Prim.dr.Vlado Taborsky (ime oca: Josip).rođen je 02.12.1943.god. u Zagrebu, po činu je pukovnik - umirovljeni liječnik, specijalist infektolog - po Ugovoru o dijelu već dugi niz godina radi kao Predsjednik povjerenstva za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva branitelja. ( mislim negdje od 2000.god.).,kada je na tome mjestu zamijenio dr.Ivicu Ištuka ).U registru hrvatskih branitelja za istoga su evidentirani sljedeći podaci i to: Pripadnost borbenom sektoru MORH-a: 410 dana, neborbenom sektoru MORH-a: 1293 dana.,Sveukupno: 1703 dana.

dr.Vlado Taborsky održava predavanje o svojim ovlastima

...meni su dali da od 2000.god.,odlučivam tko će dobiti koliku mirovinu (Pančić,Kosor,Ivić,Matić i ostali)...jer vještačenja su toliko složena stvar,pa tko bi za malu naknadu vještačio ljudski život...bez 5000 EUR-a ne ide,jedino ako neko nazove od političara (ali to što platite to se vama vrati kroz pola godine)....

Dr.Ivica Ištuk (ime oca: Jozo).rođen je 29.09.1962.god. u mjestu Širovići (kod Livna), po činu je brigadir - zaposlenik je MORH-a, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije-sudski vještak. U registru hrvatskih branitelja za istoga su evidentirani sljedeći podaci i to: Pripadnost borbenom sektoru MORH-a: 862 dana, neborbenom sektoru MORH-a: 973 dana., Sveukupno: 1833 dana.  

...Đuka je meni sve uredno donosio ono što je Vesna rekla...tako da sam uvjek imao svojega čovika i sa ove i sa one strane....

( dr.Ivica Ištuk.,spec.fizikalne medicine i rehabilitacije - stalni sudski vještak )

Mnogi hrvatski branitelji sa statusom HRVI-a,koji su ostvarili pravo na invalidsku mirovinu prema odredbama ZOPHBDR-a,iskusili su tko je navedeni dr.Taborsky,ali zbog šume zakonskih propisa kojima je ne/regulirana ta materija,teško se tu tko može snaći,nažalost mnogi su izvršili suicid. Mnoge su supruge i majke zamotane u crno,zbog ponašanja toga drskog,bezobraznog i mogao bi komotno reći odvratnog čovjeka.

...ja jesam uzimao,ali su i Vlado i Ivica isto..,a Vesna Vukušić o tome da i ne govorim..

Ovaj slučaj je potpunoma isti sa slučajem dr.Vinke Luetić-Herman,koja je bila Predsjednica Stručnog povjerenstva za reviziju u HZMO-u (pogledajte gdje je sada),te dr.Drage Rubale (pogledajte gdje je sada)-ali pogledajte kako gore navedeni gosp.Taborsky,pripadnik "Industrije zločina" mirno šeta Ljepom našom.

...pa ništa nisam radio mimo pravilnika...imali su dokumentaciju...MUP,HV,HVO,ZNG,HOS...ah da pa Kosor je rekla...

pukovnik Vlado Taborsky-prim.dr.sc.infektolog

( na jednom od stručnih skupova)

Dr.Vlado Taborsky je također slučaj sličan nedavno iz istražnog zatvora puštenog Dinka Mikulića.

Kao član HDZ-a "preživio" je sve Vlade od 2000.god.,do danas. Mislim da ima 70 godina starosti,pa se čovjek upita dali je taj čovjek nezamjenjiv, navodno je prije otprilike mjesec dana otišao u starosnu mirovinu,ali se čovjek zapitau kakvom statusu je bio od 65 godine do 70 godine, kada je trebao ići po sili zakona u mirovini. Kuda god se čovjek pokrene u sferi ZOPHBDR-a,taj čovjek je svugdje prisutan.

Osim što je predsjednik povjerenstva za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva branitelja,do sada je bio,a mislim da je i sada član jednog od vijeća Drugostupanjskog liječničkog povjerenstva,član je povjerenstva u Zakladi hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,a nebi me čudilo da je član još nekog povjerenstva unutar ministarstva branitelja.

Postavlja se otvoreno pitanje zašto i kako je navedeni doktor uspio zadovoljiti sve Vlade od 2000.god.,do sada,pa odgovor je jednostavn:"zato što je za protuslugu dobivao neku nagradu","zato što je udovoljavao svakoj vlasti","zato što je HDZ za vrijeme vlasti SDP-a imao,a i sada ima svojeg ne/čovjeka unutar tih i takvih struktura". Mogao bi čovjek nabrajati u nedogled,ali da nebi uspio slijepom čovjeku pored zdravih očiju dokazati nšta.

Zanimljivo je za istaknuti kako su institucije uspjele pronaći prije 6-7 godina inkriminirajuće radnje dr.Walteru Nutriziu ,koji je u to vrijeme bio zamjenik dr.Taborskog,ali nije on niti puno kažnjen,niti mu se što čudno dogodilo,već je poslužio kao da se uvodi red i kako se vodi borba protiv korupcije.

Taj dr.Nutrizio mi je kad sam rješavao svoj status rekao sljedeće:" dr.Taborsky ti radi što hoće,on je liječeni alkoholičar,pokušala mu se suprostaviti gđa.Jadranka Kosor,dipl.iur.,kada je došla na čelno mjesto MOBMS-a,ali mu nije ništa mogla,tadašnji SIS izuzeo je oko 20-tak predmeta,ali se nije ništa našlo,rješi to sa njim-daj mu od 3000 - 5000 EUR-a,ali moraš naći dobrog posrednika,a jedino da ga nazove netko od generala,ali i oni lako upanu u njegovu klopku..."

Danas dr.Nutrizio radi ili volontira kao liječnik u NK"Hrvatski Dragovoljac" u Sigetu,gdje se uz ljubitelje nogometa okupljai sva svita Novozagrebačkog HDZ-.a,a neizostavan inventar uz gosp.Ivicu Perkovića,koji je nekada bio u Republičkoj HVIDRI (neznam dali je sada),je upravo navedeni doktor Vlado Taborsky.

Mnogi su branitelji rješili svoju mirovinu upravo u popularno zvanom Dragovoljcu,jer tamo su Taby i Perković,pa sada se čovjek pita što to znači ako su tamo oni,ali sada je vidljivo nakon niza godinada je tamo bila "tezga" na kojoj će dr.Taborsky nekomu nešto rješiti,a tko će ući u statističku pogrešku ili kao nagrada kako njegovo Povjerenstvo dobro radi,jer je uštedil dosta novca u proračunu ministarstva branitelja.

Za vrijeme dok je ministar branitelja bio gosp.Ivica Pančić,dr.Taborsky i njegovo povjerenstvo su po nalogu istoga radili nezakonite radnje,koje uopće nisu u opisu rada toga povjerenstva,a to je sljedeće:"U postupku ostvarivanja statusa HRVI-a,nakon prvostupanjske ocjene,spisevi su slati navedenom dr.Taborskom,da o svemu"on da svoje mišljenje" i takav spis bi išao na ocjenu DLP-a,a kada bi se spis vratio sa DLP-a,to bi se fizički uklanjalo iz spisa i bacalo."

Za istaknuti je da je za takvu nezakonitu rabotu navedeno povjerenstvo plaćano po svakom spisu iz Državnog proračuna (neznam točno u kojem iznosu).

Na rad povjerenstva od 2004.go.,veliki utjecaj je imao dr.Herman Vukušić,spec.psihijatar.- koji je u to vrijeme bio pomoćnik ministrice Kosor i njezin specijalni savjetnik, te dr.Mladen Lončar,spec.psihijatar (obadvojica su u to vrijeme,a mislim i danas bili članovi DLP-a).

Dr.Vukušić bi odradio medicinsku dokumentaciju na Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb,a klijente branitelje bi dovodili tadašnji tajnik Udruge veterana Domovinskog rata,gosp.Valentino Rajković,predsjednik ZUDHOS-a,gosp.Željko Marijanović i još mnogi drugi ljudi od povjerenja.

Budući da je mama od dr.Vukušića,spec.psihijatra-gđa.Vesna Vukušić.,rođena Rajković,u to vrijeme radila kao vještak u Područnoj službi HZMO-a Zagreb,Tvrtkova 5,ocjena za mirovinu nebi bila upitna,a onda bi na scenu stupio dvojac dr.Vukušić-dr.Taborsky,uz poveznicu naprijed navedenih Rajkovića i Marijanovića,a budući da je sve prije dogovoreno na "tezgi" u Hrvatskom Dragovoljcu,sve je bilo rješeno i revizija je bila obavljena bez problema,a sve u korist klijenta - branitelja,koji bi to sve nagradio sa iznosom od 3000 do 5000 EUR-a.

Slučaj dr.Vukušića je poznat i po odobravanju potpora za samozapošljavanje,u kojemu je deblji kraj izvukla bivša zaposlenica ministarstva Maja Habljak,koja je za dr.Vukušića od klijenata-branitelja uzimala novac.

U svemu ovome činjenica je samo jedna,a to je da se ni dr.Vukušiću,ni dr.Taborskom do sada nije dogodila nikakva osuda.

Nekada bi bilo dovoljno da nazove netko od utjecajnih poduzetnika-npr.poznati mesar-vlasnik mesnica FIOLIĆ, gosp.Stjepan Fiolić, sa kojim je dr.Taborsky u jako dobrim osdnosima ili netko od visoko pozicioniranih političara,a kada bi nazvao ministar Ivić ili bivši državni tajnik Zoran Komar,to bi bio pravi pogodak,jer i oni su tu postavljeni da odrade neku prljavu rabotu za svoje ortake,prijatelje,obitelj i ostale,a ne za obične smrtnike-branitelje,kojih su im puna usta,osobito prilikom obljetnica stradavanja.

...ja sam nosil svaki dan 20 kg mesa Sanaderu...

I danas mi zvuči u ušima koliku količinu novca je primio bivši ministar branitelja Tomislav Ivić,da bi na dužnosti ostavio nedavno puštenog Dinka Mikulića (iz pouzdanih izvora radi se o cifri od pola miliona kuna),a da se ne govori o proviziji koju je dobivao od braniteljskih udruga,kojima bi nadležna povjerenstva,prije dobro vrednovala njihove programe,a oni bi onda za uzvrat bili velikodušni prema svojem ministu Iviću,državnom tajniku Komaru ,a i prema gđi Benić.dipl.soc.rad.,tadašnjoj Ravnateljici Uprave za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji,koja je i sada visokopozicionirana dužnosnica u ministarstvu branitelja.

Za napomenuti je i činjenicu da su Tomislav Ivić i Zoran Komar.,predlagali braniteljskim udrugama da koriste usluge sljedećih firmi:

1.Turistička agencija Samobor Receptive d.o.o.

2.Studio Eda d.o.o.  

koje su u vlasništvu izvjesnog gospodina Žarka Radoša iz Samobora, V.Ruždjaka 1, 10430 Samobor

U ovome je posebno za istaknuti UHBL-PTSP i njezinog predsjednika gosp.Tihomira Treščeca ( posjet SAD-u ).

Na kraju ostavljam vama da dadete prosudbu tko su Vlado Taborsky i Ivica Ištuk???

SAMO KLIKNITE!

http://blog.savjest.com/blog_clanak.php?s_blog_id=242&jadranka-kosor-i-vlado-taborsky-u-akciji-hvo-a

http://afere.savjest.com/afera.php?afera_id=249&kako-smo-se-kucili-slucaj-treci#.U13KDFeDhQo

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000322/novosti2.htm

SRIJEDA 22. ožujka 2000.

SVJEDOČANSTVA:STJEPAN ADANIĆ, BIVŠI POMOĆNIK MINISTRA OBRANE,GOVORI ZAŠTO JE ZAUSTAVLJENA   REVIZIJA RATNIH INVALIDA
Reviziju nisu stopirali Bobetko i Gotovina, nego sam vrh vlasti

U tadašnjem vrhu vlasti stvorena je politička klima da se prekine s revizijom ratnih invalida iako su argumenti za nastavak bili više nego dovoljni
- Červenkovo povjerenstvo ukinulo je 300 rješenja, a vjerojatno bi konačna revizija zahvatila između 15 i 20 posto predmeta - Aferaške konotacije u postupku prema hrvatskim generalima

Piše: Snježana DUKIĆ

Medijske prašine, koja se ovih dana podigla oko revizije invaliditeta 30-orice hrvatskih generala, ne bi bilo da su Povjerenstvo za reviziju ratnih vojnih invalida, kojemu je na čelu bio general Zvonimir Červenko, i ono za ocjenu preostale radne sposobnosti na čelu s dr. Ištukom, nastavila svoj rad. Tvrdi to Stjepan Adanić, predsjednik Središnjeg povjerenstva koje je kontroliralo rad spomenuta dva povjerenstva i bivši pomoćnik ministra obrane u razdoblju od 1991. do 1998. godine.
— Povjerenstva su osnovana u siječnju 1997. godine, međutim s radom su počela tek u travnju. Zašto?
Mi smo na početku 1997. morali donijeti niz podzakonskih propisa da bi povjerenstva uopće mogla profunkcionirati. Morali smo pronači ugledne i časne ljude, liječnike, kirurge, psihologe, sociologe, ekipirati se i uvesti ih u posao, pa smo na te predradnje potrošili puno vremena.

Ratni stresovi

— Kakav je bio sistem rada tih povjerenstava? Koliko ste predmeta u tih godinu dana uspjeli pregledati?
Povjerenstva su činile skupine od sedam do 10 ljudi, stručnjaka u svojim područjima, i svaki smo predmet rješavali zasebno i detaljno. Červenkovo povjerenstvo zaprimilo je ukupno 28.742 predmeta, a do kraja godine pregledano je 4939 predmeta. Riješena su 3922 predmeta od čega je potvrđenih bilo 3588 rješenja, ukinuto je 300, a 36 ih je izmijenjeno. To nije tako veliki postotak od ukupno riješenih predmeta, a iznosi oko 7 posto.
Međutim, da smo tim tempom nastavili s revizijom vjerojatno bismo došli do 15 - 20 posto ukinutih ili izmijenjenih rješenja i to bi bilo točno onoliko koliko je Hvidra 1996. godine tvrdila.
— Je li među tih 336 izmijenjenih ili ukinutih rješenja bilo možda pogrešno ocijenjenih?
Najviše problema smo imali s PTSP-om, jer ga je vrlo teško dokazati. Naši psiholozi, koliko god bili stručni, sami su govorili da je vrlo teško ocijeniti i odrediti postotak invalidnosti. Vrlo lako se može pogriješiti za 10 - 20 posto. To su predmeti u kojima su revizijska povjerenstva možda pogriješila, ali to nisu stvari koje se ne mogu ispraviti. Mi smo detaljno prilazili svakom predmetu. Nije točno da smo gledali samo papire. Ponekad, ako nam stvari nisu bile jasne, čak smo ljude odvodili u odgovarajuće zdravstvene ustanove u Zagreb kako bismo na licu mjesta utvrdili činjenice i donijeli adekvatnu ocjenu.
— S kojim ste se problemima suočavali u reviziji?
Bilo je niz problema. Čak u 30 posto predmeta dokumentacija je bila nekompletna. Mogu shvatiti da je predmet nekompletan mjesec ili dva dok čovjek prikuplja dokumentaciju, ali da je predmet zaključen s polovičnom dokumentacijom, to ne mogu razumjeti. Ta nekompletnost išla je do te mjere da mnogi nisu imali potvrdu o sudjelovanju u Domovinskome ratu. Povjerenstvo je bilo prisiljeno tražiti i dodatno medicinsko vještačenje što je opet potrajalo određeno vrijeme.

Vojska u začecima

Naročito se to odnosilo na PTSP, bolesti kralježnice, stanja nakon zadobivenih ozljeda i na srčane bolesti bez da se ozbiljnije pristupilo medicinskoj skrbi i rehabilitaciji branitelja.
Treći primjer je najočitiji - nepravilno stjecanje prava iz Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Pojedine bolesti, ozljede i ranjavanja prikazivani su kao stečeni u obrani suvereniteta, a mi smo utvrdili da nisu.
— Zašto su povjerenstva prestala s radom? General Červenko je izjavio da su za to krivi generali Bobetko, Gotovina i predsjednik Hvidre Liović.
Ne možemo kriviti za to jednog, dva ili tri čovjeka. Nisu oni mogli donijeti takvu odluku. Naime, u tadašnjem vrhu vlasti stvorena je takva politička klima koja je rezultirala političkom odlukom da se prekine s revizijom iako su argumenti za nastavak bili više nego dovoljni. Donesena je pogrešna politička odluka što se vidi upravo danas.
Međutim, treba se vratiti na sam početak. Da smo u rat krenuli kao država, da smo imali organiziranu vojsku, ne bi bilo problema. Imali bismo čistu situaciju s jasno izgrađenim sustavom. Mi smo u ratu, međutim, i branili suverenitet i izgrađivali sustav. I mnogi ljudi koji su bili u različitim postrojbama, od civilne zaštite, preko ratnih izvjestitelja, glumaca ili dragovoljaca, su na različite načine sebi tumačili da oni zaslužuju status "jer su bili u ratu".
— Je li dr. Juraj Njavro, u to vrijeme ministar hrvatskih branitelja, utjecao na odluku o prestanku revizije?
Nije samo ministar Njavro donosio odluke. Tu su bili i drugi koji su, vjerojatno, mislili da prestanak revizije neće izazvati velike financijske i političke tenzije. Jedan od argumenata za prekidanje revizije bilo je i oko 70 tisuća mirovina i invalidnina iz Drugog svjetskog rata.
— Vi ste bili za to da se revizija nastavi?
Da. Bio sam za to da se nastavi temeljito, da se proširi i na grupaciju invalida Drugog svjetskog rata, ali da se cijeli posao obavi na dostojanstven, smiren, stručan način, a ne aferaški! Imali smo volje da se to dovede do kraja upravo zbog samih branitelja, zbog države: da Domovinski rat bude čist i da se konačno prestanu blatiti branitelji Domovinskog rata.
I ja sam jedan od njih. Iako sam bio u srpskim logorima zbog čega zakonski imam pravo na 20 posto invalidnosti, nije mi palo na pamet da tražim invaliditet. Zašto bi ga dobili oni u upravama za obranu daleko iza prvih crta bojišta?!
Dakle, htjeli smo napraviti stvar čistom i transparentnom zbog budućnosti, jer danas me boli kada vidim u novinama da se prozivaju hrvatski branitelji. Međutim, nismo imali zakonsko uporište za nastavak revizije, a istodobno nije bilo političke volje da se ona produži.

Smiriti tenzije

— Kako ocjenjujete revizijski postupak 30-orici hrvatskih generala?
Mislim da je to poprimilo aferaške konotacije. Nije se smjelo na bombastičan način ići van s tim. To novinama odgovara jer na taj način dižu tiražu. Međutim, takav pristup nije dobar zbog ljudi od kojih većina ima čistu situaciju i koji jesu invalidi Domovinskoga rata.
— Ali za neke postoji opravdana sumnja da su na nezakonit način došli do statusa HRVI?
Možda dva, tri ili pet, ali nije trebalo na taj način, kroz medije, ići u rješavanje problematike. To, prema mojem mišljenju, nije dobar znak za smirivanje situacije... Trebalo je prvo utvrditi činjenice, tek onda izići u javnost, a ne govoriti općenito da su svi "lažni".
— Da ste nastavili s revizijom koliko bi vam trebalo da je završite?
Oko godinu i pol dana, no sigurno je da bismo do kraja 1999. godine sve raščistili. Međutim, mi smo danas u još goroj poziciji nego što smo bili 1997. kada smo krenuli s revizijom. Kaša se tek sada zakuhala i sada se ne zna od kuda krenuti, kako reviziju nastaviti. To je najgori mogući scenarij koji se dogodio.
— Tvrdi se da samo petorici generala kojima je MHB dodijelio rješenja HRVI, status nije upitan. Znači da su invalidi postali nakon 1998. godine?
Ja ne bih o tome. Preozbiljan sam čovjek da bih spekulirao o takvim stvarima.
— Tko je onda donosio takva sporna rješenja, tko ih je potpisivao?
Sustav je bio takav da je prvi dokument o stradavanju potpisivao neposredni zapovjednik postrojbe gdje se stradavanje dogodilo. Takav dokument proslijeđen je u zborno područje, odnosno operativne zone, na provjeru gdje su se prikupljali dokumenti iz više brigada.
Kompletirana dokumentacija potom je odlazila ovlaštenim zdravstvenim ustanovama na stručno mišljenje liječnika koji su temeljem dokumenata i stvarnog stanja čovjeka na liječenju potpisivali određeni stupanj invaliditeta prema unaprijed zadanim kriterijima. Naime, liječničke komisije temeljem dokumenata i pregleda dotičnog čovjeka utvrđuju stupanj invalidnosti.
Problem se javlja u tome što te komisije često ne znaju okolnosti stradavanja, a koje potpisuju nadležni vojni zapovjednici. Oni su u nekim slučajevima - radi rješavanja socijalne problematike dotičnog branitelja - okolnosti stradavanja podređivali, među ostalim, i toj socijalnoj svrsi. Kompletna dokumentacija o svakom hrvatskom branitelju nalazila se u Upravi za skrb i Personalnoj upravi MORH-a, a sada u Ministarstvu hrvatskih branitelja.

Novac i povlastice

— Jesu li pojedinci bili motivirani novcem i povlasticama?
To je, na žalost, točno, ali mnogi od njih rješavali su sebi socijalnu egzistenciju. Ipak, najmanje je onih 100-postotnih invalida, a najviše je onih najniže skupine invaliditeta 20 do 40-postotnih. Četrdesetpostotnih ima pet tisuća, 30-postotnih šest tisuća, a 20-postotnih 6700.
Međutim, pri donošenju odluka o preostaloj radnoj sposobnosti zalagao sam se da se branitelje ne šalje samo tako u mirovinu. Oni, primjerice, koji su imali 60, 70 i više posto invalidnosti i određene godine radnog staža, vrlo lako su mogli otići u mirovinu.
Ja sam žestoko bio protiv toga i tražio sam da takvim, mladim ljudima država pomogne naći radno mjesto, adekvatno njihovoj preostaloj radnoj sposobnosti, gdje će biti zadovoljni i korisni i sebi, svojoj obitelji i, u krajnjoj liniji, državi.
Znao sam da akumulirani problemi tijekom godina moraju izići na vidjelo kad-tad. Evo, to se upravo sada događa, a moglo se kada je već donesena odluka o reviziji, sve mirno i transparentno dovesti u red. Očito to nekome nije odgovaralo ili nisu shvatili težinu problema i posljedica koje mogu iz toga proizići. Ideju o nastavku revizije bih pozdravio ali, ponavljam, neka se koriste i našim iskustvom da im se ne bi dogodile neke pogreške, na primjer kampanjski pristup, koje bi mogle biti opravdanje za neki novi prekid posla.

Inflacija invalida

— Do kraja 1997. godine bilo je nešto više od 28 tisuća invalida Domovinskoga rata. Sada ih ima 31 tisuću. Kako tumačite taj nagli rast?
Ja sam čuo da ih ima 35 tisuća. Vrlo je nelogično da broj invalida raste kada je rat tri-četiri godine iza nas. Međutim, u ovom slučaju radi se o PTSP-u ili ratnim oboljenjima. Teško je kroz papirnata rješenja napraviti razliku. Na ranjenom vidiš vanjske znakove: ožiljak, amputaciju. Ali bolest isto tako može biti teška, ako ne i teža od ranjavanja, i može se javiti i nekoliko godina nakon završetka rata.
Ali isto tako moramo reći da mnogi od njih traže invaliditet zbog velikih materijalnih prava koja im daje Zakon o pravima hrvatskih branitelja, a sve u cilju rješavanja socijalnih problema.

General Krešić

— Načelnik Personalne uprave MORH-a u to vrijeme bio je general Marinko Krešić kojega se ovih dana proziva za lažni invaliditet?
Dok sam ja bio u MORH-u, koliko je meni poznato, on nije bio ratni vojni invalid. Iznenadio sam se kada sam čuo da ima taj status, ali nisam upoznat s njegovim personalnim kartonom, pa ne mogu reći gdje je zaslužio invalidnost. Da li je to bolest, PTSP ili ranjavanje, ne mogu reći. Ali ako on tvrdi da ima invaliditet, ako to nije demantirao, znači da ga je dobio nakon 1997. godine. To trebaju provjeriti nadležne institucije, a ne novinari ili ja. No, u krajnjem slučaju sam protiv toga da se on proziva sve dok se ne utvrde činjenice.