savjest

08.04.2010

Tweet

Na pisanje posta me potaknuo Mika sa svojom kolumnom, u kojoj piše o tajnosti Registra branitelja i samoj činjenici da je taj Registar netko otuđio iz Ministarstva, ministra koji ,uglavnom do sada, nikada nije ništa znao, ni vidio.

Nije točno da sve što se proglasi državnom tajnom treba biti državna tajna. Kroz saborsku proceduru je prošao Zakon koji je definirao tko i kako nešto proglašava tajnom. Tamo lijepo piše kako svaki „šuft“ može na neki dokument staviti oznaku tajnosti. Tajnim može proglasiti sve nezakonite kupovine, pogodovanja, zapošljavanja i slične gluposti.

 

Za Registar nisam baš previše siguran da je na njega itko ikada stavio oznaku tajnosti. Kako kažu zaposlenici, to se podrazumijevalo. No ako je stvarno negdje i označena tajnost, tada su od očiju javnosti sakrivene brojne nepravilnosti i brojne nepoštene radnje.

 

Tako su tajnim u Registru branitelja proglašeni i oni koji nikada nisu vidjeli ni jedne jedinice, a nekakvi zapovjednici su ih vodili na popisu. Za to su im uzimali i lovu, a i njihove plaće koje su dobivali kao da su stvarno u postrojbi (kažu kako o tome dosta zna i šef HVIDR-e, a naročito jedan niski „rastom“ general).

Zatim su tu i oni koji su bili u miliciji prije rata, a početkom rata otišli na drugu stranu, da bi abolicijom zaradili upis u Registar.

 Ima i onih koji su na „smiješne“ iznose invalidnine, a i bez dana uniforme (zahvaljujući protuzakonitom Pravilniku, kojega je donijela bivša ministrica, ali i povjerenicima na terenu Zagreb, Sl. Brod, Osijek, Rijeka, Split … ), preskočili na listama one koji stvarno zaslužuju stanove ili kredite. Za tu rabotu se pričalo da je u vrijeme ministriranja sadašnje premijerke iznos po stanu ( i dodavanju stupnja invalidnosti) bio od 6000-13000 eura.

Također na popisu se može naći i one koji su sjedili u raznoraznim uredima diljem „mirne“ Hrvatske, oni su neborbeni sektor, a bodova imaju više nego Vukovarci.

Koliko je tek onih koji su sa dva ili tri svjedoka (kao nekada partizani) dokazivali svoju pripadnost nekoj jedinici. No da ne nabrajam dalje.

Zato, mnogima je bio interes da se njihovo ime ne pojavi na javnom popisu. Mnogima je bio interes izmisliti raznorazne razloge ( Ustav, Zakoni, neugodnosti za branitelje), da se Registar nikada ne objavi. Ali tome je došao kraj. Našao se netko dovoljno hrabar da iznese Registar na sud javnosti.

 

Danas Predsjednik ponavlja priču kako je on za pravednu državu i da se na taj način u pravednoj (ili pravnoj) državi ne može dolaziti do povjerljivih podataka. Točno. U pravnoj državi je prilično jasno povučena crta između onih koji donose i provode zakone i onih koji te zakone krše. Kod nas nije takav slučaj. Kod nas oni koji donose zakone, uglavnom ih i krše i to nekažnjeno.

Jedini način borbe protiv takovog načina vođenja države je građanska hrabrost ili građanski neposluh. Nekada se to zvalo ilegala.