantama za smeće, novinari privode i progone, a mladež smuca po ulicama, dok politička elita i njeni financijeri plivaju u izobilju! Dvije godine politike i osigurana mirovina, a u toj močvari nepotizma i lupeštva samo nesposobnjaković se neće snaći i za vrijeme služenja voljenom vođi si neće obezbijediti, niz privilegija koje mu to poslušništvo nudi i garantira. Sramno je i nemoralno da se obični mali čovjek nemože zaštititi od posljedica političke gramzivosti i nemorala od sporosti, neučinkovitosti i nepouzdanosti hrvatskog pravosuđa, bezočnosti i skandaloznog ponašanja birokracije, koja je u službi politike, a ne onih koji je plaćaju.