Ja sam mali hrvatski poduzetnik. U zadnje vrijeme baš i nemam previše posla iako ga nikada nisam ni imao. Vucaram se po kafićima, lokalnim nogometnim utakmicama ( ponekad padne kakva kotlovina ili grah!), redovito pronjuškam po javnim skupovima. Svi me znaju. Zapravo, mislim da me svi znaju jer „svi“ su za mene pripadnici miljea u kojem se krećem. Smrdi mi iz usta, fali mi podosta zuba. Ujutro čitam Jutarnji i Večernji u društvu mrzovoljnih, frustriranih i obijesnih tipova poput mene. Jadamo se i cmizdrimo jedni drugima kako nema posla i kako je sve otišlo u kurac. Obavezno i lažemo da nam strašno puno duguju pa smo u blokadi. Uvijek nam je na vidiku neki dobar posao. U društvu malo većih poduzetnika, i ljudi za koje mislim da su značajni, šepurim se nacionalistički, volim Gotovinu i Markača, a mrzim Srbe, pederčine, crnce i ostalu gamad. Vjernik sam, katolik, ali često psujem boga. Od Deset Božjih zapovijedi jedino još nisam ubio. Ali mi zato više puta dnevno dođe da ubijem sebe.

Ja sam malo veći hrvatski poduzetnik. Takozvani srednji. Glavna sam faca u selu. Prije rata sam bio KV radnik, a onda mi je krenulo. Učlanio sam se u HDZ, osnovao poduzeće i u nekoliko godina zaradio više nego šljakeri mogu u tri života. U početku je bilo najlakše, porez skoro uopće nismo plaćali, većina poslova bila je na crno, radnicima godinama nisam uplaćivao doprinose. Vozim besramno skupe aute, kuća mi je uređena u originalnom hrvatskom kič stilu. Uvijek sam imao dobre knjigovođe koji su sve administrativne gluposti nekako sredili, olakšice obilato koristim, na R-1 kupujemo čak i papir kojim doma brišemo guzice. Djecu rijetko viđam, ali im sve kupujem, od iPoda do fakultetskih diploma. Prevario sam već stotine ljudi i to smatram svojom sposobnošću. U zadnjih godinu dana sam u velikoj depresiji. Stari poslovni partneri mi okreću leđa, dugovi se gomilaju, žena me ostavila. Od kada se moje ime pojavilo na onoj listi dužnika prema državi, ljudi me gledaju nekako drugačije. Sva sreća da sam na vrijeme posao prebacio na drugo poduzeće i da ovi tutleki na vlasti to ne znaju sankcionirati. Loše mi je, pijem antidepresive, alkohol, imam giht i dijabetes. Ali ne dam se jer mi je još uvijek ego veći od Velebita.

Ja sam veliki hrvatski poduzetnik. Imao sam i velike sreće. Uvijek sam bio sasvim prosječan, ali sam nizom sretnih događaja dospio na sam vrh. Roditelji i šira obitelj oduvijek su imali dobre veze. Tako smo se za vrijeme Imovinskog rata jednostavno ušetali u dobro uhodano poduzeće, otpustili radnike i rasprodali imovinu koja nam nije trebala. Od početka radimo na poslovima uvoza u Hrvatsku. Uvozimo kojekakvo smeće i višestruko skuplje ga prodajemo. Uglavnom državnim poduzećima. Recept je jednostavan; rođaci na ključnim mjestima, mito prema potrebi i posao ide sam od sebe. Ponekad se ne mogu sjetiti čime se sve bavim, ali nije važno, imam ljude koji rade za mene. Najvažnije je imati dobre političke veze. Vole me i HDZ i SDP, a i sve ostale značajnije stranke. Mafijašima redovito i uredno isplaćujem reket. Radnike plaćam mizerno i često ih otpuštam da ne ostanu predugo u poduzeću. Često se naslikavam s njuškama iz udruge poslodavaca, prema potrebi dobivam i Zlatne kune.

Ja sam najveći hrvatski poduzetnik. Ni jedan Hrvat nikada u povijesti nije toliko poduzeo. Poduzeo sam pola države. Poduzimam i dalje, nemilosrdno. Moj otac je još davno poduzeo nekoliko milijuna njemačkih maraka, ali je pravo poduzimanje počelo osamostaljenjem Hrvatske i dolaskom na vlast našeg prijatelja Krivoustog. I njegova obitelj je voljela poduzimati. Uz njih sam se, eto, progurao i ja, najveći poduzetnik. Najprije sam poduzeo neko žito uz sumnjive kredite. Onda sam počeo poduzimati poduzeća jedno za drugim. Danas u vlasništvu imam većinu poduzetih poduzeća od vitalnog interesa. Poduzeo sam praktički sve; tvornice, poljoprivredne kombinate, izvore vode, kioske, čitave industrijske grane. ( Na žalost nisam uspio poduzeti mljekarsku industriju jer je nju prije mene poduzeo jedan drugi poduzetnik, a onda prodao Francuzima. ) Poduzeo sam i najveći trgovački lanac. On je najvećim dijelom stvoren od manjih trgovačkih poduzeća koje sam poduzeo. U tom trgovačkom lancu skupo prodajem svoju poduzetu robu iz poduzetih tvornica.
Živjelo poduzetništvo!