Evo su mediji opet puni Hrvatske demokratske zajednice. Jel' na vlasti il' u oporbi, jel krali il' bili najveći borci protiv korupcije – uvijek su aktualni. Nakon izgubljenih izbora kao imperija koja uzvraća udarac, dobili su mandata k'o da su ih lopatama zgrtali. Više nego su se mogli nadati, više no što su uopće zaslužili. Unatoč tome, Vladimir Šeks je pred kamerama skoro pa zacvilio, ispod naočala se ukazala suza nesretnica, a u predsjednicu HDZ-a je gledao kao vjerni pas... Sve zbog onog Zorroa, sve zbog onog najvećeg Mangupa u HDZ-ovim redovima – zaboravljajući da se hvalio da je on taj koji je ustoličio najprije Tuđmana, da je on taj koji je na tron umjesto nesreće Pašalića doveo nesreću Sanadera, da je on taj koji je pijedestal pripremio Jadranki Kosor. Teško se oprostiti od vlasti, naročito kad ti njenih sedamnaest godina udari u glavu. HDZ-ov Shadow Man. Don Vladimir Šeks.

Jasno da HDZ nije bio samostan klarisa u koji je ušao nečastivi u liku Sanadera i zaveo nedužne časne sestre odvevši ih na krivi put, kako jednom reče Nenad Stazić. Svi su oni znali puno više nego što hoće priznati i puno manje za što žele odgovarati.
Stranka opasnih namjera, reče jednom pokojni Račan. Crni fondovi, nezakonito financiranje izbornih kampanja, velike korupcijske afere, osobne koristi, uz velik pritisak javnosti i medija, kulminirali su optužnicom protiv HDZ-a kao stranke i neoprostivo za njihove članove – gubitkom vlasti. Pa je došlo vrijeme da se karte stave na stol.

Pliva patka preko Save, nosi pismo na vrh glave, u tom pismu piše – ne volim te više

'Ti nisi ništa kriva', rekao je čovjek sjene predsjednici Kosor. Otišao je i korak dalje – Šeks je u intervjuu Globusu izjavio da na unutarstranačkim izborima Jadranka Kosor neće imati protukandidata za mjesto predsjednice HDZ-a. Uz Remetinec pun imena i prezimena regrutiranih iz redova HDZ-a, red visoko pozicioniranih dužnosnika na ispitivanju u DORH-u, strasti u HDZ-u se više nisu mogle kontrolirati. Nekad prijatelji, Ivan Jarnjak (osoba koja je imala pozitivan predznak u javnost zbog odbijanja Tuđmanu da na Jelačić placu kao ministar policije udari na demonstrante koje je okupila Stojedinica) fizički je nasrnuo na Vladimira Šeksa zbog njegove jezičine. 'Ako je oslobođen od optužbe za ono – neće biti za ono drugo...' Tko je Šeks da unaprijed govori što bude, što ne bude? Oštrom porukom se javio i Andrija Hebrang: 'I za dobar i za loš rezultat uvijek je najodgovorniji čelnik stranke.' Kad je u svom cjelokupnom političkom djelovanju konačno rekao nešto pametno i istinito, nije se dao zaustaviti. Opleo je Šeksa i rekao mu u brk: 'Dogovorili smo se dan nakon izbora da nećemo javno nastupati, a onda si ti Vlado, dao intervjuu kojim najavljuješ boljševizaciju stranke.' Jutarnjem listu je vrlo jezgrovito objasnio srž problema: 'Vladanje je teška, neizliječiva bolest. Nema teže bolesti od te, a tko od toga oboli, taj se boji demokracije jer bi ga prisilila na izliječenje. A oni to ne žele. I to je glavni problem HDZ-a danas. Za vladajuće u HDZ-u demokracija je antibiotik protiv kojeg se bore jer ubija bolest.' Naveo je i da ako netko treba prvi napustiti HDZ jer mu šteti – to je Vladimir Šeks... Pucanje po šavovima osjetilo se na sve strane. Darko Milinović, smatrajući da je zajedno sa Kalmetom donio HDZ-u izuzetno veliki boj mandata, frknuo je kao konj, da neće njemu nitko određivati hoće li se kandidirati za predsjednika ili ne... Barakaš Đuro Perica je poručio Kosorici koja je zbog blokade računa HDZ-a rekla da će se vratiti u barake na Jarunu ako treba – da ona nema pojma gdje su barake... Zbog kritike stranke i prijateljstva sa Sanaderom, ono što je Luka Bebić maestralno izbjegao – iz stranke je izbačen Jerko Rošin... A kada je Jadranka Kosor, inače simbol Sanaderovog kompromitiranog, precrtanog, prežvakanog i što se ne prašta, gubitničkog HDZ-a, medijima objavila da će se na unutarstranačkim izborima kandidirati za predsjednicu HDZ-a, zaplivala je patka preko Save noseći pisma rivala na vrh glave. Za predsjednika HDZ-a, službene kandidature objavili su za sada: Darko Milinović, Tomislav Karamarko, Ivan Domagoj Milošević, Drago Prgomet i Milan nKujundžić. Pored svih ogromnih problema, u HDZ-u je svako svakom postao vuk. A stranka se pretvorila u kokošinjac u kojem svako svakom kvoca. Prilika da Bajić napadne kao mudra lija. Dok se kokoši snađu, već će završiti u loncu. Nije za vjerovati, ali jedini koji se drži za štangu i pleše svoj ples je sigurno Vladimir Šeks...

Alkarske igre – svatko može u sridu pogoditi

Apostrofirajući problem demokratizacije stranke kao najveći, Hebrang je pogodio u sridu. Na papiru demokratska stranka, u praksi to HDZ nikad nije bio. Ovo bi mogli biti njegovi prvi pravi unutarstranački izbori. Pa dolazimo do pitanja ima li u njemu snage da prođe kroz katarzu do pročišćenja? Može li HDZ u procesu unutarnje demokratizacije stranke tolerirati različita mišljenja? Tolerirati frakcije koje se evidentno formiraju i naslućuju već sad? Rušiti kult vođe, godinama pažljivo njegovan, zalijevan poput biljke. Ima li HDZ kandidata za predsjednika stranke uistinu demokratski orijentiranog? Može li HDZ izdržati svu tu silnu demokraciju kad na nju nikad nije bio naviknut? Ili će ga ona poharati kao tsunami?

Službeno: HDZ je hrvatska stranka, skraćenim imenom HDZ. HDZ je narodna stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskog naroda i drugih građana Hrvatske, čiji se program temelji na domoljublju, načelima demokracije i kršćanske civilizacije te drugim vrijednostima koje su u tradiciji hrvatskog naroda. Začudo, nekakvi demokršćanski stavovi koji se popularno promiču u zadnje vrijeme – nikad nisu bili u Statutu ove stranke. Kako je jednom prilikom rekao Luka Bebić – član HDZ-a može biti svatko, pa i musliman – ako je okrenut kršćanskim vrijednostima. Djeluje blesavo, ali ne zaboravimo da je Suad Rizvanbegović, potomak čuvenog Ali-paše Rizvanbegovića i predsjednik Croatia osiguranja, bio blizak Tuđmanov prijatelj i društveno visoko kotirao uz HDZ.

Neslužbeno – stranka je dobila niz epiteta i formulacija zbog izrazito lošeg imidža u javnosti. Eto npr. Dinko Burić iz HDSSB-a ih je prozvao Hrvatsko društvo zatvorenika. Željko Jovanović je vrh HDZ-a nazvao kriminalnom organizacijom. A Dragutin Lesar kao čelnik laburista u pogledu istrage HDZ-a oko crnih fondova je pak ironično rekao da se to radi o običnoj namještaljci. Jer su oni svi čisti kao suza. Sve, poštenjak do poštenjaka.

Repovi iz ranih '90.godina

Dug put koji je prešao HDZ da bi postao poštena stranka koja je uništila državu Hrvatsku i pozitivne zakonske propise primjenila tako da imaju izrazit negativan retroaktivan učinak, započeo je prije dvadesetak godina. Tko god misli da je stranka koja je Hrvatskom vladala oko 17 od ukupno 20 godina njene samostalnosti, imala negativno djelovanje samo uz Zorroa, znači, posljednja dva mandata Ive Sanadera – taj griješi. Nema tu puno filozofije. Privatizacija i pretvorba su provedene kad je rat uzeo maha. Zašto se nije čekalo da se ljudi vrate sa bojišnica? Zašto su izgubili posao u tvrtkama koje su kupili Kutleki a branitelji postali tutleki? Nekome je rat bio brat. Ali većina se Hrvata danas pita, zašto su se borili za ovakvu Hrvatsku. Za kopanje po kontejnerima, za borbu za opstanak, za borbu za golu egzistenciju i preživljavanje? Onog trena kada smo dobili suverenu Hrvatsku, više nije imalo smisla vikati: Starčević! Radić! Jer, bili mi lijevi ili desni, taj nacionalist Radić utkan je u svakog Hrvata kao i socijalist Starčević koji ne bi blagonaklono gledao kopanje po kontejnerima danas i životarenje od 1.500 kn za 40-50 godina radnog staža.

Kako je nastao čuveni HDZ?

Kad je poslije razlaza u Saveznoj skupštini u Beogradu omogućeno stranačko organiziranje i 1989. najavljeni prvi demokratski izbori, ustrojene su u Hrvatskoj prve dvije političke stranke: Hrvatsko socijalno-liberalna stranka (HSLS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Atmosfera u vrijeme osnivanja HDZ-a nije bila idilična. Velike probleme stvarale su frakcije unutar samog pokreta vođene različitim vizijama budućnosti stranke. Najjača grupacija HDZ-a, osim one okupljene oko Tuđmana, bila je skupina ljudi koja je podržavala i na čelu HDZ-a vidjela Marka Veselicu, hrvatskog političara koji je 1981. osuđen na 11 godina zatvora plus nekoliko godina zabrane javnog djelovanja. Tu su skupinu između ostalih, činili: Vlado Veselica, Ivan Paradžik, Ivan Gabelica i sin Svetozara Pribičevića. Prema priči i svjedočenjima koja su se pojavila ubrzo nakon formiranja HDZ-a 1989.g., upravo je Veselica trebao biti izabran za prvog predsjednika HDZ-a, ali ga je u tome spriječio Tuđman tako što je osnivački skup HDZ-a kod hotela Panorama prijavio policiji. U to vrijeme, to je bilo kršenje zakona i za sobom je povlačilo zabranu skupa. Veselica, kako govore svjedoci, uopće nije znao da je skup nakon zabrane zakazan u barakama Jaruna. Tuđman je dojavio nekolicini izabranih 'Bit ćete odvedeni na jedno tajno mjesto!' Da okupljanje budućih barakaša bude provedeno u strogoj tajnosti pobrinuo se Miroslav Kutle, Milan Kovač i Ćiro Grubišić. Ivan Zvonimir Čičak o tome kaže ovako: 'To je bila klasična prijevara. Bilo je unaprijed dogovoreno da se Veselica izigra. Ja sam kasnije razgovarao o tome sa Šeksom i pitao ga zbog čega su izigrali Veselicu. On je odgovorio kako 'ako je potrebno za Hrvatsku treba i lagati', na što sam mu ja kazao da svatko tko je sposoban to lagati, sposoban je i ubijati, a on je potom zašutio.' Sam skup na Jarunu bio je kratak. Na prijedlog Branimira Glavaša, sada najpoznatijih bjegunaca sa područja Hrvatske, osobe koja robija svoje osječke grijehe, osobe koja je na sličan način ustoličila i Ivu Sanadera u borbi protiv Ivića Pašalića – za predsjednika stranke izabran je dr. Franjo Tuđman. Prema Glavaševim tvrdnjama, nakon osnutka HDZ-a sa Tuđmanom kao predsjednikom, uslijedila je reakcija braće Veselica i ostalih frakcija koje nisu priznavale 'Tuđmanov' HDZ. Zanimljivo je da su Manolić, Boljkovac i Degoricija pristupili HDZ-u tek kad je HDZ osvojio vlast. Do tada su statirali jer su najvjerovatnije mislili da će na izborima pobijediti Savkina Koalicija narodnog sporazuma (KNS) koja je jedina od svih stranaka zastupala samostalnost i suverenost RH. Tu se našao i HDS - braća Veselica i Praljak, pa Markica Rebić (po dužnosti), Dražen Budiša, sveprisutni Goldštajn i svi proljećari ‘71. – Savka, Tripalo, Haramija, Srećko Bijelić... Zanimljvo je i to kako su u HDZ ušli tzv. tehnokrati, okupljeni inače oko dr. Franje Gregurića, direktora Astre, osuđenog u socijalizmu zbog nekih pronevjera (zamračio je dvije kuće na Zelenjaku). Preporučio ga je, dr. Slaven Letica, koji je postao glavni savjetnik dr. Tuđmana čim je s predsjednikovim majordomom Hrvojem Šarinićem uglavio da mu ovaj plaća 5000 maraka 'osobnog nadomjestka' iz vlastitog džepa dok nova vlast ne sjedne na državne izvore. Letica je pomogao da se režimski redovi popune reprezentativnim ljudima, pa je predložio Gregurića, s kojim je došao Valentić, uključen u brojne prijevare privatne stambene zadruge. Nikica je iz kafića Hennessy u Medulićevoj dovukao još puno sličnih momaka - i HDZ je formirao tehnokratsku elitu. Da ipak nije svako zlo za zlo, dokazuje stenogram sa suludom idejom dr. Tuđmana da 'vladajuća familija' podijeli nacionalno bogatstvo s još 199 obitelji. Franjo Gregurić na toj sjednici raportira imenjaku Tuđmanu kako postoje politički zahtjevi da se poduzeća u svježe dokinutom društvenom vlasništvu ne rasprodaju nego da se dionice podijele radnicima, a predsjednik na to ljutito i cinično odgovara: 'Onda vratimo i socijalizam...' Stipe Mesić postao je glavni tajnik HDZ-a. Tražili su po gradu prikladnijeg, ali nitko se od pristojnijih ljudi nije htio uhvatiti u kolo s ovim likovima, koje su u Zagrebu tada doživljavali kao nemoguće primitivce i provincijalce.

Ako postoji hrvatska bol, onda je to pretvorba i privatizacija, VUKOVAR, i Hrvatska kakvu nitko nije želio

Ova kratka povijest o osnivanju HDZ-a govori puno. Demokratizacija Hrvatske nije provedena. Tuđman jest zabilježen kao prvi predsjednik mlade, samostalne, neovisne Hrvatske. Ali je ostao upamćen kao diktator. Biti istovremeno predsjednik HDZ-a, predsjednik RH, nije priznao niti prvu pobjedu oporbe u Zagrebu. Klicanje se pretvorilo u naricanje, silni grabež obogatio je pojedince umjesto da se po zdravoj logici izračunalo koliko je tko radio gdje, koliki je doprinos bio svakog pojedinca u odnosu na postojeće tvrtke i svatko postao dioničar onoga što su možda stvarali i nečiji očevi. Taj rep vuče se i danas. I ma koja Vlada bila, ovo neće oprostiti nikad nitko onima koji su to trebali postaviti na svoje mjesto. Ako postoji bol države onda je kod nas to ta nepravedna privatizacija i pretvorba i Vukovar. Cijena koju nitko ne može više platiti. Kao da smo Hrvatsku pretvorili u jedno groblje.

Unutarstranački izbori u HDZ-u pretvaraju se sve više u bitku, da li za tron ili za demokratizaciju stranke. Ona bi HDZ-u bila nužna. Ne provede li ju, potonuće. Jer u korak s vremenom se mora ići a vrijeme zahtjeva modernizaciju – u pogledu HDZ-a i čistku. Unatoč Križnom putu koji ih čeka, Hrvatskoj treba jedna tradicionalna, konzervativna stranka koja ide u korak s vremenom. Bogata lista pretendenata na funkciju predsjednika HDZ-a kao stranke pokazuje da Jadranka Kosor nije tako nedodirljiva. Prva do Ive, nema te budale koja misli da ništa nije znala. Štaviše, puno je onih koji će joj teško zaboraviti lov koji je otvorila, HDZ-ovce koje je šikanirala, leđa koja je okrenula prijatelju Ivi koji ju je stvorio, Keruma kojeg je izdigla kao pojam sukoba interesa, Sekeee kojoj mjesto nije bilo ni u splitskoj vjećnici... Uglavnom, unatoč silnoj vici o borbi protiv korupcije padali su njeni HDZ-ovci i punili Remetinac. Da li je istina da je ona mimoiđena od strane Bajića samo zato jer je s njim napravila deal – ja tebi sve na taci, ti me ne diraj – pokazaće vrijeme.

Demokracija ili piratokracija

Analizirajući predstojeće unutarstranačke izbore HDZ-a i kandidate za predsjednika HDZ-a, upitno je tko od njih svih ima potencije za pravi zaokret, demokratizaciju u kojoj bi mogli neki otpasti poput uvelog lišća.

Dakle, na traci za novog šefa HDZ-a stoji bjeloglava Jadranka Kosor negativistički obojena već samim tim što je HDZ sa njom na čelu postao gubitnik a mnogi joj neće niti zaboraviti poziciju u koju ih je dovela. Nasljednica Ive Sanadera, kopirala je kao njegova glavna uzdanica sve njegove metode. I zaista je pitanje hoće li se itko od tih muškarčina snaći a da brzim postupkom ne ostane odrubljene glave.
Darko Milinović, jedini HDZ-ov pobjednik na prošlim izborima. K'o od bukve odvaljen, predstavnik sirovog HDZ-a i čovjek koji se zaklinjao u komunizam, u naciju, u ratne zločince, u Tuđmana, u Sanadera – u svakog na vlasti ma tko to bio. Čovjek koji je grabio iz crnih fondova ( imam kuću – oko mene Lika) ali davao i crkvi pa smatra da mu je savjest čista i duša mirna.
Treći kandidat, Tomislav Karamarko. Ivića Pašalića sakri, ovog pokaži. Jeza da te hvata – em je prema medijima, bogatun koji je na veliko profitirao u ratu, em drži u rukama obavještajne službe, podzemni milje. Predstavnik onog zaboravljenog, špijunskog, represivnog, podmuklog, opasnog i zastrašujućeg HDZ-a. Taj kad priča ne kaže ništa, kad govori nitko da ga čuje, a kad ga netko čuje upitno je što točno misli.
Ivan Domagoj Milošević, pulen Jadranke Kosor. Čovjek koji je došao iz Hrvatske udruge poslodavaca. Njegov otac Radenko Milošević je bio direktor u Tvornici vatrogasnih aparata Pastor, a tu tvornicu je sin Milošević preuzeo 2000., zajedno s Danielom Šternom i Janislavom Šabanom... Šta bi sada kokodakao Đakić: Kakva su to imena?!?Radenko Milošević, Šaban, Štern? Uglavnom, Milošević je predstavnik tehnomenadžerskog, tajkunskog HDZ-a, iz okružja 200 najbogatijih obitelji. Onog HDZ-a koji se u doba Franje Tuđmana natezao oko podjele plijena sa hercegovačkim lobijem. Oni su dobili veliku Herceg-Bosnu a tehnomenadžeri banke, tvrtke, novac, društveni status.
Dr. Drago Prgomet sveučilišni je profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Osijeku te predstojnik Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgije glave i vrata u KBC-u Zagreb. Nenametljiv, relativno nepoznat. Sa stavom da i oni koji će svoje povjerenje dati protukandidatima neće za njega biti 'njihovi' ljudi, nego stranački kolegice i kolege koji misle drukčije, jer u konačnici 'valja imati na umu da smo svi u stranci upućeni jedni na druge i da je ono što nas povezuje jače od onog što nas razdvaja'. Spreman je biti dio tima koji se ne boji političke odgovornosti, koji se zauzima za istinsku demokraciju, koji će uvažavati pravo na različitost mišljenja.
Jučer je svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a predao još jedan liječnik – Milan Kujundžić. Poznat po posjeti grobu Ante Pavelića u Madridu. U maršu na vrh HDZ-a, objavio je da zbog sukoba interesa, ministru zdravstva odmah stavlja na raspolaganje mandat ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava kao i da podnosi ostavku na članstvo u Programskom vijeću HRT-a.

U krugovima bliskih HDZ-u, čuje se da će biti još kandidatura. Ali i ovo je dovoljno da se upitamo pušu li to neki novi vjetrovi s daškom demokracije? Ili će za mjesto predsjednika HDZ-a samo biti više kandidata za jedno dobro klanje? Mjesto predsjednika HDZ-a treba prestati biti fetiš. Predsjednik treba biti prvi među jednakima, a ne osoba čije će slike visjeti u HDZ-ovim stranačkim prostorijama i kojem će se svi morati ustajati kad negdje uđe. Hoće li HDZ izabrati demokratu spremnog da stranku dobro okupa i oko sebe okupi mlađe, nepokvarene konzervativce ili će po dobrom starom običaju opet bacati prašinu u oči a izabrati svog Kim Jonga. U tom slučaju, Shadow Man igra posljednji tango u HDZ-u.