 |
|
Autor:
zelenilegvan
Datum:
14.11.2011
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Povijest se ponavlja, ali svaki puta sve više košta. Reče duhoviti Churchil. A veliki, meni jedan od najdražih i najsuptilnijih filozofa, Marko Aurelije, rekao je da se sve ono što netko gleda u sadašnjosti već zbivalo u prošlosti, i da će se zbivati u budućnosti. Sadašnje političko stanje Hrvatske u mnogome podsjeća na situaciju iz 2000., godinu ulaska u treći milenij i godinu prvog sloma kriminalne imperije zvane HDZ ( Hrvatsko društvo zatvorenika). Zapravo, sve je prilično isto, samo ovaj puta još više košta. Jer smo u znatno težoj poziciji prouzročenoj zbog još jedne ere bezumnog, besramnog i suludog moralnog orgijanja sljedbenika Franje Bleiburškog, glavnog aktera i inspiratora squadre tadašnje. I sadašnje. Jer, nizom nesretnih događaja, lidera i inspiratora drugog kruga terora, iscrpljivanja, zaglupljivanja i pljačkanja, razumije se, zaduživanja rođenih tek u daljoj budućnosti i ostalih svinjarija, doktora Ivu, prodaše za judine škude upravo oni koje je on, kako je naša uvažena Savjest u više navrata zapazila, od blata napravio. Mislim da bi za izradu njihovih figura prikladnija od blata bila jedna druga smjesa, slične boje, ali neugodnijeg mirisa.
Moral, etičnost i dostojanstvo nakarada koje su zadnjih osam godina upravljale državom nisu bili na niskoj razini već uopće nisu postojali. Stoga i u cirkusu kampanje koji slijedi možemo očekivati raznovrsne pokušaje dobivanja pokojeg glasa više. Naravno, opet bez ikakvog obaziranja na moral koji je odavno za većinu političara, i vlasti i opozicijske elite, potpuno nevažna kategorija. Naravno, i uz predvidljivu pripomoć institucija kao što je Crkva, udruga kao što je grupa generala i slobodnih strijelaca poput Keruma, Bandića i ostalih. Katolička crkva se, kao i obično, „diskretno“ obratila vjernicima i svekolikom pučanstvu da glasaju za „kršćanske opcije“, što god to značilo, iako se između redova uvijek, bez većeg naprezanja, može iščitati poruka kako je prihvatljivije odabrati čak i crnog vraga od onog crvenog. Jer u slučaju crvenog su ipak u pitanju i njihove guzice. I ovom, kao i u svakom prijašnjem obraćanju javnosti, nakon ovakvih prljavih aluzija i sugestija, naglašavaju kako se Crkva ne želi miješati u politiku. Nije govno neg se pas posro, rekli bi Slavonci. A opcije „kršćanskih vrijednosti“ prema kojima popovi usmjeravaju birače, briljantno su prezentirali ona dvojica bijednika iz splitske HDZ-Kerum-Konzum-Merkator-Bauhaus…koalicije. Naglasili su kako im kršćanske osobine nalažu da opraštaju. Tako je, oprost je temelj kršćanstva i svih drugih vjera. No, jedno je oprost, a drugo oprost radi udruživanja i nastavka radnji zbog kojih si međusobno i opraštaju. Generali, takaj, rekli bi pak mi Prigorci, vraćaju svoj dio duga prema darežljivim suradnicima iz prošlosti. Što zbog abnormalnih privilegija, što zbog zahvalnosti prema ključnim kupcima poduzeća u njihovom vlasništvu ili suvlasništvu koja su se, upravo zahvaljujući kršćanskoj darežljivosti tih kupaca, čitaj države, abnormalno obogatila. A frontman grupe generala, poredane pred mikrofonima poput klape Maslina, ispljunuo je veleumnu metaforu o brodu koji se naginje suviše lijevo. Meni se ipak čini da plovi prema hridima, a i tone istovremeno. Kapetan broda je zbog teške krađe zatočen u potpalublju, a mornari su retardirani i opijeni rumom do besvijesti. Uokolo je more prepuno surovih gusara. Još jedan kuriozitet vezan uz zatočenog kapetana je taj da je nekad bio vlakovođa. KLIK NA OVO!
Tako uz primjenu osnovnog postulata transurfinga, a to je umanjivanje važnosti, možemo relaksiranije, prema receptu kuharice Jace, buduću tragikomično grotesknu predstavu promatrati s aspekta mojih idola iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, Monty Pythona. Zato, predlažem da uz nastavak članka još jednom poslušamo pjesmu koja je za mnoge već u rangu himne. Dokazano djeluje psihoterapeutski bolje od bilo kakvih antidepresiva. Situacija iz 2000., kao i ova današnja, neodoljivo me asocira na povijesnu legendu o Aleksandru Velikom i Gordijskom čvoru. Uvidjevši da ga je nemoguće raspetljati, jednostavno je zamahnuo sabljom i presjekao ga. Bivša koalicijska vlast je tadašnji čvor nježno pokušavala otpetljavati i tako sve više slabila. Za sablju nije ostalo dovoljno vremena. I prilika je propuštena. Kriminalni čvor tijekom zadnjih osam godina postade još veći i zapetljaniji. Nedavnim, kako kaže istinoljubivi ministar unutarnjih poslova, „rutinskim završetkom posla“, čvor je zategnut i zapetljan da ga više ne mogu otpetljati ni svi mudraci svijeta. I opasan, možda još i više od onog prijašnjeg. Jedino rješenje je oštra sablja.
Budući da je pobjeda Kukuriku koalicije već sasvim izvjesna, ipak im optimistički želim povjerovati još jednom. Postizbornu situaciju, osim s Gordijskim čvorom, možemo usporediti i sa čupanjem stabla. Kako stablo kriminala, korupcije, nepotizma, nemorala, licemjerja, laži, ponižavanja i svega lošeg što se događalo, i još uvijek se događa, bude raslo, korijenje će biti sve jače. Svoj glas ću, pak, sa zadovoljstvom dati Hrvatskim laburistima i Lesaru, iako su za moj politički svjetonazor previše desničarska stranka. Ovu šalu ( ajde, dobro, nije baš sasvim šala) upravo mi je, kroz odškrinut prozor, prišapnuo Monty Python. I sad je još na ulici uzviknuo: „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“  |
|||
|
Napomena: Članci u rubrici "KOLUMNE, BLOG i AKTIVISTIČKI KUTAK" ne predstavljaju,
ni na koji način, stav uredništva portala savjest.com. Za sadržaj i za točnost,
tih članaka, ne odgovaramo. Periodično pregledavamo članke i neprikladne brišemo.
|
|||
