Na današnji dan uvijek navru sjećanja. Mnogi će licemjerno i patetično podilaziti borcima, braniteljima, te svima onima koji su na bilo koji način osjetili pakao VukoWara. Ne želim ovim postom ni na koji način umanjiti sjećanje na doprinos svih onih koji su u to vrijeme svojim boravkom, radom ili borbom u Vukovaru branili Hrvatsku. Želim pokazati kako je njihova žrtva bila još i veća, ako se pogleda način na koji su mediji i službena politika reagirali na posljednje dane obrane.

            To je bilo vrijeme kad je Sabor donio zakon o cenzuri. Mediji su pisali samo ono što je službena politika dozvolila. A službena politika nije dozvolila napisati kako Vukovarcima ne stiže pomoć, kako obrana više ne može izdržati, kako će Vukovar pasti. Ni na dan proboja, ili pada o tome nije bilo ni riječi.

U to vrijeme komunikacija s Vukovarom je išla preko dvanaest kanala (analognih mobitela) i to je praktički bila jednina veza s ostatkom Hrvatske. Kako je ta tehnologija bila jednostavna za slušanje, većinu razgovora smo slušali (Žika, Tomo, Ico, Boro, Zvonko i ja), na smjenu, a neke i snimili. Tako je došlo i do snimke optužnice koju je pročitao pokojni Siniša Glavašević. Snimka je nastala kad je Siniša predavao izvješće Hrvatskoj televiziji, a u isto vrijeme je puštena i na valovima Radio Vukovara.

Kad smo vidjeli, da ta optužnica nije emitirana slali smo je drugim radio postajama (tada stanicama) da je objave. Svugdje smo naišli na istu rečenicu:“Stupio je novi Zakon o cenzuri na snagu i mi to ne smijemo objaviti“. Još nekoliko mjeseci i nakon pada smo pokušavali to negdje objaviti, ali nije išlo. Naprotiv postalo je nemoguće. U to vrijeme je i Mile Dedaković Jastreb pretučen i optužen za „krađu Vukovarskog“  novca (na snimkama, ispod teksta, Jastreb pita Čičin-Šaina, tada guvernera HNB-a, gdje je lova s Vukovarskog računa).

Postalo je zabranjeno spominjati Vukovar. O tome vremenu Alenka Mirković, tada novinarka Radija Vukovara, kaže:“ Počela su hapšenja vojnika, proglašeni su lopovima oni koji su grad branili, napisano je sramotno Manolićevo Izvješće hrvatske državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara koje nikad nije opovrgnuto, a prema kojem su Vukovarci kukavice i izdajnici ove zemlje. Jednostavno je trebalo ušutkati sve one koji su previše pitali, kojima nije bilo jasno zašto oružje ne dolazi, a znamo da je poslano, zašto je zabranjeno rušenje mostova preko kojih su stizali tenkovi, zašto je proboj naših vojnika prema Vukovaru zaustavljen - pa više ih je poginulo u povlačenju nakon što su stigli gotovo pred sam grad, nego što bi ih izginulo da su išli do kraja. Do danas nismo saznali tko je to zapovjedio i zašto.“

            Kad smo vidjeli koje vrijeme je došlo, napravili smo četiri snimke i rekli kako ćemo to kad-tad, radi povijesne istine pustiti u javnost. Prvo objavljivanje je bilo u Globusu i bilo je doslovce ignorirano. Vremenom su se zagubile tri snimke i jedina koja je ostala sačuvana, ostala je kod mog prijatelja Bore. Pretvorivši je u mp3-cu krenuo sam ponovo tražiti nekoga tko bi to objavio.

            Pisani mediji nisu bili interesantni. Željeli smo omogućiti da se čuje glas Siniše Glavaševića, kojeg ćemo mi, koji smo u to vrijeme slušali njegove izvještaje iz Vukovara, zauvijek pamtiti. Iskreno želja nam je bila da to objavi HRT. Uostalom izvješće i optužnicu je Siniša njima predao. Unatoč brojnim pokušajima do objavljivanja nije došlo dok nismo uspjeli doći do jednog novinara stojedinice (Radio 101). Hvala!

Nakon toga je snimka došla i u Latinicu i konačno je javnost mogla čuti i tu stranu Vukovarske priče.

U međuvremenu su počele konstrukcije kako je optužnicu Siniši „podvalio“ KOS. Bilo bi dobro da HRT malo prekopa arhivu i pusti sve ono što im je Siniša, a i ostali kolege novinari, slao zadnjih devet dana opsade. Sve te dane HRT je puštao izvještaje stare nekoliko dana, a ne ono što im je slano iz Vukovara.

            Danas na dan sjećanja ponovo stavljam taj materijal na stranice kako se ne bi zaboravilo, a ni slučajno ponovilo.

OPTUŽNICA

IZVJEŠTAJ_1

IZVJEŠTAJ_2