Kada sa imao cetri godine dogodilo se Hrvatsko proljeće. Bio sam mali i to ne pamtim.

Nesto kasnije stavili su mi crvenu maramu i kapu sa zvjezdom petokrakom na celo. Rekli su mi da budem ponosan a ja sam bio premali da bi shvataio zbog cega.

U srednjoj u zaru mladenackog bunta odbio sam platiti clanarinu za Savez socijalisticke omladine, jer nisam ni znao da sam clan. Nikada nisam shvatio zbog cega se digla tolika frka oko toga. Pa ionako svi su kolutali ocima kada bi culi onu recenicu, drugovi mi moramo..

Onda je umro drug Tito i svi su plakali osim mene jer ga ja i nisam bas tako dobro poznavao.

Poslije su se pojavile politicke stranke i svi su odabrali svoju a ja bas nikoga. Svi su bili lijevi ili desni ili centar, i funkcionirali i druzili se po tom metalnom sklopu. E, to opet nisam razumio.

Tadsnji predsijednik nazvao nas stokom sitnog zuba. To sam razumio.

Kad su svi isli glasat ja sam sjedio doma, jer mi ni jedni nisu smrdili, ni mirisali.

Sve do nedavno mislio sam da daljinski za tv sluzi iskljucivo da promijenis program ako se pojavi koji politicar.

U kojoj sam ja zabludi zivio, nemozes smradove maknuti sa jednim klikom daljinskog.