-njihova najveća kazna će biti svijest njihove djece ali i ja ću im se najebat mamice…

Žalosno je ali istinito da će za 150 godina nekakav nadobudni student arhitekture pročitati podatak kako je nakon cara Franje Josipa prvi metar rive u Splitu napravio Željko Kerum i kako je sa tim činom gradnje ostavio gradu po Marjanom dašak napretka i razvitka,a još jadniji i žalosniji je podatak koji će napisati nekakav anoreksični student novinarstva da je Milan Bandić bio čovjek nepresušne energije koji je dao gradu Zagrebu svojih najboljih 12 godina života ostavivši mu u amanet fontane kao podsjetnik na neku renesansnu i zaigranu prošlost kad se valjda još nije ratovalo zbog vode.

Ponukan ovim saznanjem i dubokom vjerom da će za 150 godina biti izmišljen vremeplov odlučio sam napisati pismo svom još nerođenom potomku da ga upozorim kako je sadašnjost u njegovom slučaju prošlost ipak izgledala ponešto drugačije i da je ono što piše u knjigama i sačuvanim podacima goli kurac i neka lijepo pročita pismo i sjedne u vremeplov i dođe vidjeti svoga pra,pra,pra didu koji će mu objasniti neke stvari.

-Dragi potomče ili mogući nosiocu mojih gena ali svakako korisniče moga truda da postojiš…

Pišem ti ovo pismo u nadi da ćemo se susresti jednog lijepog sunčanog dana u tvojoj prošlosti odnosno u mojoj budućnosti i da ćeš poželjet vidjet kako je bilo teško živjeti u moje vrijeme,a kamoli izrodit nekakav novi mladi život i uspješno ga dohraniti za neko novo i nadam se sretnije doba.

Živjeti životom dostojnim čovjeka ili postići nešto više u zemlji koja se zove Hrvatska odnosno bar se tako zvala kad sam ja živio u njoj bila je skoro pa nemoguća misija tako da ovo pismo ako ikada dođe u tvoje ruke je doseg ravan čudu.

Namjerno sam rekao da će se valjda Hrvatska zvati Hrvatska i u tvoje doba no kako se sve mijenja predpostavljam da će se i to promjeniti samo se nadam da nisu zemlju našeg porijekla nazvali golo govno jer bi to nažalost bio realan opis majmunoida koji su u moje vrijeme živjeli na ovim prostorima već  se nadam da je naziv nešto primjereniji recimo zemlja zalazećeg sunca bi bio super naziv jer je ipak bilo i ljudi među debilima.

Ovo pismo pišem na laptopu,a predpostavljam kako se ti nikada nisi susreo sa tom napravom i vjerovatno ti je teško razumjeti da sam nabadao sa dva prsta po elektroničkoj tabli sa slovima i znakovima da bi ti danas mogao pročitati moju poruku ali nije to ništa moji roditelji su koristili olovku pa čak i kredu dok su bili djeca ali jebi me ako bi ti skontao šta je to olovka,a gdje bi tek završili da ti krenem objašnjavati šta je kreda jer vjerovatno u budućnosti vi sad pišete poruke trepavicama ili su vam pametne napravice prikačene za jajca ili sise ako ne i u dupetima tako da vam ne remete oblik vaših savršenih i operiranih tjelesa no vratimo se na bitno jer nije važno sa čega ti pišem nego zašto ti pišem.

Razlog zbog kojeg ti se obraćam je od životne važnosti jer sam siguran da ćeš si u jednom periodu života postaviti pitanje tko si i od kuda si potekao,a odgovore na ta pitanja ćeš moći potražiti samo u povijesnim knjigama ili nekakvim zapisima koje su većinom pisali plaćeni povjesničari zadojeni mržnjom ali i indoktrinirani sa raznim ideologijama tako da je ta povijest od kurca,a podatke koje nećeš nikada naći u zapisima iz prošlosti su upravo krucijalni za tvoje postojanje.

Kad bi ti u kratkim crtama pokušao objasniti u kojim govnima sam ja bio za svoga života,a namjerno koristim izraz govna jer sam siguran da i vama unatoč svoj tehnologiji koju posjedujete jednako smrde pod nosom kad se iskenjate kao i nama u naše doba tako da je ta usporedba jedina koja ti može dočarati okruženje i stanje života mojeg vremena u koje ako bi došao nepripremljen vjerujem da bi momentalno posijedio od šoka koji bi doživio da naglo izađeš iz vremeplova i doputuješ u prošlost,pa te zato pripremam da mi se ne prekobaciš kad dođeš.

Pa krenimo sa nekoliko suhoparnih podataka za početak.

Dakle rodio sam se u državi za koju su ljudi ginuli i koja se nakon 46 godina raspala na puno manjih državica i za koje su ljudi ponovo ratovali i ginuli,a sve pod parolom za bolje sutra i za više slobode,uglavnom u moje vrijeme je bilo normalno da se gine kako bi se živilo i znam da zvuči čudno al jebi mu mater to ti je upravo bio prvi susret sa sranjem od moga života tako da se pripremi jer tek se zagrijavamo.

Nakon što su mudraci natopili zemlju sa dovoljnom količinom tuđe krvi zaključili su da bi bilo super da žive u miru i poštovanju pa su se napravili blesavi i rekli narodu ajd sad dosta ubijanja vrijeme je da malo i živimo.

Kako je to doba bilo dosta turbulentno i stanje je bilo krajnje napeto jer su nam životi praktički visili o tankoj niti narod je tu odluku o miru objeručke dočekao sa radošću jer su se napokon mogli vratiti svojim kućama i domovima u toplinu obiteljskog okružja ali kad su se vratili imali su i šta vidjeti tj. sve ono što su gradili 46 godina sjebali su u tri-četri godine ratovanja i bili su na istom mjestu kao i prije 46 godina…nadam se da pomalo uviđaš kakvi su drkafuzeri živjeli u moje vrijeme.

Sve to nebi bio tako veliki problem jer su majmunoidi sa ovih prostora navikli na batinu i smrt već se ostatak svijeta koji nije bio opterećen ubijanjem ubrzano razvijao i polako se distancirao od divljih hordi kojima sam bio okružen,tako da su ti majmunoidi  shvatili da će zauvijek biti izolirani kao nekakava stoka od ostatka svijeta ako se ne kultiviraju pa su odlučili što milom ali više silom da je vrijeme za normalu.

Naravno neki majmunoidi su bili na višem stupnju razvoja i dok su neki ginuli braneći gole živote drugi su lijepo grabili odnosno krali kako su stigli i gradili političke karijere na tuđoj krvi i nesreći tako da kad je došlo vrijeme ekonomskog oporavka i ponovne izgradnje života desilo se da je narod tek kad je pala količina adrenalina u krvi osjetila ogromnu kitu u svojim dupetima koju su im zabili njihovi vođe,a nažalost dragi moj potomče ta kita je bila i u mojem dupetu…uglavnom svi smo bili kolektivno izjebani po svim pitanjima.

Takvom isplašenom i izjebanom narodu nije preostalo ništa drugo nego da šuti i proba spasiti šta se spasit dade ali bio je to nažalost prdac u vjetar…nadam se da te nisam preplašio i da ćeš se ipak okuražiti i doputovati vremeplovom da posjetiš svoga pra,pra,pra didu.

Uglavnom u tom koprcanju od života svi smo pokušavali nekako dovesti život do kakve takve normale ali prednost su imali većinom rođaci i kumovi sa bližom i širom familijom,a kako su se jebavali ko štuke jer rata nisu vidjeli imali su fala kurcu rodbine za tri države,a ako su neki od rodjaka kojim slučajem bili u ratu onda su tražili prava veća i od boga dok je ostatak preživjele ekipa sa fronta mogao sa većinom građanstva samo si podudlati jajca ili sisu i nadati se boljem sutra…jebo sam im 100 puta dnevno tu izreku bolje sutra čisto da znaš da im nisam ostao dužan ni za jedno govno što su izasrali.

Ako si primjetio da sam ti se u naslovu obratio sa dragi potomče ili mogući nosiocu mojih gena ali svakako korisniče moga truda da postojiš to je zato što ja i moja žena nismo imali love i vrlo je vjerovatno da sam u želji da prenesem svoje znanje i iskustvo poželio to učiniti pod svaku cijenu,a kako u ovom trenutku dok ti pišem pismo još nisam dobio nasljednika ili nasljednicu nemam pojma da li sam plodan ili ne,a vrlo je vjerovatno da sam zbog svoje želje za potomstvom morao posegnuti za alternativnim metodama oplodnje ako sam sterilan,pa kako nam je zdravstvo i medicinska skrb u banani najvjerovatnije sam u tom slučaju morao pristati da mi susjed jebe ženu jer love za umjetnu oplodnju nemam tako da ti ne mogu garantirati da si ispao iz mojih jaja ali dupe tvojih predaka je sigurno bilo puno govana zahvaljujući mojim leđima tako da kad te vidim ima da bar taj dio poštuješ.

Uz sve nedaće i probleme moji su me roditelji uspjeli osposobiti za život i školovali su me,a i sam sam završio cijeli sijaset razno raznih tečajeva,doškolovavanja,edukacija tako da sam bio sposoban za sve i svašta samo vjerujem da vještine koje ja posjedujem vjerovatno će u budućnosti sa lakoćom činiti i tvoj kućni ljubimac,pa kako je sve što sam znao bilo beskorisno i nepotrebno u moje vrijeme tako je i u tvoje ali tješi me činjenica da bi u tvoje vrijeme mogao biti bar kućni ljubimac i za svoje vještine bi dobio hranu i krov nad glavom što je daleko više nego što sam mogao dobiti za sadašnjosti iz koje ti pišem.

Ovdje u mojem vremenskom kontinuumu majmunoidi koji su nam određivali sudbinu su bili nešto razvijeniji od čimpanze ali nije to bila neka očita razlika koja se na prvi pogled mogla uočiti,dok su ljudi koji su u to doba evoluirali iz majmunoida u ljude bili proganjani i proglašavani luđacima…šta da ti kažem potomče ako si poželio bolje životne uvjete odmah si bio prokazan kao ekstremista i državni neprijatelj tako da smo se sakrivali među majmunoidima pokušavajući kopirati neke njihove rituale ali đaba ma koliko se trudio čovjek nikada ne može biti vol bez obzira koliko dobro se maskirao.

U ovim trenucima sustavno radim na tome da se povežem sa ljudima i da detektiram majmunoide u mojoj blizini što se na prvi pogled čini lak zadatak ali jebi ga ako je moguće naučiti mačku da sere na jedno mjesto možeš si samo zamisliti koja su sve znanja ti balvani usvojili tako da je potrebno jedno određeno iskustvo za to ali da bi ti postojao prisiljen sam poduzeti sve potrebne mjere da uklonim debile iz svog života…ako čitaš ovo pismo ne znači da su debili prestali postojati već je prije da sam im ja uspio pobjeći i sakriti se od njihovih suludih ideja.

Dragi potomče polako ću završiti ovo pismo jer sve što sam ti želio reći ne može stati u ovaj format i zato se nadam i radujem tvojem dolasku pa ću ti sve lijepo objasniti u detalje,pazi kako putuješ kroz vrijeme i dobro gledaj da se ne zajebeš kod utipkavanja godine već lijepo utipkaj 1.maj 2013 jer to ti je kod nas praznik rada,a kako nitko ne radi svi će biti na besplatnom grahu po parkovima i trgovima jer su gladni.

Ako se kojim slučajem izgubiš i moraš me tražiti po gradu biti će ti puno lakše nego da se susretneš sa mojmunoidima koji kad bi te mogli vidjeti takvog nakinđurenog i svjetlucavog iz budućnosti kako bauljaš po ulici i vjerovatno bi te prebili kao vola u kupusu jer bi mislili da si gay…jebi ga šta da ti kažem tvoja sigurnost mi je na prvom mjestu i za kraj voli te tvoj pra,pra,pra dido i jedva čekam da se vidimo.

P.S. jest da sam ti pra,pra,pra dida ali još sam do ovog datuma relativno mlad tako da imaš na umu da budeš pristojan i da ne serednaš preko mjere jer ne izgledam staro.

-odgovor na pismo…

Nažalost u ovim trenucima dok sam vam pisao ovo pismo stigao mi je mail iz budućnosti od mog potomka koji mi je poručio slijedeće:

Dragi pra,pra,pra dido pročitao sam tvoje pismo i moram reći da ti se divim na upornosti i zahvalan sam ti što postojim ali stanje u budućnosti je skoro pa jednako kao i kod tebe u prošlosti osim što je tehnologija uznapredovala i eto imamo čak i vremeplov ali nemoj se ljutiti što neću doći jer ni ja nemam love i majmunoidi me jebu u zdrav mozak kao sansku kozu tako da bi te lijepo zamoli da se ne suzdržavaš više i ne bježiš od kretena nego da im jebeš sve po spisku,pa ako treba i pod cijenu vlastitog života jer ako si mislio da ćeš me usrećiti sa time što si me izbacio iz kurca i ostavio me da se bakćem sa debilima onda bi bilo bolje da si istresao kitu u WC-e školjku nego u moju pra,pra,pra babu…oprosti na izražavanju ali pun mi je kurac više njih i njihove priče o boljem sutra,a sad kako sam pročitao tvoje pismo i vidio da mi nema spasa jebat ću im sve po spisku.

Voli te tvoj potomak i dolazim čim se kod mene nešto promijeni,a kako je za to potrebno da prvo ti pomakneš svoje dupe ne moraš mi ništa pisati jer ako ti uspiješ napraviti nekakav pomak prema boljem ja ću budi siguran to prvi osjetiti na svojoj koži.

Lijep pozdrav!!!