![]() |
Autor:
zelenilegvan
Datum:
12.12.2011
Slika autor/izvor:
|
Objavi na:
|
Uhićenje Širića i Djedovića, Markovićevih i Srebrićevih paževa, potvrda je u javnosti već poodavno shvaćene, žalosno je reći – i prihvaćene istine kako je u nogometu sve do guše korumpirano, namješteno i naopako. Vrijeme uhićenja je, pak, u čudnoj koincidenciji s ovotjednom zagrebačkom i hrvatskom sramotom u Ligi prvaka. Iako ta dva slučaja nisu u nikakvoj pravnoj vezi, mogli bi ih svrstati u sličnu kategoriju jer su posljedica istih uzroka.
A uzrok bi mogli nazvati „dva desetljeća sustavnog uništavanja svih pozitivnih strana nogometa i sporta uopće, gaženja i pljuvanja po moralnim, etičkim i općedruštvenim koristima nogometa i sporta uopće, besramna proizvodnja lažnih i amoralnih autoriteta i persona koje su, shodno svojem hijerarhijskom položaju u toj piramidi zla, lopovluka, malograđanštine i zaglupljivanja, neumorno doprinosile srozavanju nogometa do granice neobnovljivosti.“ Nogomet je sustavno upropašten najvećom zaslugom upravo mnoštva anonimnih oportunista, bahatih, neobrazovanih i primitivnih seljačina iz takozvane „baze“, točnije malih sredina i klubova. Djelujući i rezonirajući prema habitusu Markovića, Srebrića, Štimca, Mamića, uhićenog Širića, ranije uhićenog Ježića i ostalih, činili su neprocjenjivu štetu nogometu, a istovremeno obilno hraneći ego i legitimitet kriminalaca i hoštaplera na rukovodećim mjestima i samom vrhu Hrvatskog nogometnog saveza. Motivi koristoljublja tih javnosti nepoznatih nogometnih djelatnika i honorarnih suradnika razlikuju se. Na višim razinama radi sadržaja crnih torbi koje su dobivali za „poštena suđenja“ ili dizanja ruke na skupštinama radi ogavnih protuusluga, a na nižim razinama od usluga zapošljavanja „nekog svog“, ili zbog nekoliko stotina eura tutnutih ispod stola, do onih najbjednijih kao što su malo uvećani troškovi prijevoza ili tanjur kotlovine i dva gemišta. Posljedice su zato takve kakve jesu, nogomet je, kao što rekoh, stlačen ispod granica obnovljivosti starog sjaja i važnosti. Stoga je jedino ispravno rješenje deprofesionalizacija velike većine klubova, rigidna kontrola financiranja i rigidno manje plaće onih koji ostanu profesionalni, makar iskreno sumnjam u takav rasplet. Za početak. A kasnije – vidjet ćemo, možda jednog dana ponovo u zrak dignemo pehar nekog europskog kupa. Današnja situacija u nogometu neodoljivo asocira na kraj HDZ-ove pljačke i nedavnom velikom finalu srozavanja i odumiranja svih pozitivnih društvenih vrijednosti, što nije nimalo čudno jer su rukovodeće nogometne strukture po svim kriterijima kao sijamski blizanci kriminalcima iz bivšeg državnog vrha. Njihova isprepletenost je sveobuhvatna. I na višim i lokalnim razinama. Zato je reakcija Srebrića i Markovića ( zvanog Tito, pogodite zašto
![]() A ovaj drugi spomenuti slučaj, ova neizbrisiva sramota mojeg najdražeg kluba u utakmici protiv Lyona, samo je upotpunila sveopće poniženje hrvatskog nogometa i sporta. Nakon vrlo osnovanih sumnji u prodanu utakmicu, umjesto hitnog otvaranja široke istrage u klubu uz pomoć policije, rukovodstvo kluba priopćava u rekordno kratkom roku da „ s gnušanjem i indignacijom odbacuje takve konstrukcije“ itd. I opet bla, bla, bla. Sve je u redu i ništa im nije neobično. A svima nama koji smo jako dugo igrali i gledali nogomet nije samo neobično već nam je i prilično jasno da se u onakvim okolnostima utakmica onako ne može izgubiti. A njima, koji bi trebali biti najviše sumnjičavi – ništa nije čudno. Nije im čudno da smo izgubili 1:7, a Lyonu je upravo toliko trebalo za prolaz. Nije im čudno da smo u drugom poluvremenu primili šest neobično lakih golova. Nije im bio čudan naš golman. Ni stoperi, Vida i Leko. Ni to što je Leko ( koji je inače desetak godina igrao u Francuskoj
![]() ![]() Zbog svega ovog sve više se vraćam šahu, uz nogomet mojoj velikoj ljubavi iz djetinjstva. A nogomet, i klupski i reprezentativni, počinjem gledati skoro bez emocija. Jer svi zajedno, od Markovića preko poluretardiranog i škrtog Šukera, Beusana kojeg isto tako poluretardirani komentatori već godinama zovu u studio da nam onim zavijajućim govorom objasni kako je prekršaj u kaznenom prostoru – „kaazneniii udaarac“, do svih onih neobrazovanih i samodopadnih šminkerčića iz Dinama – nisu vrijedni ni žniranaca s kopački Škorića, Blaškovića, Belina, Gračanina, Rore, Pirića, Ramljaka, Gutzmirtla, Brnčića, Čerčeka, Štefa Lamze, kapetana Zambate, trenera Zebeca i ostalih. Oni nisu prodavali utakmice. Nego su osvojili europski kup.
|
|||
Napomena: Članci u rubrici "KOLUMNE, BLOG i AKTIVISTIČKI KUTAK" ne predstavljaju,
ni na koji način, stav uredništva portala savjest.com. Za sadržaj i za točnost,
tih članaka, ne odgovaramo. Periodično pregledavamo članke i neprikladne brišemo.
|
|||