Dobar dan!

Ma dajte, ne motajte mi se oko nogu! Maknite se! Evo vam klupko pa radite gluposti tamo dolje, a ja ću ih raditi ovdje sam na miru. Hvala onome gore da su skočile za njim. Hm. Kažu da mačke imaju 9 života, ali ja sad nisam baš siguran da li sam im bacio klupko s trećeg kata ovo danas deveti ili deseti put.

Uh kako me izluđuju ta četveronožna dlakava stvorenja. Uf. Ali volim ih, moram priznati. Jako su korisne, jer na primjer, kad nisam dobre volje mogu ih ritnuti bez posljedica. Moju zakonitu ne mogu, ne zato što nju manje volim od mojih mačaka, nego ne smijem, jer bi mi vratila. Oklagijom.

Što sam ono htio? Pivica je ovdje, sendvič sa purećim parizerom, kojeg sam jutros kupio na (radnoj) akciji u Konzumu, također.

Heureka, sjetio sam se! Bravo ja!

Dakle, dobro jutro, dobri ljudi! Faljen Isus! Smrt fašizmu, sloboda narodu! (ili obratno, nisam baš siguran u redoslijed, bitno je da zbog toga ne budem imao problema).

Ovdje sam negdje pročitao (zaboravio sam gdje) da sam jednom izjavio da je „svako vlasništvo krađa“. To sam možda i rekao jednom, ali tada sam bio mlad, zelen i neiskusan. To sam odavno porekao, ali zlopamtila, smetenjaci, smutljivci, mutikaše i stoka sitnog zuba su to zapamtili i zbog te moje nespretno sročene mladenačke izjave imao sam velike probleme u kasnijim životima. I ovo najnovije, jer prije dvadesetak godina nisam uspio ući među dvjestotinjak odabranih obitelji u ovoj državi gdje se trenutno nalazim, a koju neopravdano i potpuno pogrešno neki zavidnici zovu Banana Republika. Odgovorno tvrdim da je to potpuno pogrješno, jer meni više sliči kifli nego banani. Zato je puno ispravniji naziv Kifla Republika ili skraćeno KR.

Obavijestili su me neki dragi ljudi (i to više puta, čak 26, koliko ima stranaka i koalicija na glasačkom listiću u mojoj izbornoj jedinici) da se nalazim na popisu birača. Ipak nisu u pravu oni koji tvrde da sam mrtav već skoro 156 godina. Vjerujte mi, divno je biti živ. Barem misliti da si živ. Prekrasan je to osjećaj!!!

Jučer sam napisao jedno pisamce mojoj najdražoj premijerici. Nisam znao na koju adresu, pa sam samo napisao „Jadrančica, Gradski trg“. Siguran sam da će pismo dobiti, jer neće ostat ni jedan trg u Kifla Republici kojeg ona neće posjetiti ovih nekoliko dana do izbora.

Naime, čuo sam da u majčinom mlijeku ima dosta antibiotika, čak i više nego u žuji. Pa sam je zamolio da me usvoji. Znam da se negdje u njoj duboko skriven krije majčinski osjećaj i da će me rado prigrliti. Ajme majko Jadranko, kako jedva čekam tvoju sisu!

A ta moja buduća majka stvarno ima dobre sise, ali i predobro srce. Samo da vam dam jedan mali primjer. Ruđeru Boškoviću (valjda znate tko je taj lik, ako ne znate onda ste stvarno glupani, pa vam neću ni objašnjavati) platila je obnovu čak dviju rodnih kuća, jednu u rodnom Dubrovniku i jednu u neimenovanom rodnom mjestu u općini Ravne u nama susjednoj državi koju ćete na karti naći s desne strane naše KR. Tako će i meni obnovit kuću u rodnom Parizu (vjerujem da će bit još starija i još ljepša nego što je bila 1839.), a drugo rodno mjesto ovdje već ćemo nekako pronaći. Možda mi i čitatelji ovog portala, ako imaju i malo savjesti, mogu pomoći. Za proviziju ćemo se lako dogovorit'. Pa ljudi smo, nismo političari.

A sad me ispričajte jer žurim u Zagreb, u naselje Botinec. Raspisan je natječaj za reizbor tamošnjeg župnika. Donedavni Mladen Kožina ide u zasluženi mir u mjesto koje mu dodijeli ovozemaljski sudac, pa se traži njegov nasljednik. Od uvjeta vidio sam da se spominje alkohol, naplaćivanje svega i svačega, kockanje, pedofilija… Sve te uvjete zadovoljavam, jedino ne znam što je ovo zadnje. Ali pravit ću se da mi je i to vrlina.

Joj, samo da moja buduća mama Jadrančica ne dozna da u fušu radim kao župnik, jer bi mi mogla uskratiti sisu.