Zanimanje udrugar

Autor:

Enfant terrible

Datum:

03.02.2013

Slika autor/izvor:

Objavi na:

Otprilike ovakav razgovor pročelnika i njegovih pomoćnika vodi se u nekom uredu lokalne samouprave krajem kalendarske godine, na temu friziranja budžeta i dodjele bespovratnih financijskih sredstava i potpora udrugama iz fondova za poticanje razvoja civilnoga drušva. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna i nenamjerna, ali je zato sličnost sa stvarnošću opako istinita.

- Na posao, onda – što imamo? – upita pročelnik žvačući zadnji zalogaj gableca.

- Neki iz Udruge promatrača oblaka i ljubitelja žutih mrava.

- Koliko traže?

- Nisu definirali, traže za pomoć u radu udruge.

- Aj’ daćemo im dvije-tri tisuće...

- A Udruzi ispirača mozgova?

- Je l’ imaju konkretan projekt?

- Imaju, evo priložen i elaboriran na 150 stranica, zove se „Tabula rasa – s nama do spasa”.

- U, jebote, tko će to sve čitat! Vidi jesu li naveli kakve dosadašnje ostvarene projekte, uspjehe i to.

- Jesu, navodno samo prošle godine njih dvadesetak. Održane su tri vezane PowerPoint prezentacije za javnost na temu „Štetnost i posljedice skepse i kritičkog promišljanja za zdravlje”, „Moj mozak kao kolektivni organ”, „Kako ugodno živjeti s mozgom na standby”; zatim organizacija edukativnih igara na zimskoj i ljetnoj igraonici, plus Cjeloživotni projekt za učenje i samovrednovanje od jaslica do staračkih domova u sklopu...

- Dobro, dobro, to je već ozbiljnije, daj dvajspet. Samo pazi pod koju stavku ćeš to stavit.

- Kultura i obrazovanje?

- Obrazovanje ajde, ali ne kulturu, recimo unapređenje zdravlja, nešto kao humanitarno-edukativno-preventivno, što ja znam! Kud smo takve strpali prošle godine?

- Posebne potrebe od općeg korisnog značaja za civilni razvoj lokalne zajednice.

- Ajd dobro, to je dobro. Samo nemoj da mi sere poslije ona baba iz revizije.

- Ma neće, bez brige, sve ćemo pripremit, kao da se njoj da s tim zajebavat.

- Imaš pravo. Dalje?

- Udruga Opijati bez granica, traže sredstva za ...

- ...znam, studijsko putovanje u Amsterdam, neko sociološko istraživanje, za magistarski što li već. To mi je sestrin mali i neki njegovi pajdaši, daj im osam tisuća, dobri su dečki, ja sam im rek’o da se jave. Što još ima?

- Ništa.

- Kako ništa? Koliko nam je još ostalo neutrošenih sredstava?

- 58 tisuća 342 kune i 49 lipa.

- Toliko?! E, jebem vas nesposobne... a kad ja govorim radi na promidžbi, razvijaj civilno društvo, surađuj s udrugama, prati medije, nazovi, pitaj „šta vam treba”...Što ćemo s tim, znaš li ti koji je datum?

- Možda nabavka informatičke opreme, svima redom neki printer, platno i tako...? Tu se uvijek da potrošit.

- Dobro, ajde, sredite to i do petka hoću izvješće na stolu, jeste razumjeli?

.....

No šalu na stranu.

Nije bolje ni u županijskim uredima. Ni u ministarstvima. Jer stupanj demokracije, kažu, pokazujemo tako da razvijamo organizacije civilnog društva. Što ih više djeluje i što su raznolikije to je demokracija na višem stupnju. Kako bismo dokazali da razvijamo civilno društvo, u budžetima se predviđaju troškovi te vrste. Osigura se određena količina love koja se u tu svrhu bespovratno dijeli. Kad se ne bi podijelila to bi značilo pod jedan: civilno drušvo je nedovoljno razvijeno i pod dva: sljedeće godine će ta stavka biti manja.

Manji trošak značio bi, dakle, manje novaca sljedeće godine, bio bi znak da taj novac ne treba. U velikoj većini slučajeva i ne treba, ali onda bi netko nedajbože mogao zaključiti da se civilno društvo ne razvija u dovoljnoj mjeri. Takav bi zaključak mogao dovesti do toga da se obnašatelji funkcija proglase nesposobnima (što ne dolazi u obzir) ili čak suvišnima (što nikako ne dolazi u obzir).

Jedino rješenje je trajbati bezveze. Zato potroše sve do zadnje lipe, ako ne prije – u prosincu. Što opet vodi do nedostatka novca i nazadovanja na ostalim poljima. Iz čega možemo zaključiti da propadamo proporcionalno razvoju civilnog društva. Ili da je razvoj civilnog društva obrnuto proporcionalan sveukupnom boljitku.

Ovo nas pak dovodi do opasnog zaključka da siromašne i nerazvijene države, koje ukidaju subvencije za prijevoz učenicima i studentima i još niz socijalnih „povlastica” razmaženim radnicima i ostalim „parazitima” kao što su učitelji ili medicinske sestre, nemaju love za građanske udruge. Pardon, imaju – ali ne za sve.

Jer udruga ima raznih. Tako npr. stvarno postoji udruga „Želim miran život” koja se bori protiv buke crkvenih zvona. Ima još: Udruga vlasnika garaža, Udruga za potporu Tibetu, Društvo prijatelja pive, Udruga za rastjerivanje dosade, Družba gurmana, Klub prijatelja žive istine, Doručak za žene, Fond harmonije, Udruga prijatelja anđela – to su samo neke od udruga zanimljivih naziva i još zanimljivijih opisa djelatnosti.

Zatim, udruge su i nogometni klubovi koji zarađuju puste milijune eura.

Udruge su – ne biste vjerovali! – i Matica hrvatska i Društvo Naša djeca, zakonski izjednačene s profesionalnim nogometnim klubovima, iako su daleko korisnije ovom drušvu od kojekakvih Mamića i Štimaca.

Umjesto jedne jedinstvene (jer smo u istom ratu branili istu državu), braniteljskih udruga ima na desetke.

Beskrajna je lista paradoksalnih primjera ozakonjenih paradoksalnim zakonom paradoksalne države.

Iako je zakonski lijepo definirano da se udruga ne može koristiti za stjecanje dobiti već samo za djelatnosti navedene u statutu, lovu poreznih obveznika može dobiti svatko. Samo treba biti cijepljen protiv srama i poslati dopis ili zamolbu – sa par neistina i poluistina spretno uklopljenih u okvire registriranih područja djelatnosti – određenom upravnom tijelu. Za „pomoć u radu udruge”, „proslavu godišnjice udruge” ili „izgradnju edukativnog dvorišta” bez problema se, što pokazuju razna godišnja financijska izvješća, može dobiti par tisuća kuna. I nikome ne pada na pamet provjeravati jesu li doznačena sredstva namjenski utrošena. Neš ti balkanskih civila i demokrata!

U tom mnoštvu spomenutih civila i demokrata posebno su mi dragi razni Grozdovi i Hrastovi – hrvatski rastovi. Vigilare. Pa nekakvi Centri za obnove ili obogaćivanja obitelji. Udruge jednih te istih „građana” koje, osim što godišnje izmuzu finu paru, ne koriste svoje djelovanje u plemenite svrhe, već politički destruktivno djeluju pod paravanom registriranih djelatnosti kao huškači naivnih budala i pomagači ekstremnog desničarskog šljama. To su profesionalni udrugari mahom bliski HDZ-u, Kaptolu te australskoj i kanadskoj političkoj emigraciji. Zato ne čudi što ustadoše svi za njima, ali zašto ste vi ustali, ministre Jovanoviću?

Podatak iz 2010 kaže da u Hrvatskoj postoji po jedna registrirana udruga na 93 stanovnika i da se dnevno u prosjeku osniva desetak novih. Zato predlažem osnivanje Udruge "Zdrava pamet", udruge građana Hrvatske koji ne pripadaju udrugama. Nije ih puno ostalo.

Napomena: Članci u rubrici "KOLUMNE, BLOG i AKTIVISTIČKI KUTAK" ne predstavljaju, ni na koji način, stav uredništva portala savjest.com. Za sadržaj i za točnost, tih članaka, ne odgovaramo. Periodično pregledavamo članke i neprikladne brišemo.