Hrvatska je u blatu! Iako je snijeg zabijelio moje čarobne prigorske brege i ostatak moje prekrasne Domovine, ne može prekriti blato i glib u kojem se koprcamo. I to je već jasno svima; jasno je i klincima iz nižih razreda, jasno je i ljudima s iq-om od minus stodvadeset, jasno je i penzićima koji pecaju po kontejnerima, jasno je i onima koji glume da im nije jasno, jasno je, naravno,  i predsjedničkim kandidatima od kojih je barem polovica za psihijatriju ( drugi kat, zatvoreni odjel ) jasno je i akademicima i makroekonomistima. Ali mi smo i dalje nalik priglupom krdu; reakcija je i dalje samo blejanje.

   Ima u našem krdu nekoliko različitih kategorija ili ešalona. Prvi su, i najbrojniji, svi osiromašeni pripadnici bivšeg srednjeg sloja, danas pretvoreni u bezličnu masu sličnih. Nepregledna masa nezaposlenih u najzrelijim godinama, zaposleni koji još šljakaju za besramno male plaće, već spomenuti penzići s kojima krdo više čak ne suosjeća.

Druga grupa su oni koji održavaju još donekle pristojan standard. Dijele se opet na više podgrupa; od intelektualaca do mediokriteta i imecila zaposlenih uglavnom na besmislenim radnim mjestima lokalnih zajednica. Svima je zajednička sebična osobina šutnje i taktika čekanja da bujica prestane u nadi da će kad-tad sva ova halabuka oko krize i recesije prestati i da će ipak s boljih pozicija zakoračiti u novu eru. U ovoj grupi su vrlo važni ljudi koji svojim utjecajem i pozicijom mogu doprinijeti poboljšanju, ali to ne čine; najočitiji primjer su njuške novinarčića s TV-ekrana, oni gotovo salutiraju visokopozicioniranim negativcima s političke scene, sa zabrinutošću slušaju otrcane recepte za izlazak iz krize upravo od onih istih koji su nas u krizu i odveli, klimaju glavama u znak odobravanja dok nam njihovi gosti jamče ukidanje harača čim se popravi BDP....BDP koji su nam ti isti zayebali...

Treća grupa su usamljeni jahači, ljudi kojima se istinski divim, oni rijetko iskreni i izravni, dobrih i plemenitih namjera, inteligentni i uvjerljivi. Naravno, ima ih malo, još manje ih ima priliku javno doći do izražaja, u Saboru ih možemo izbrojati na prste...Oni su neobično važne ličnosti u procesu preoblikovanja kolektivne svijesti...Ups, spomenuh kolektivnu svijest...

Inspiriran briljantnim manifestom ove web stranice odlučio sam i pisati o njoj...

Kolektivna iliti društvena svijest je zbir svih pojedinačnih. Pomnožena sa sociološko-povijesnim kontekstom ona nam trenutno daje umnožak običnog krda. Ima u nama neki prokleti gen kmeta i tlake, ima još neprobavljenih ostataka Franje Tahija. Ili Franje Bleiburškog. Ili doktora Hive. Gen koji krdu ne dozvoljava da izađe iz bespuća poviesne zbiljnosti i pretvori se u čopor. A čopor je daleko bolji od krda. Čopor ima vođu, ali on mora biti neustrašiv i brižan, pametan i autoritativan. Jer su mu iza leđa drugi kandidati za vođu...i ne lupetaju ko ovi naši predsjednički...

     Naše blato me asocira na na razna druga blata. Na rusko blato ( mislim da Rusi to zovu "rasputina") u kakvom je zapela njemačka centralna armada u ofenzivi na Moskvu. Ili na "živi pesak" u kakav su povremeno upadali Zagor i Čiko. Ali snalažljiv je Zagor, on se svaki put uhvati za nekakvu grančicu... A mislim da je i ovo naše blato ljigavije od rasputine...a i kriza nam je teža od Guderianovih panzera...

        Zagore, pomozi nam!