Računalo je, ako izuzmemo viagru, najveći izum u povijesti čovječanstva. Tiskarski i parni stroj, struja, transformator, motori s unutarnjim izgaranjem, televizija i ostalo, daleko manje su  promijenili svijet.

Nalazimo se usred najvećih, sveopćih i nevjerojatnih globalnih promjena. I zato me čudi da ogromna većina ljudi još uvijek ne shvaća koliko je postojeći sustav postao besmislen i neodrživ. Još uvijek slušamo bajke, ne samo u našoj zemlji već gotovo posvuda, o nekakvim mjerama, investicijama, zaokretima, o većoj fiskalnoj odgovornosti i koječemu, a zapravo se u ovom sustavu više ništa ne može učiniti. Više nikada neće biti posla za sve u okviru osmosatnog radnog vremena ( I to je dobro, uz pravedniju raspodjelu čak i odlično ).
 

Pogledajmo malo naš slučaj iskreno i objektivno. Današnja nezaposlenost je puno MANJA od realne, od stvarnih potreba društva za ljudskim radom;
Tvornice su nam relativno zastarjele, uvođenjem novih tehnologija potrebe za radnom snagom će se prepoloviti u idućih 10 godina.
Seljaci više ne postoje. ( Koga uopće zastupa HSS?)
Gotovo više nema djelatnosti u kojoj tehnološki napredak ne umanjuje potrebe za radnicima, čak i na područjima zdravstva, školstva i znanosti.
Administracija, pogotovo ona u kojekakvim državnim službama, općinama, županijama, gradovima, već sada bi se mogla umanjiti za pola i sve bi i dalje funkcioniralo na isti način, možda čak i bolje.

Ali mi i dalje kolektivno zabijamo glavu u pijesak. Pa još uvijek imamo grotesknu strukturu zaposlenih u raznorodnim državnim agencijama i zavodima, a time naravno i besmislene popratne troškove. Evo nekoliko primjera iako ih ima na stotine:

- H. memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 19 zaposlenih
( a najvažnijih dokumenata nema ili su falsificirani )
- H. agencija za malo gospodarstvo, 47 zaposlenih
( jbt, kakvo nam je tek onda veliko gospodarstvo!?? )
- Agencija za odgoj i obrazovanje, 133 zaposlena
( prije su djeca bila bolje odgojena i obrazovanija, a agencije nije ni bilo )
- H. zavod za norme, 57 zaposlenih
( zato je sve u granicama normi )
- Agencija za upravljanje državnom imovinom, 220 zaposlenih
( bez komentara )
- Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, 91 zaposlen
( ništa ne prepuštamo stihiji ili slučaju )
- Institut za migracije i narodnosti, 33 zaposlena
( za sve narode svijeta po jedan… )
- H.agencija za poštu i elektroničke komunikacije, 175 zaposlenih
( a pošta opljačkana…)
- Institut za međunarodne odnose, 40 zaposlenih
( zato tako visoko kotiramo )
- Institut „Ruđer Bošković“, 869 zaposlenih
( skoro kao u „Đuri Đakoviću“ )
- H. centar za poljoprivredu, hranu i selo, 162 zaposlena
( WTF??? )
- Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, 70 zaposlenih
( koji je ovo kurac? )
- Nac. Park Plitvička jezera, 751 zaposlen
( po jedan u svakom grmu… )

I tako dalje i tako dalje…da ne spominjemo zavode za statistiku ( sva ta statistika danas stane u jedan laptop), za javno zdravstvo ( afera za aferom..), da ne spominjemo brojna besmislena radna mjesta u ministarstvima, lokalnim samoupravama…
Dakle, nije problem u nezaposlenosti nego u strukturi zaposlenosti.

I u metodologiji raspodjele.