Ime mi je Prgo Dragomet.

Dobitnik sam Nobelove nagrade za nuklearnu medicinu. Ukratko, kronologija moje karijere nije nimalo čudna iako su je ovih dana mnogi željeli takvom prikazati. 1991., u vihoru ratnih zbivanja dođoh do fascinantnih otkrića i primih spomenutu nagradu.

Budući da me nagrada motivirala i još više zainteresirala za ovo i slična područja, 1992., naravno, uz sudjelovanje u ratu, odlučih otići u poznati europski sveučilišni centar u Banja Luci i tamo doktorirati na temu „Ozljede glave, moždane ovojnice i čeonog režnja“ Moju zainteresiranost za ovu zanimljivu temu još je pojačao kuriozitet da dekan i nitko od mojih profesora tog uglednog banjalučkog sveučilišta u mozgu nije imao čeoni režanj i hipotalamus, a kod dekana je zamijećen izrazito malen epitalamus. 1993. sam otišao na ratište u Burkinu Faso i tamo uspješno magistrirao uz 186 položenih ispita iz 48 predmeta te postao jedan od vodećih igrača pola, sporta koji sam izabrao jer utakmice traju kratko, samo nekoliko dana, a to mi je olakšavalo završetak studija medicine u Zagrebu koji sam paralelno završio u vrlo kratkom roku, dok je u Burkini Faso bio državni praznik.

Kako sama logika nalaže, nakon svih probitaka u karijeri, red je bio i da upišem srednju školu. Dvoumio sam se između Više bihaćke i Još više banjalučke. Kako se nikako nisam mogao odlučiti završih obje. S odličnim uspjehom i istovremeno. Nakon toga, 1995. uz sudjelovanje u završnim ratnim operacijama, završio sam i osnovnu školu.

Potom sam 1996., rođen.