Ante Vranković svoj život daje za promjenu u hrvatskom pravosuđu!

Čudni su kriteriji institucija u Hrvatskoj koje imaju moć donositi odluke. Još su čudniji kriteriji javnih medija koji na jedan sasvim poseban način odabiru važnost i čitanost onog što objavljuju. Posljednjih dana nije najvažniji događaj Ante Vranković, koji već 73 dan štrajka glađu ispred ureda predsjednika Odvjetničke komore u Zagrebu, već su to drugi događaji.

Listam internet portale i dnevne novine:

- Ava Karabatić izjavila je; „Od Vlade ne očekujem ništa, ja živim od ljubavi!“
- „Severina se vraća na scenu nastupom u finalu Survivora!“
- „Mirela Holy zbog visokih potpetica dvaput pala na stražnjicu!“
- Vesna Pusić kaže da „žene žrtve zločina“ trebaju biti na čelu Gay pride kolone u Splitu

Čini li se meni ili su vrijednosti potpuno poremećene? Ante Vrankovića danima nije bilo nigdje u vijestima. Pojedinac koji se bori za pravdu štrajkom glađu sve do konačne smrti u borbi protiv grubog i bezosjećajnog pravosudnog sistema nije glavna vijest. Rijetki su to prihvatili uopće kao nekakvu vijest. Svi prihvaćaju kao surovu stvarnost da Anti Vrankovića ima na svakom kutu Lijepe naše.

Pogrešnim ili pogodovanim sudskim odlukama oduzeta su sredstva za život građanima RH, i Anti Vrankoviću i brojnim drugim Hrvatima. Borba protiv pravosudne hobotnice izgleda kao Sizifov posao! Uzaludan! Kao bacanje kapi u more, ili čak u ocean.

David protiv Golijata!

Spartak protiv lavova!

Ante Vranković, ukoliko umre, a svi su izgledi da će tako biti jer je odlučan da ide do kraja, biti će prva javna žrtva pravosuđa koja je odlučila radije umrijeti nego ovako živjeti. Josipović je obećao pravdu! Njegov inauguracijski govor zabilježen je na internet portalima! Zabilježen je i u knjizi „Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe“ autorice Nade Landeka koja piše pod pseudonimom Veronika Vere (istinom i pravdom do pobjede). Zabilježen je i na brojnim snimljenim video objavama jer su svi koji su prizivali pravdu pozivali se na njegove riječi.

Godine prolaze! Naši životi su prekratki da bi dočekali pravdu! Sjećam se akcija HNS-a tamo negdje 2002 godine „Nova javna uprava“ koju su pokrenuli HNS-ovci da bi privukli pažnju građana i njihove glasove!

Koristili su tada žrtve pravosuđa za svoju vlastitu promidžbu i za skupljanje političkih bodova. Oni su se probili do položaja, žrtve pravosuđa ostale su na dnu. Sada su u totalnom blatu, živom blatu! Do vrata su potonuli i nema izlaza. Otvorenih usta, poput riba na suhom, posljednjim trzajima hvataju zrak očekujući sućut vladajućih. Onih koji se tako širokogrudno razbacuju obećanjima.
Od obećanja se ne živi. Živi se od realnih i konkretnih rezultata, sankcioniranja odvjetnika, stegovnih postupaka protiv nesavjesnih sudaca, policajaca. Žrtve pišu, troše svoj novac na tonere, faxove, internet, na papir, na poštarinu, troše snagu na bolne vapaju, posljednje krikove poziva u pomoć.

Ante Vranković je heroj. Ne žali svoj život da bi ukazao na bolnu istinu - pravosuđe ne služi narodu Hrvatske! Ne dijeli pravdu. Pravosuđe pravdu otima, sakriva, gura pod tepih. Dobro ju čuva u svojim rukama i ne dijeli ju prema stvarnim činjenicama, već prema položaju.

Ante Vranković ne mora umrijeti da bi stekao slavu. Ante Vranković je pokazao snagu kakvu malo tko u ovoj državi pokazuje. Ide do kraja! Po cijenu svega pa i vlastitog života! Ja osobno, Nada Landeka, osoba koja je živi svjedok dalekosežnih i financijski neprocjenjivih posljedica neučinkovitosti i korumpiranosti hrvatskog pravosuđa, posebice Državnog odvjetništva i sudova, „skidam mu kapu“ i čestitam na hrabrosti.

Iako ga sto postotno podržavam i pratim svaki dan njegove borbe protiv bezakonja, ne mogu ga pratiti u ovom hrabrom činu štrajka glađu do smrti. Iako znam kako se osjeća! U dva navrata završila sam na hitnoj zbog zastoja rada bubrega i srca (zbog proživljenog stresa usljed šokova izazvanih kriminalom, bezakonjem i uništenjem cijelog industrijskog pogona).

Danas, nakon dvanaestogodišnje uporne i danonoćne bitke znam da sam u pravu. Potvrdili su to profesori s Pravnog fakulteta u Osijeku, brojni odvjetnici, sudski vještaci, potvrdjuju to lažni, netočni i namješteni izvještaji Odjela za gospodarski kriminal MUP-a u Zagrebu, potvrdjuju to krivotvorena sudska rješenja i postupci koji su vođeni tijekom tih dvanaest godina, kao i činjenice da su počinitelji kriminala „vodili kolo“ i „igru“ i prikazivali situaciju onako kako njima odgovora.

Tko može rasplesti spregu pojedinih sudaca, sudova, policije i općinskih državnih odvjetništava, a u Antinom slučaju i HOK-a?

No istina je samo jedna! Nema „malo istine“! Ili je laž ili je istina! I u konačnici se uvijek dokaže! Prije ili kasnije, ali istina pobjeđuje! „Pravda je spora ali dostižna“ rekli su i stari ljudi! No tko može platiti odštetu žrtvama nepravde i nefunkcionaranja pravosuđa? Tko nam može vratiti život? Živ ili mrtav, svodi se na isto, nama, žrtvama pravosuđa, život je ukraden!

Ante Vranković zna da je u pravu, i zbog toga ne žali dati niti svoj život. Ante Vranković je Hrvatska. On ne daje život samo radi nepravde u svom slučaju. On daje život za bolje sutra u hrvatskom pravosuđu. No život nije jabuka, da se samo tako poklanja! Život je vrijedan ako ga se živi dostojno čovjeka.
Nije toliko zabrinjavajuća činjenica da je netko odlučio dati svoj život ne mogavši dočekati pravdu. To je njegovo pravo! Međutim, zabrinjavajuća je činjenica što se brojnim Hrvatima čini da je bolje biti mrtav, nego li živ i uzaludno čekati ispunjenje obećanja predsjednika Josipovića, ministra policije, ministra pravosuđa, a koja obećanja već lagano izgledaju kao mjehur od sapunice!

Nada Landeka, predsjednica Udruge Veronika Vere,
za zaštitu ljudskih prava, i zaštitu žrtava pravosuđa