U posljednjih nekoliko godina, možda čak i desetaka godina, ni jedan politički događaj nije toliko zainteresirao javnost kao hapšenje Sanadera. Iako je riječ o bivšem premijeru i apsolutnom vođi stranke na vlasti, čini se da njegova relativno brza transformacija od prvog čovjeka države do državnog neprijatelja broj jedan ne izaziva toliko zanimanje samo zbog visokog položaja i utjecaja kojim se razmetao.Isto tako se čini da se događa vrlo važan i pozitivan zaokret u svijesti puka. Suđenje Drivi neće biti samo suđenje bivšem premijeru koji je, eto, malo zagrabio iz državne kase. Bit će to suđenje modelu vladanja, ophođenja i ponašanja. Sudit će se bahatosti, okrutnoj bezosjećajnosti za ljude koji su fizički vrlo blizu, tik iza ugla Sabora ili u vidokrugu s prozora luksuznih vila. Sudit će se i beskrupuloznoj gramzljivosti u širem smislu, ne samo u liku i djelu Jadrankinog dragog Ive. Budući da sve na svijetu ima uzrok i posljedicu razmišljao sam da li je doktor uzrok ili posljedica. Nedvojbeno sam mišljenja da je posljedica. I to bolna, tmurna i duboka posljedica sustavnog upropaštavanja države u moralnom, etičkom i pogotovo gospodarskom smislu upravo ponajviše iz redova njegove stranke, premda su im obilato pomagali i poneki iz deklarativno suprotnih tabora. Kada vratim film u devedesetu i u mašti ga pokušam malo drugačije nastaviti, već na samom početku prestajem od tuge i žalosti. Tada smo sanjali Hrvatsku nasmijanih lica. Dogodila nam se drugačija Hrvatska, ona tužna, prestrašena i zakočena, bez nade i povjerenja. Rezimeom svih događaja, od prvih demokratskih izbora do hvatanja kazališnog intendanta na austrijskom autoputu, nije uopće teško shvatiti zašto smo toliko potonuli, vrlo teško je shvatiti kako smo toliko dugo izdržali. Da, mi smo ipak svojevrsno ekonomsko čudo.  

Jugoslavija je bila osuđena na raspad. Većina je to prihvatila kao neizbježan politički proces uvjetovan događajima iza željezne zavjese. I nismo uopće žalili, iako se živjelo vrlo dobro. Tko u Jugi nije nešto stvorio ili barem pristojno živio od svog rada, morao je biti, iskreno govoreći, debil na kvadrat. Prirodno je bilo da tada, puni optimizma i vjere, mislimo kako će nam biti još bolje. Mislili smo da će se promijeniti sve ono loše i da ćemo konačno u svojoj državi uživati u svemu dobrom što nam se smiješilo iz blještavih talijanskih i austrijskih izloga. Međutim, sve se je odvijalo po horor scenariju; ukinuto je sve što je bilo dobro, uz tragičan rat došlo nam je i sve ono loše iz liberalnog kapitalizma. Tada se Europa počela ujedinjavati, a Svijet globalizirati što nam je svakako više odmagalo nego pomagalo. Ali unatoč lošim okolnostima ključno i presudno je bilo naše vlastito upravljanje državom.Od prvog dana samostalnosti kriminalci su ordinirali državnim novcem, što direktno u izvršnoj vlasti, što putem svojih posilnih na svim razinama. Pravi je podvig pobrojati sve pljačke i otimačine. Naravno, osim državne imovine žestoko je pljačkana i privatna te društvena koja je najprije bila preoteta od strane države, a potom opljačkana u pretvorbi i privatizaciji. No pljačka, nažalost, nije ni počela ni završila pretvorbom. Pretvorba je samo perjanica u nizu gnjusnih pojava i događaja. Nemoguće je izračunati posrednu štetu od instaliranja podobnih kadrova, nepotizma, nebrige, nekažnjene neodgovornosti, propuštenih prilika, loše ekonomske strategije ( ako je ikada i postojala ), zanemarivanja školstva, zdravstva, kulture i znanosti i obrnutog sustava vrijednosti kao stila života. Kako izračunati štetu od nekoliko desetaka tisuća osiromašenih života, besmisleno otvorenih radnih mjesta u lokalnim zajednicama, prodanih penzija, prodanih ispita i diploma, neriješenih sudskih procesa? Kako izračunati štetu od potpuno upropaštenih cijelih industrijskih grana?
Kakvi ljudi su sačinjavali HDZ? Članovi, aktivni članovi i najvažniji u priči – glasači! U početku diktatorske vladavine Tuđmana bilo je među članovima  dobronamjernih i istovremeno pametnih. Vrlo brzo se dogodila erozija članova s takvim osobinama i ostali su samo oni koji su imali neku, manju ili veću, korist, i oni drugi, priglupi i priprosti mediokriteti, naivne budale od kojih neki nikada, čak ni nakon Drivinog hapšenja, neće priznati da su žestoko namagarčeni. Iz takvog su miljea iznikli mnogobrojni lokalni šerifi, toliko opijeni vlašću, novcem i privilegijama da su u velikoj većini svojim ponašanjem kod normalnih ljudi izazivali bijes i gađenje, ali vrh vlasti ih je svojim ponašanjem neprestano uvjeravao da su oni predodređeni za puno veće domete od stoke sitnog zuba. Tako su lokalni i globalni kreteni izmjenjivali zločestu energiju i postali nedodirljivi u svojim očima. Logično je da je iz takvog ambijenta morao iskočiti netko poput Sanadera.
Drivo je zaslužio visoku zatvorsku kaznu, ali od izricanja te presude daleko je važnija presuda ovakvom modelu vladanja, presuda imbecilnom vjerovanju demagogiji s TV-ekrana, presuda gaženju dostojanstva ovog predivnog i veselog naroda. Svijest je ipak evoluirala i to je razlog za optimizam. Svjetski trend osviještenja nam također pogoduje, briljantni Julian Assange je dokaz da ništa više nije isto. Ljudi žele istinu i dosta im je otrcanih, stereotipnih laži. Jedan moj dragi sugrađanin neprestano ponavlja da je započela revolucija. Ali ne ona puškama već revolucija ljubavi, nade, znanja, pravde, istine i morala.