Sindikalni čelnici su uhljebljeni gadovi i najveće izdajice radnika. Svojim, samo formalnim i lažnim djelovanjem mučki potpomažu izrabljivače radnika i robovlasnike. Neodređenom, alibi retorikom već dva desetljeća stvaraju privid da netko zastupa radnička prava. Nikada nisu učinili ništa, nikada spriječili masovna i sveopća kršenja radnog zakonodavstva koje je u Hrvatskoj već ionako ispod civilizacijske razine.
Poziv na prosvjed za Prvi maj u suštini nije ništa loše, ali u ovoj našoj zavrzlami, u kojoj u samom meritumu radnih i društvenih odnosa gotovo ništa ne valja, poziv na ovakav prosvjed, izrečen na ovakav način, samo je davanje alibija izrabljivačima i korumpiranim političkim elitama. I to je opet upravo ono što već desetljećima čine, uz, naravno, njihovo čuveno prešućivanje. U prvi plan guraju raspravu o tričavih tri posto bruto plaće što je zaista periferan problem u usporedbi s onom gomilom krucijalnih, strateških. A to najviše odgovara lažnom socijalisti i izdajici Milanoviću i njegovim korumpiranim sljedbama. Njihova perfidna i skandalozna taktika navlačenja bijesa nezaposlenih, i ostalih bez prihoda, na radnike u državnim službama, već je viđen scenarij. U takvom raspletu događaja prešućivanje je olakšano tako da će se opet prešutjeti najvažnije, a to je činjenica da u privatnom, takozvanom realnom sektoru sindikati uopće ne postoje, da je brutalno kršenje radničkih prava ustaljeno pravilo, da su čudesne iznimke normalna plaća i poštivanje radnog vremena.
Osnovni temelj sindikalizma je solidarnost, a u ovakvom djelovanju sindikata javnih službi nema ni trunčice solidarnosti prema radnicima privatnog sektora.
Da sindikalisti imaju poštene namjere, iscrpljene i obespravljene radike bi za Prvi maj pozvali na proslavu, počastili bi ih grahom i pozvali na ujedinjenje ili ih jednostavno ostavili na miru da naprave prvomajski roštilj u krugu obitelji i prijatelja. A onda bi dan kasnije organizirali prosvjede i štrajkove. I tako dan za danom sve dok se ne počne primjenjivati zakon. A tek kad se radno zakonodavstvo posvuda počne primjenjivati, sindikati počinju igrati svoju osnovnu ulogu. Do tada nema pregovora, nema razgovora, nema ničega. Jer nema zakona.
P.S. Velika mi je želja da Krešimira Severa stavim u košaricu i lansiram na Mars.