Do prije neki dan mislio sam da su eurofili nekakvo cvijeće, nešto kao karanfili, samo malo drukčiji. Tek kad se počelo pričati o referendum-dumu za ulazak ili neulazak Hrvatske u Europsku uniju skužio sam da su eurofili ipak nekakve čudne biljčice, ali koje ne rastu nego hodaju na dvije noge i šire europsko bratstvo i jedinstvo.

Budući da nemam svoje mišljenje o tome (jer već stoljeće i pol nisam bio u Europi), a i nemam svoju stranku u čiji bih Centralni komitet išao po njega, krenuo sam se malo raspitivati kako da glasujem na referendumu 22. siječnja. Otišao sam na jedan otok zvan Bodulija. Sa sobom sam poveo jednu od tih čudnih biljčica i evo što sam svašta čuo:

JA: Da te pitam,  da li će ovim Bodulima biti bolje kad im, osim Hrvatske, pripoje još neke države, koje danas zovemo Europska Unija

EUROFIL: Svakako da hoće. Bit ćemo puno veći, a bogami i jači, bez da piju energetske napitke.

JA: Ajme kako super, znači neće morati piti Red Bull ni Viagru.

EUROFIL: Nemoj sad karikirati, mislio sam reći da će biti jači na društvenom, gospodarskom, vojnom… planu.

JA: Društvenom? Znači da više neće morati ganjati Švabice i Čehinje po plažama, nego će same dolazit doma. A na koje gospodarstvo misliš? Da će se obnovit sve uništene tvornice, hoteli i ostalo, ili će naši ljudi ići raditi tamo i time jačati njihovo, a tako i naše gospodarstvo? Kažeš i vojnom? Pa za koga Boga smo onda upali u NATO pakt? Da zajedno sadimo cvijeće?

EUROFIL:  Uf kako si težak. Idemo mi radije pitat ljude što misle o tome.

JA: Hajde da probamo. Ali pusti mene da pitam.

EUROFIL:  Može. Pali makinu.

JA: Da najprije pitamo našeg lokalnog političara je li za ulazak Hrvatske u EU.

EUROFIL: Ja znam da je, jel' tako gospodine Bodulski Političaru?

BODULSKI POLITIČAR: Svakako da jesam. Pa kakav bih ja političar bio da se ne slažem s aktualnom vlašću. Samo valjda ću lakše ući u Europski parlament, jer u Hrvatski sabor nikako ne mogu. Vjerojatno je tome kriva bura na mostu.

EUROFIL: Svakako da hoćete. Držim fige. A onda ćete se valjda sjetiti i mene.

JA: Evo Ivana koji ima dosta zemljišta. Iveeee, dođi, sad će ti ovaj cvjetić objasnit što ćeš dobiti ulaskom u EU.

EUROFIL: Vrlo rado. Barba Ive, moć ćete ta vaša neobrađena zemljišta iznajmit bilo kojem članu EU, a on će ih kultivirati, a ne da stoje ovako zapušteni. A svakako ćete ih moći njima i prodati. Pretvorit će ih u građevinsko zemljište i graditi na njima hacijende.

BARBA IVE: Ma kultivirat ću ja tebe ako budeš ovako vrijeđao moje drmune. Kažeš prodati? Ma vidi, to mi se sviđa.

BARBA IVIN UNUK: Djede, a di ću ja napravit kuću za stanovati kad odrastem?

BARBA IVE: Šuti, mulac jedan, napravit ćeš je tamo gdje budeš i radio, u Alpama.

JA: Idemo mi dalje. A vidi Frana, obrezuje vinovu lozu. Objasni mu što će on dobiti.

EUROFIL: Gospodine Frane, Vi ćete naročito puno dobiti ulaskom u EU. Čut će se za vašu kvalitetnu Žlahtinu diljem Europe, a budući da neće biti carine, moć ćete bit konkurentan po cijeni s njihovim vinima.

FRANE: Ajme kako super. Idemo tamo. Samo, hoću li kao i sada od tone grožđa napravit 6 tisuća litara vina?

EUROFIL: To me ne pitajte jer ja se ne razumijem u ništa, osim u EU.

JA: To sam i mislio. Nego da pitamo ovog ribara Mata što on misli o tome.

EUROFIL: Dobar dan gospodine ribaru Mate. Nadam se da ste upoznati što ćete sve dobiti ulaskom u EU. Budući da ovdje ne možete prodati ribu, moć ćete prodavati bez problema na tršćanskoj ribarnici. A kad bude zabranjen izlov plave ribe, kao sada, moć ćete slobodno u Sjevernom ledenom moru loviti kitove.

RIBAR MATE: Pa to nije ni loše. Samo tko će onda tu ribariti, ako ja budem tamo na ribarnici? Vjerojatno Talijani, kao i do sada. Ali da nije malo previše brrr na tom moru o kojem govoriš? A što će biti s gorivom?

EUROFIL: Trebalo bi i kod nas pojeftinit. A ako i ne bude, lako ćete moći skočiti po 10 litara plavog dizela u Antwerpen.

JA: Lijepo si mu to objasnio. Ali po izrazu lica čini mi se da nije baš jako sretan. Eeeeej Mare, dođi malo. Ovaj tu ima dobre vijesti za tebe. Kaže da će ti biti bolje kao konobarici u EU nego do sada u ovdašnjem hotelu u kojem radiš samo mjesec i pol godišnje.

EUROFIL: Svakako da hoće. Moć će, kad se zatvori ovdašnji hotel, ići raditi u Grčku (dok oni tamo štrajkaju), poslije u Austriju (ako bude snijega), ma nać će se tamo nečeg i za Maru. Možda tamo upozna kakvog bogataša, uda se i više ne bude ni morala raditi.

MARE: Baš lijepo. A što ću ja s mojim zakonitim? Mogu li tamo imati još kojeg muža?

EUROFIL: ---  

JA: Ostao bez teksta, da i to od tebe doživim, hehe. Već me bole noge, ali da pitamo ovu curicu što ona misli o tome.

EUROFIL: Dobar dan ljepotice! Da li znaš da ćeš, kad odrasteš, moći studirati na bilo kojem sveučilištu u EU i da ćeš tamo stečeno znanje moći primijeniti za dobrobit Hrvatske?

CURICA: Znam, barba, ali kako ću to napraviti kad moj tata nema dovoljno novaca ni za autobus do najbližeg Sveučilišta? A ako i uspijem tamo postati doktorica, gdje ću u Hrvatskoj to znanje moći primijeniti? Kao čistačica u splitskoj bolnici?

JA: Pa i nisi mi baš previše pomogao.

EUROFIL: Kako nisam? Vidiš da su svi oduševljeni Europom.

JA: Vidim, vidim…

I sad na kraju nemam pojma što da zaokružim na referendumu, „ZA“ ili „PROTIV“ ulaska Hrvatske u EU, ili da jednostavno 22. siječnja ni ne ustajem iz kreveta.