Kada je prije nekoliko dana grupa nezavisnih hrvatskih novinara izradila kratki priručnik ''Namještanje natječaja u 4 lake lekcije'' mnogi su u tom satirički intoniranom tekstu, htjeli – ne htjeli, prepoznali modus operandi informatičko-trgovačko-političke korporacije M San Grupe i njezinih tvrtki kćeri. Mada je, budući da imamo posla s novinarima, bićima koja su po defaultu površna, stvarnost znatno kompliciranija od uočena četiri temeljna modela mućkanja s javnim nabavama - nespecificiranje ugovora, cjepkanje vrijednosti ugovora, tajne nabave te poništenje natječaja. Ovi su modeli naštimavanja javnih nabava bili uobičajeni u stara vremena, prije tri, četiri godine. No u međuvremenu Hrvatska je evoluirala, počela se približavati EU-integracijama pa su nekadašnji zdravoseljački obrasci znatno modernizirani.

Kako to radi, recimo, M San Grupa i njene tvrtke kćeri? Kvalitetno naštimavanje u suvremenoj Hrvatskoj započinje znatno prije objavljivanja javne nabave u Narodnim novinama (namještanjima nakon objavljivanja pribjegavaju još raznorazni osioni dužnosnici u zadnjim zabitima). Kako se to radi? Prije samog raspisivanja javnog natječaja obveznici javne nabave, a riječ je o tvrtkama i institucijama u potpunom ili djelomičnom državnom vlasništvu, pokreću široke konzultacije, lobiranja, odlaske u vikendice na iće i piće, u stranačke središnjice, druženja na stranačkim skupovima. Tijekom širokih konzultacija i pregovora odlučuje se koju je robu i uslugu uopće potrebno nabaviti te dakako, od kojeg dobavljača i uz koliku proviziju. Tek nakon što se sve to precizno dogovori, započinje javni dio javnih nabava. Nesretnici koji požele sudjelovati u ovom dijelu, a da u prethodnim dogovorima nisu učestvovali su neupućeni bezveznjaci koji pojma nemaju kako funkcionira sistem.

Evo jednog svježeg primjera. Vlada RH je u rujnu 2007. donijela odluku da će na području cijele države biti uveden digitalni TV-signal. Riječ je o tehnološkom napretku kroz proces pretvaranja analognog signala u digitalni oblik. Vlada je tom prilikom (2007.) odlučila svim RTV-pretplatnicima pri kupnji Set top boxa pružiti potporu u obliku kupona vrijednog 200 kuna. Kupon je pretplatnicima trebao poslužiti da uz manju nadoknadu u prodavaonicama kupe Set top box. Vladini kuponi za kupnju digitalnih tunera, tj. pretvarača digitalnog u analogni signal početi će se slati na adrese 1,17 milijuna HRT-ovih pretplatnika. 1.1.2011. godine je najavljen datum nakon kojeg bi se analogni signal trebao napokon ugasiti nakon više desetljeća rada, a kako će se stvari razvijati i kako će pretplatnici reagirati na kupone i cijene uređaja, u narednim mjesecima ćemo vidjeti.

U vladinom dokumentu namijenjenom građanima navodi se uz ostalo kako je ''jedan od najkvalitetnijih digitalnih prijamnika VIVAX IMAGO DVB-T 116. Podržava MPEG2 signal, sliku prikazuje u 4:3 i 16:9 formatu, a spaja se preko dva SCART ulaza ili antenskoga ulaza, a nudi čak i USB putem kojega se može vršiti nadogradnja softvera. Uz to, VIVAX nudi i kompleksnije uređaje pa kupac može dobiti MPEG-2 i MPEG-4 dekoder sposoban za prijem FullHD signala''.

Ova, čak i za hrvatske prilike neobična Vladina promocija proizvoda jedne privatne tvrtke, postaje sama po sebi razumljiva ukoliko se sagleda njen background: M SAN Grupa je dva mjeseca prije donošenja strateške Vladine odluke o digitalizaciji TV-signala sklopila ugovor o distribuciji Vivax proizvoda. U Vladinom programu prelaska na novi signal, fizičke osobe koje plaćaju pretplatu dobivaju po jedan kupon. Subvencija Vlade su iznosile oko 160 milijuna kuna. M San Grupa je iznimno bitan dio Sanaderovog političko-gospodarskog klana. Tako je zapravo klan i prije raspisivanja javnog natječaja odlučio državnim novcima preko posrednika financirati samog sebe. Sanader i njegovi ljudi donesu odluku o digitalizaciji i sufinanciranju teškom stotine milijuna kuna, potom Sanader i njegov tim u borbi za tehnološki napredak te novce usmjere u svoje tvrtke, i potom cijede taj novac dulje od tri godine. A sve za opće dobro hrvatskog naroda. Gdje je završio tako stečeni novac? Jedni kažu u Podravci. Drugi kažu u hotelima. Treći pak tvrde da je njime kupljen poljoprivredno-prehrambeni kombinat. U svakom slučaju, reinvestiran je u Hrvatsku. Opet, dakako za opće dobro hrvatskog naroda.